Znanstvena djelatnost - projekti


Odsjek za filozofiju

Znanstveni projekti koje vode ili na kojima surađuju nastavnici studija filozofije:


"Bioetika i filozofija povijesti"

Voditelj: V. Jelkić
SuradniciŽ. Senković, M. Tokić, I. Mikecin

Sažetak: Moderni svijet koji je određen vjerom u um i napredak i emancipaciju, te je u svojoj osnovi istoznačan znanstveno-tehnološkoj epohi svjetske povijesti, koja je dospjela do svoga kraja. Kraj epohe, njena dovršenost, može se prepoznati iz nove povijesne situacije u kojoj su do krajnjih konzekvenci dovedene pretpostavke na kojima se ona temeljila (ovladavanje prirodom na osnovu shvaćanja znanja kao moći). Nakon što je čovjek došao u situaciju u kojoj može u konstitucionalnom smislu mijenjati ne samo prirodu, nego i vlastitu prirodu, očito je kako to znači i redefiniranje pojma odgovornosti koja se mora proširiti na cjelokupnost samog života (BIOCENTRIČNA UMJESTO ANTROPOCENTRIČNE ODGOVORNOSTI). Istraživanje treba pokazati filozofijsko podrijetlo znanosti i tehnike, te povezanost filozofije povijesti sa postavkama novovjekovne filozofije i neodrživost definitivne interpretacije svjetske povijesti. Na taj se način otvara prostor za druge pristupe i perspektive, te u konačnici za jedno pluriperspektivno problemsko područje što u svojoj biti bioetika jest. Iz te se pluriperspektivnosti treba artikulirati aktualna problematika svjetskopovijesnog loma na kraju jedne epohe, te se treba naznačiti filozofskopovijesna perspektiva kao osnova jednog orijentacijskog okvira koji bi bio primjeren novoj situaciji. Ta zadaća s jedne strane zahtijeva analizu pretpostavki uspona znanstveno-tehničke civilizacije (od F. Bacona do suvremenog scijentizma), a sa druge strane uvođenje u raspravu onih mislilaca koji su te pretpostavke dovodili u pitanje. Primjerice, od Vica koji je smatrao da se iz ograničene moći stvaranja legitimira ograničavanje znanja, preko Nietzscheovog shvaćanja perspektivizma i sveobuhvatne kritike moderne do suvremenih autora koji pišu sa iskustvom suočavanja sa mogućnošću globalne katastrofe. Istraživanje treba doprinijeti razumijevanju nove epohe i ukazati na moguće globalne orijentire u novoj svjetskopovijesnoj situaciji. Pored toga, istraživanje ima za cilj osmišljavati filozofskopovijesnu perspektivu unutar bioetičkog metodičkog pluriperspektivizma.



"Zasnivanje metafizike u Platonovoj filozofiji"

Voditelj: D. Barbarić
Suradnici: I. Stublić, I. Mikecin, B. Despot, S. Kušar, D. Ljubimir, D. Savić, P. Šegedin

Sažetak: Projekt, koji se djelomice nastavlja na prethodni voditeljev projekt «Nauk o principima u kasnoj Platonovoj filozofiji», koncipiran je tako da istraži prvenstveno sustavno-metafizički ustroj cjelokupne Platonove filozofije, a zatim i njenu ulogu pri zasnivanju europske metafizike. Pritom će se – u stalnom kritičkom propitivanju teza najznačajnije suvremene («tuebingenške») interpretacije Platona, izgrađene na indirektnim izvješćima o Platonovu sistematskom «nenapisanom nauku» – istražiti i interpretirati cjelina Platonova djela kako u postupnim koracima analize svakog pojedinog od važnijih dijaloga tako i sinoptičkim tumačenjem svih središnjih tema Platonove filozofije, primjerice a) ideje dobra kao bespretpostavnog načela, b) načela onog beskonačnog, tj. neodređenog dvojstva, c) materije, odnosno prostora, kao osnove kasne kozmologije, d) nauka o sveopćem gibanju i (svjetskoj) duši kao njegovu počelu, e) razlici ideja i pojavnih, tj. osjetilnih stvari, f) «sustava» najviših rodova kao ishodišta sve potonje metafizičke ontologije, logike i gramatike, g) nauka o podrijetlu i biti jezika, h) značenju mita u Platona i o smislu njegove kritike umjetnosti, i) specifičnosti Platonove «kozmičke» teologije, j) biti pravednosti i najboljem političkom ustroju itd. U drugoj fazi projekta istraživanja će se proširiti na odnos Platonove filozofije spram mišljenja tzv. predsokratika, prije svega Parmenida i Heraklita, a zatim i spram kasnijih kritičkih recepcija Platona (Aristotel, Plotin, Hegel, Schelling …), sve do modernog novoplatonizma (Natorp, Gadamer) i antiplatonizma u tradiciji kritike metafizike (Nietzsche, Heidegger). Na projektu bi uz voditelja radilo šest suradnika iz Hrvatske te deset iz inozemstva (Tuebingen, Freiburg, Innsbruck, Muenchen, Prag, Wuerzburg, Pisa, Madrid, Passau, Landau, Erlangen). U nizu radnih sastanaka i kolokvija, kao i šire koncipiranih skupova i konferencija, rezultati istraživanja bi se izlagali kvalificiranoj kritičkoj raspravi u krugu europski i svjetski relevantnih istraživača Platona, grčke filozofije i filozofije uopće. Ciljevima projekta pripada i dovršenje i objavljivanje prijevoda te filološkog i filozofskog komentara «Timeja», prijevod te filološki i filozofski komentar «Teeteta» i 10. knjige «Zakona», objavljivanje na njemačkom jeziku monografije o problemu materije u Platona, te na hrvatskom i njemačkom jeziku niza članaka i rasprava o pojedinačnim temama projekta, kao i najmanje jednog zbornika s konačnim rezultatima.



 "Temeljni problemi renesansnog novoplatonizma i hrvatski renesansni filozofi"

Voditelj: E. Banić-Pajnić
Suradnici: M. Tokić, M. Girardi-Karšulin, A. Mišić, I. Skuhala Karasman

Sažetak: Recentna istraživanja renesansne filozofije (Blumenberg, Yates, Vasoli, Rossi, Walker, Zambelli, Garin, Blum, Gerl itd.) precizno su, bez obzira na to što se radi o sinkretističkom pravcu mišljenja, identificirala ključne problematske sklopove kojima se bavi renesansni novoplatonizam. Premda primarno orijentiran na interpretaciju Platonove filozofije, renesansni novoplatonizam pokušava dati odgovor na specifična pitanja nametnuta duhovno-povijesnim kontekstom i to posežući kako za novoplatoničkom, tako i za nekim drugim s ovom srodnim filozofijsko-teologijskim tradicijama. Jedan od temeljnih problematskih sklopova u okviru renesansnog novoplatonizma jest pitanje tumačenja odnosa Bog-svijet-čovjek. Premda ga rješava ostajući u okviru ontoteologijskog diskursa, renesansni novoplatonizam dolazi do postavki koje je legitimno dovesti u svezu s konstituiranjem novovjekovne znanosti. Na rješavanju navedenih problematskih sklopova angažirani su kako najznačajniji europski filozofi renesanse (N. Kuzanski, M. Ficino, Pico della Mirandola, J. Reuchlin, F. Giorgi/Zorzi) tako i neki hrvatski renesansni filozofi (npr. F. Petrić, P. Skalić, J. Dragišić, G. C. Delminije i dr.). U okviru projekta provodi se poredbena analiza djela navedenih filozofa u cilju otkrivanja sličnosti i razlika u ponuđenim rješenjima te se istražuju međusobni utjecaji i to kroz proradbu: kozmologijskih postavki i kompleksa pitanja vezanih uz "pia philosophia" (Kuzanski - Ficino – Petrić); značenja i uloge matematike (Kuzanski – Bruno – Petrić); recepcije hermetičke i kabalističke tradicije, napose "kršćanske kabale" (Pico della Mirandola – Skalić; Giorgi/Zorzi – Delminije; Reuchlin - Dragišić); koncepcije prirode s astrologijsko-magijskim elementima i kozmologije (Ficino – Petrić); filozofije svjetla (Ficino – Petrić) te kroz proradbu koncepcije umjetnosti (Ficino - Petrić). Važnost istraživanja je u tome što se po prvi puta istražuju relacije između pojedinih renesansnih filozofa koje su dosad bile tek pretpostavljene, ali ne i utvrđene na temelju iscrpne analize tekstova. Rad na projektu omogućit će uvid u značajke renesansnog novoplatonizma i napose značenje ponuđenih rješenja u konstituiranju novovjekovne znanosti. Poredbena analiza od navedenih filozofa ponuđenih rješenja omogućit će objektivno valoriziranje doprinosa hrvatskih renesansnih filozofa europskoj filozofiji.



"Otjelovljeni um i intencionalni čin"

Voditelj: Z. Radman
Suradnici: M. Žeželj, D. Škarica

Sažetak: Ustanovljavanje pojma "otjelovljenog" ("embodied, embedded"; Haugeland) uma i spoznaje, do kojega je došlo u filozofiji uma i kognitivnoj znanosti proteklih decenija, označilo je produktivan pomak k adekvatnijem razumijevanju mentalnog; dovoljno je teorijskih razloga da se sada posvetimo jednom isto tako temeljnom aspektu uma, a to je njegova upućenost na svijet, u smislu koji opravdava tvrdnju da se jedan i drugi uzajamno konstituiraju. "Osvjetovljenost" je pojam koji se predlaže da bi označio svijet kao dimenziju uma, a isto tako kao i pojam ključan u razumijevanju intencionalnosti. Ovakav tematski pristup pretpostavlja stavljanje u prvi plan "utjelovljenje" (embodiment) i djelovanje (action). Percepcija i jezik, kao i intencionalni odnos prema svijetu analizirat će se kroz matricu djelatnog čina. U tom smislu posebna će se pažnja posvetiti "pozadinskom znanju" koje je od ključne važnosti za razumijevanje našeg mentalnog "bivanja u svijetu" (being-in-the world).



"Boškovićeva Theoria philosophiae naturalis i hrvatske filozofske tradicije"

Voditelj: I. Martinović
Suradnici: D. Balić, B. Ćurko, D. Novaković, V. fra Marije Šikić

Sažetak: Projekt ima dva tematska žarišta: 1. priređivanje kritičkoga izdanja Boškovićeva remek-djela Theoria philosophiae naturalis prigodom 250. obljetnice njegova prvog izdanja (1758-2008); 2. hrvatske filozofske tradicije, pri čemu se istraživanja, provedena tijekom prethodnoga projekta (0191015), nastavljaju ili dopunjavaju. Pri priređivanju kritičkoga izdanja Boškovićeve Teorije glavnina će istraživačkog napora biti usmjerena na: 1. razlike između prvoga (1758) i trećega (1763) izdanja Boškovićeve Teorije; 2. sustavni i multidisciplinarni komentar Boškovićeva teksta. Premda je o Boškovićevoj Teoriji napisana cijela biblioteka, ta su dva istraživačka pristupa posve izostala. Nastavljajući istraživanja s prethodnoga projekta, pojedini će istraživači na ovom projektu obrađivati četiri odabrane hrvatske filozofske tradicije: 1. recepciju Boškovićeve prirodne filozofije na filozofskim učilištima u Hrvatskoj i susjednim zemljama do 1805.; 2. žanrove hrvatske filozofske baštine u razdoblju 1400-1800, s posebnim naglaskom na filozofske tezarije na hrvatskim učilištima tijekom 18. stoljeća; 3. etiku Marka Marulića u kontekstu doprinosa hrvatskih renesansnih etičara i u općem renesansnom kontekstu; 4. filozofsko djelo franjevca Urbana Talije (1859-1943) u kontekstu povijesti franjevačkog učilišta u Dubrovniku. Glavni je cilj projekta da Boškovićeva Teorija, najznamenitije i najutjecajnije djelo hrvatske filozofske baštine, bude napokon objavljena u obliku kritičkoga izdanja. Ciljevi pri istraživanju odabranih hrvatskih filozofskih tradicija: 1. glavna obilježja recepcije Boškovićeve prirodne filozofije na filozofskim učilištima u Hrvatskoj i susjednim zemljama do 1805.; 2. žanrovski pregled hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća, bitno obogaćen u odnosu na Martinovićevu studiju iz 2000.; 3. zaokružena i obrazložena ocjena Marulićeva doprinosa renesansnoj etici; 4. novi pogled u cjelinu filozofskog djela Urbana Talije.