Problemi su neizostavan dio života svakog čovjeka, od malih svakodnevnih problema kao što je situacija kad vas na putu prema fakultetu „uhvati“ kiša, do većih problema kao što je pisanje seminarskog rada ili polaganje ispita. S problemima se suočavamo od najranije dobi i do odrasle smo dobi već opremljeni čitavim nizom kognitivnih i ponašajnih strategija rješavanja različitih vrsta problema. Pomislili bismo da se na temelju tako dugog iskustva u rješavanju problema više ne možemo suočiti s problemom koji nam se čini nerješivim, no svi znamo da to nije tako.
Na početku ćemo definirati što su to problemi i koje sve korake uključuje ciklus rješavanja problema. Problem je situacija u kojoj želimo doći do nekog cilja, ali nemamo unaprijed zadane načine za njegovo postizanje.
Ciklus rješavanja problema uobičajeno uključuje sljedeće korake:
| Koraci u rješavanju ciklusa problema | Pitanja za provjeru | Što mogu učiniti?
|
| 1. Identifikacija problema | Imam li sve potrebne informacije?
Znam li što me sve očekuje na fakultetu?
|
Biti uključen.
Pratiti što se događa na dostupne načine (npr. informacije od nastavnika, internet, komunikacija s kolegama itd.).
Zabilježiti obveze koje imam (vrati se na poglavlje Upravljanje vremenom i organizacija učenja). |
| 2. Definicija i reprezentacija problema | Imam li sve informacije bitne za rješavanje problema?
Jesam li se već suočavao sa sličnim problemima i koji su to?
Znam li nekoga tko ima sličan problem? |
Prikupiti sve potrebne informacije koje se tiču problema.
Razmisliti o kakvom se problemu radi i mogu li ga usporediti s nekim drugim problemom.
Ako je problem kompleksan, prikazati ga tako da mi bude jasniji (npr. pomoću slikovnog prikaza).
Razgovarati o problemu s ljudima koji su prošli sličnu situaciju. |
| 3. Oblikovanje strategije | Jesu li mi poznate strategije rješavanja ovog problema?
Koja bi strategija bila najkorisnija za konkretnu situaciju? Ako mi strategije nisu dostupne, gdje mogu pronaći informacije o strategijama?
|
Razmisliti kako sam rješavao slične probleme i koja je strategija bila najuspješnija.
Odlučiti koja bi strategija bila najučinkovitija (s najmanje truda postići najviše) u konkretnoj situaciji.
Potražiti na dostupne načine informacije o stategijama koje do sada nisam koristio.
Napraviti plan primjene odabrane strategije. |
| 4. Organiziranje informacija | Imam li sve što mi je potrebno za primjenu odabrane strategije (informacije, materijale?
Jesam li organizirao informacije tako da mogu primijeniti odabranu strategiju? |
Provjeriti imam li sve što mi je potrebno za primjenu odabrane strategije.
Prikupiti informacije koje mi nedostaju za primjenu strategije.
Organizirati informacije tako da mogu primijeniti strategiju. |
| 5. Raspodjela resursa | Koje sve resurse (vrijeme, novac, prostor, osobni resursi) moram uložiti u rješavanje problema?
Kako mogu najučinkovitije rasporediti resurse (da uz najmanje ulaganja postignem što više)? |
Razmisliti o resursima potrebnim za rješavanje problema.
Prikupiti resurse koje trenutno nemam.
Organizirati resurse (vrati se na poglavlje Upravljanje vremenom i organizacija učenja). |
| 6. Praćenje | Jesam li odredio način praćenja rješavanja problema (kako, koliko često?)
Pratim li tijekom rješavanja problema koliko sam blizu cilju? |
Odrediti način praćenja.
Pratiti približavam li se cilju ili se od njega udaljavam.
Ako se udaljavam od cilja ili napredak nije u skladu s očekivanjima, provjeriti u kojoj fazi ciklusa mogu napraviti izmjene da bi došlo do poboljšanja. |
| 7. Evaluacija | Znam li kako ću znati je li problem riješen?
Je li problem riješen? Funkcionira li pronađeno rješenje?
|
Unaprijed odrediti konkretan cilj (vrati se na poglavlje Upravljanje vremenom i organizacija učenja).
Prikupiti informacije o rješenju problema (npr. izaći na ispit, predati seminarski rad).
Provjeriti funkcionira li rješenje problema. |
Što kad trebamo odabrati između dvije mogućnosti?
Često se naš problem sastoji od toga da trebamo napraviti odabir između dvije podjednako privlačne mogućnosti. Neki su od takvih problema odabir studija, posla, izbornog kolegija, putovanja i sl. Takve odluke mogu imati dalekosežne posljedice na naš život i zato su tako teške. Kad pogledamo unatrag na takve odluke, često nismo svjesni kako smo napravili svoj odabir i čini nam se da je bila „sudbina“ da završimo tu gdje jesmo. U kognitivno-bihevioralnom psihoterapijskom pristupu postoji tehnika koja se naziva Rješavanje problema (eng. Problem solving) i koja može pomoći da svjesno donesemo za nas važnu odluku. Svjesno donošenje odluke pomaže nam da se bolje osjećamo u vezi sa svojim odabirom, o njemu pozitivnije razmišljamo, pa stoga budemo i motiviraniji za sve ono što se od nas zahtijeva u toj situaciji. U nastavku teksta opisat ćemo korake tog postupka.
- Napišite u kolone mogućnosti o kojima odlučujete (dvije ili više, ovisno o njihovu broju).
- Ispod svake mogućnosti napravite dvije kolone, jednu za pozitivne (+) aspekte, a drugu za negativne (-).
- Navedite pozitivne i negativne strane svake od mogućnosti u kolonama iz prethodnog koraka. Važno je da navedete sve pozitivne i negativne strane, bez obzira koliko vam se nevažne/važne č
- Odredite važnost svake pozitivne i negativne strane svake od mogućnosti na skali od 0 (uopće mi nije važno) do 10 (iznimno mi je važno).
- Zbrojite bodove pozitivne i negativne kolone za svaku moguć
- Za svaku mogućnost oduzmite broj bodova u (-) koloni od broja bodova u (+) koloni.
- Provjerite koja je mogućnost „osvojila“ najviše bodova.
Taj bi vam postupak trebao pojasniti vašu motivaciju za svaku od mogućnosti koje vam se nude te, bez obzira na vaš konačni odabir (koji ne mora biti u skladu s rezultatima gore opisanog postupka), olakšati donošenje odluke.
Važno je napomenuti da svaki od opisanih pristupa možete odabrati ovisno o problemima s kojima se susrećete, ali i ovisno o vlastitim reprezentacijama tih problema. Također ih možete modificirati kako vama odgovara. Dobar je svaki pristup koji vam olakšava suočavanje s problemom i smanjuje stres koji problem izaziva u vama.
