2026.
Teorija pod povećalom: radionica u Osijeku okupila novu generaciju povjesničara
U organizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Doktorskog studija Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 23. svibnja 2026. godine održana je druga Sociohistorijska radionica pod naslovom „Čemu teorija?“. Ovogodišnja radionica otvorila je pitanje u kojoj je mjeri teorijski okvir nužan za povijesno istraživanje te na koji način utječe na oblikovanje istraživačkih pitanja i interpretaciju povijesnih izvora.
Na početku programa okupljene je pozdravio doc. dr. sc. Luka Pejić, istaknuvši kako je cilj Sociohistorijske radionice stvaranje institucionalne platforme za mlade povjesničare zainteresirane za društvenu povijest. Naglasio je važnost predstavljanja aktualnih istraživanja, umrežavanja i razmjene istraživačkih iskustava među mladim povjesničarima, posebno istaknuvši kako radionica ove godine, zahvaljujući suorganizaciji, nadilazi lokalni karakter i uključuje doktorande s drugih sveučilišta. Posebno je upozorio na važnost teorijske pismenosti povjesničara za kvalitetnu historiografsku produkciju. Kao predsjednik programsko-organizacijskog odbora zahvalio je i svojim suradnicima Valentini Kezić, prof., Franki Maslov, prof., dr. sc. Nikoli Tomašegoviću i Veroniki Završki, prof.
Radionicu je otvorilo plenarno izlaganje izv. prof. dr. sc. Branimira Jankovića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod naslovom „O koristi i štetnosti teorije za život povjesničara“. Izlaganje je ponudilo kvalitetan uvod u teorijska i metodološka pitanja koja su se nastavila razrađivati tijekom radionice. Nakon plenarnog predavanja razvila se vrlo zanimljiva rasprava o stanju suvremene hrvatske i regionalne historiografije.
Program je bio podijeljen u tri tematska bloka. U prvome je Franka Maslov predstavila teorijsko-metodološke pristupe u vlastitom doktorskom istraživanju o muškoj i ženskoj homoseksualnosti u hrvatskom društvu od kraja 19. do početka 20. stoljeća. Doktorand Marko Kolić govorio je o rodnoj historiji na primjeru proučavanja uloge i položaja žena u medicini između dva svjetska rata na području Hrvatske, dok je Perica Vujić izlagao o jeziku historiografskog diskursa na primjeru udžbeničkog diskursa povijesti.
Drugi blok otvorila je Nina Gagulić izlaganjem o teoriji i metodologiji oralne povijesti te suvremenim perspektivama i izazovima vezanima uz tu istraživačku metodu. Doktorandica Dora Tomljanović problematizirala je pitanje ekonomskog nacionalizma „odozdo“, a Martin Zelić na primjeru Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku tijekom Prvog svjetskog rata prikazao je teorijsko-metodološke probleme nove kulturne povijesti.
U posljednjem bloku Rebeka Puhalo govorila je o ulozi teorije u istraživanju vojne povijesti na primjeru 761. tenkovske bojne u Drugom svjetskom ratu. Ilija Šušak istaknuo je nužnost interdisciplinarnosti u suvremenoj historiografskoj znanosti, dok je Luka Vrbanić završio radionicu izlaganjem koje je bilo posvećeno arhivskom sređivanju gradiva te ulozi arhivista u oblikovanju buduće historiografije i kolektivnog pamćenja.
Nakon svakoga bloka uslijedile su rasprave u kojima su sudionici i publika postavljali pitanja, iznosili komentare i razmjenjivali istraživačka iskustva, čime je dodatno ostvarena temeljna ideja radionice.
Sadržajno raznovrsnim izlaganjima i poticajnim raspravama radionica je ponovno otvorila važna pitanja vezana uz uvriježene teorijsko-metodološke modele i historiografske paradigme. Naposljetku, novo izdanje Sociohistorijske radionice potvrdilo je neophodnost teorijske pismenosti i konstruktivnih rasprava za kvalitetnu povijesnu znanost.
Tekst: Lana Trabak
Fotografije: Danijel Jelaš
2025.
Društvena povijest u fokusu: održana prva Sociohistorijska radionica na FFOS-u
U petak, 9. svibnja na Filozofskom fakultetu u Osijeku održana je prva Sociohistorijska radionica. Događanje čija je svrha stvaranje platforme za razmjenu znanja i istraživačkih iskustava o određenim aspektima historije odozdo, s naglaskom na društvenu povijest 19. stoljeća, okupilo je 20-ak sudionika. Osim toga, radionica je poslužila i kao nova prilika za umrežavanje povjesničara zainteresiranih za sociohistorijske teme.
U sklopu prve radionice održana su tri predavanja nakon kojih je uslijedila analiza odabranih primarnih i sekundarnih izvora. Predavanja su održale doktorandice poslijediplomskog studija Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Franka Maslov, Veronika Završki i Valentina Kezić. U svom izlaganju, naslovljenom „Bludnost suprot naravi: homoseksualnost u drugoj polovici 19. stoljeća“, Franka Maslov ukazala je na slabu istraženost teme, naročito u kontekstu hrvatske historiografije. Pritom je istaknula kako je u pogledu analize tretmana homoseksualaca na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće neophodno obraditi niz fenomena kao što su funkcioniranje pravosudnog sustava i značajke ondašnjeg medicinskog diskursa. Napomenula je da njezino doktorsko istraživanje podrazumijeva analizu niza studija nastalih krajem 19. stoljeća, poput djela talijanskog kriminologa Cesarea Lombrosa i njemačkog psihijatra Richarda von Krafft-Ebinga. Osim toga, dodala je da je neophodan i rad s vrlo raspršenim i tek djelomično sačuvanim arhivskim dokumentima (npr. spisi o privođenju i suđenjima homoseksualcima, sačuvani izvori o pacijentima nastali u Kraljevskom i zemaljskom zavodu za umobolne u Stenjevcu itd.) te digitaliziranom novinskom građom. Kolegica Maslov podsjetila je da većinu takve građe predstavljaju svojevrsni produkti pojedinih centara moći, pri čemu je izuzetno zahtjevno rekonstruirati glasove samih homoseksualaca koji su bili izloženi represiji ili medicinskim analizama u 19. stoljeću.
U sklopu izlaganja „Školstvo i Prvi svjetski rat: mogućnosti i izazovi“ Veronika Završki predstavila je rezultate svog dosadašnjeg doktorskog istraživanja. Istaknula je da se u središtu zanimanja njezina doktorata nalazi analiza korištenja školskog sustava u svrhu mobilizacije mladih tijekom Prvog svjetskog rata. Pritom, kao studiju slučaja odabrala je grad Osijek. Kolegica Završki skrenula je pozornost na činjenicu da je upravo navedeno ratno vrijeme (1914. – 1918.) predstavljalo razdoblje tijekom kojeg su austrougarske vlasti nastojale afirmirati nove odgojno-obrazovne zadatke, pri čemu je intenzivirana reprodukcija poželjnih identiteta građana od kojih se očekivala poslušnost, požrtvovnost i patriotizam. U tom smislu, pozadinska, odnosno tzv. školska fronta bila je od goleme važnosti. Kolegica se osvrnula i na dosadašnju historiografsku produkciju i važnije autore koji se bave proučavanjem povijesti školstva i društvene povijesti Prvog svjetskog rata. Pojasnila je da se znanstveni interes za proučavanjem školstva u kontekstu Prvog svjetskog rata među hrvatskim istraživačima javio tijekom 2000-ih (prvenstveno zahvaljujući velikim obljetnicama povodom početka i kraja rata, 2014. i 2018. godine). Kolegica u svom daljnjem radu planira obuhvatiti brojne izvore – fondove pojedinih škola, školske spomenice, lokalni tisak, fond Gradskog poglavarstva u Osijeku, Fond Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade itd. Naposljetku, dodala je kako se nada da će njezino istraživanje biti doprinos širem razumijevanju funkcioniranja obrazovnog sustava u Austro-Ugarskoj Monarhiji u ratnim okolnostima.
Posljednje izlaganje održala je Valentina Kezić. U predavanju pod nazivom „Poduprite borbu našu za Vašu i našu pravednu stvar: radničko novinstvo i radnički pokret krajem 19. stoljeća“ kolegica je podrobno predstavila razvoj radničkog pokreta na području Banske Hrvatske – od prvih poznatih štrajkova i formiranja radničkih udruženja krajem 1860-ih i 1870-ih do pojave radničkog tiska i nastanka Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije (1894.). Kao cilj svog doktorskog istraživanja navela je komparativnu analizu Radničkoga prijatelja (Der Arbeiterfreund) (1874. – 1875.), Radničkoga glasnika (1887. – 1889.), Slobode (1892. – 1902.) i Nove slobode (1902.) kao modernih političkih novina u kontekstu razvoja radničkoga pokreta u Zagrebu krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Kolegica je dodala da navedene novine odlikuje moderan način uređivanja koji je pratio dostignuća tadašnjeg hrvatskog političkog novinstva, ali i europskog radničkog tiska. S obzirom na to da su ti listovi predstavljali glavni medij radničkog pokreta u Zagrebu, može se pretpostaviti da su bile i od presudne važnosti za njegovo ideološko oblikovanje. Uz sve navedeno, kolegica polazi od hipoteze da su spomenuti listovi isticanjem problema radništva izvršili važan utjecaj na afirmaciju radničkoga pitanja u široj javnosti. Kao i ostale izlagačice, i kolegica Kezić osvrnula se na dosadašnju historiografsku produkciju, metodološke specifičnosti u pogledu istraživanja ove teme te izazove s kojima se suočava prilikom rada s brojnim arhivskim dokumentima.
Kao što je već i istaknuto, predavanja su bila popraćena poticajnim raspravama i analizama različitih izvora. Također, izlaganja doktorandica skrenula su pozornost na neophodnost visoke razine metodološke pismenosti i interdisciplinarnosti, bilo da je riječ o neizbježnom povezivanju historiografije s nekim aspektima prava, medicine, sociologije ili rodnih studija. Upravo to čini društvenu povijest dinamičnim i sve relevantnijim akademskim poljem. U konačnici, sudionici radionice iskazali su želju da se i sljedeće godine okupe kako bi nastavili razgovor o sličnim temama.
Tekst: Luka Pejić
Fotografije: Danijel Jelaš, Anđelko Vlašić