Na hodnicima našega Fakulteta od 5. studenog 2026. održava se izložba autorice Lee Popinjač. O značaju njezina opusa, u predgovoru izložbe, sljedeće zapisuje prof. Igor Loinjak:
„U opusima brojnih umjetnika važno mjesto pripada djelima koja bismo na prvi doživljaj smatrali predfazama i pripremama za oblikovanje krajnjeg umjetničkog djela. Međutim, upravo u tom limbu promišljanja i istraživanja ponekad se događaju neopterećeni pomaci u kojima umjetnici bez prevelikih pretenzija analiziraju vlastite poetičke postavke. Naučili smo skice i eksperimentalne pokušaje tretirati kao dokumentarni materijal koji ostaje kao “nusprodukt” nastao na putu traganja do kapitalnog djela. Takvo je razmišljanje, pak, u razdoblju suvremenog doživljaja umjetnosti nadvladano. Analiza umjetničkog djela postaje dijelom i forenzička djelatnost u kojoj je bitno uključiti što više činjeničnih elemenata. Na temelju ovakvog stava pristupa se i analizi umjetničkih djela Lee Popinjač u kojima slikarica razrađuje kolorističke strukture na površinama koje oslikava.
Lea Popinjač slikarsko iskustvo razvija na potki prvotno apsolviranog pristupa tekstilnoj i modnoj industriji koje je prethodilo njezinu odlasku na Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj se opredijelila za medij slikarstva. Iskustvo vizualne realizacije određenih ideja u slučaju Lee Popinjač nadahnuto je ispreplitanjem ovih dvaju područja. Njezina su djela u svojoj semiotičkoj prirodi ispisana apstraktnim oblicima, iako se u tim apstraktnim vizualizacijama nazire oslonac u sferi reprezentacije stvarnosti. Nećemo stoga pogriješiti ako njezin stil, kako je i sama istaknula, okarakteriziramo kao organsku apstrakciju. Tkanje kojim se Popinjač u svojim slikama bavi nije više klasična tekstilna vještina, nego spretnost oblikovanja kolorističkih prepleta u kojima pulsira smirena lazurnost površine. Zahvaljujući toj karakteristici, njezine su slike blagog i meditativnog karaktera, a pogled na njih nas vodi u zonu unutarnje mirnoće što im daje snažnu kontemplativnu notu. Uz vizualnu lakoću kolorita, ova djela sadrže i taktilne kvalitete koje ne proizlaze iz snage poteza, nego iz suzvučja koje vlada unutar uokvirene podloge. Također, Ana Čveljo u osvrtu na Leina djela piše: “(…) Leini radovi nisu hladne intelektualističke studije. Njezina su platna nježna, lirska, poetična, a njezin koloristički senzibilitet (jer boja kod nje ostaje glavnim gradivnim elementom slike) razblažuje ‘analitičku oštricu’ stvarajući dojam da su radovi proizvod zanesene igre umjetnice koja istinski uživa u svom zanatu.” Dapače, povratak iskonskoj osjetilnosti daje slikarici mogućnost da nadvlada očekivanja “uređenog sustava umjetnosti” i izrazi samu sebe, točnije vlastiti unutarnji svijet kompresiran u zadane okvire posvemašnje obeskorijenjenosti.
Igor Loinjak
