U srijedu 30. listopada 2024. u American Corneru Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek održan je susret s našim etabliranim književnim prevoditeljicama pod nazivom “Find your voice”, na kojem su sudjelovale Mirna Čubranić (prevoditeljica, između ostalih, Elif Shafak i Jane Austen), Patricija Horvat (Sally Rooney, John Williams i dr.) te naša članica i asistentica na Odsjeku za engleski jezik i književnost dr. sc. Jelena Pataki Šumiga (Lucinda Riley, Laini Taylor i dr.).
Govoreći o vlastitim prevoditeljskim početcima, Mirna Čubranić poručila je kako se mladim prevoditeljima – onima bez iskustva – treba pružiti prilika da zakorače u svijet književnog prevođenja i počnu brusiti svoje iskustvo, kako u korištenju jezičnih vještina jezika izvornika, tako i u osjećaju za jezik na koji se prevodi, ne bi li čitateljima prijevoda tekst zvučao jednako dobro kao i onima izvornika. U tom smislu dotaknula se i kulturalnih specifičnosti koje obogaćuju tekst originala te koje prevoditelj mora dočarati i hrvatskoj publici, ponekad uz objašnjenja u bilješkama.
Jelena Pataki Šumiga podijelila je svoja iskustva balansiranja prevođenja sa stalnim radnim odnosom na Fakultetu, čija je tajna u velikoj ljubavi prema objema stranama bavljenja književnosti. Prisjećajući se svojeg ulaska u svijet književnog prevođenja, istaknula je kako je važno odvažiti se na pokušaj jer književno prevođenje, premda je različito od, primjerice, tehničkog ili stručnog te zahtijeva veliku dozu kreativnosti, ipak nije toliki bauk kao što se možda čini onima koji stoje na početku svoje prevoditeljske karijere.
Patricija Horvat problematizirala je, između ostalog, i pitanje prevoditeljevog uplitanja u stil autora: istaknula je kako je teško procijeniti u kolikoj je mjeri poželjno da prevoditelj radi približavanja teksta čitatelju zadire u sintaksu rečenice i ispravlja stilske značajke kao što su uzastopna ponavljanja određenih riječi i neoglagoljene rečenice. Potom je naglasila i pitanje prijevoda igara riječi, pri kojima je ponekad teško pronaći pandan u hrvatskom jeziku ili dovitljivo rješenje – ali je i naglasila koliko je zadovoljstvo kada se isti pronađu.
Književne prevoditeljice i prevoditelji posreduju između izvornoga teksta i čitatelja i njihov je glas ono što čitatelja može pridobiti ili ga pak odbiti od književnoga teksta. Horvat je istaknula primjer Ann Goldstein čiji engleski prijevodi djela Elene Ferrante, prema mnogima, nadmašuju stilsko-jezičnu ljepotu izvornika i tim gorućim pitanjem unutar književnoprevoditeljske struke – imaju li autor i prevoditelj jednak autoritet nad tekstom – potvrdila potrebu za daljnjim diskusijama na tu temu.
