Ciklus emisija “Filozofski nadseminar” Estetičkog laboratorija kojima znati-željne (u)vodimo u filozofiju
»Ne dospijeva li suvremeno društvo, prožeto tehnološkim snovima i opijeno tehnokratskim vrludanjem i neprestano prisiljeno donositi odluke povrh granica znanošću spoznatog, a to znači ustrajati na spoznaji pa makar je pritom riječ tek o vjerojatnostima za koje se tek može pretpostaviti da su istinite –, time što se jedino poziva na znanost u nesagledivu ovisnost od svega onoga što istinski odlučuje i o čemu se odlučuje? Jer o svemu tome znanost nema što reći budući da se to ne može zajamčiti na znanstveni način. Ne bismo li morali priznati da uz sav napredak znanosti – dapače, upravo zbog napretka znanosti, zbog nemira svojstvenog biti znanosti – granice naše znanstvene spoznaje neophodnim čine anticipaciju cjeline? Ne leži li sva kobnost našeg položaja u tome da su tradicionalni oblici metafizike i svjetonazora koji tu metafiziku rastvaraju i nadomješćuju, a u kojima se još jedino pojavljuje takva anticipacija cjeline, postali nevjerodostojni? Čega se držati ako držati se glasa znanstvenog stručnjaka u biti znači prepustiti se na neviđeno manipulacijama onih koji su znanost stavili u službu interesa vlastite moći? Čega se onda držati?«
Hans Georg Gadamer, »Pozicija filozofije u današnjem društvu« (1967)
