Iako je studiranje razdoblje osobnog rasta i razvoja, ono je i razdoblje velikih promjena, a svaka promjena, koliko god ona bila dobrodošla, predstavlja stres jer zahtijeva prilagodbu na drukčije okolnosti. Tako i studiranje predstavlja dodatni izazov za opću psihološku prilagodbu i funkcioniranje pojedinca.
Zašto? Prvenstveno su zahtjevi puno veći nego u srednjoj školi. Potrebno je steći cijeli niz novih vještina, poput vještina upravljanja vremenom i stjecanja novih vještina za svladavanje akademskih obveza, pri čemu se očekuje daleko veća samostalnost i samodisciplina nego prije. Pritom je potrebno izgraditi nove odnose u novom okruženju, a istovremeno sačuvati one stare. Studentima koji upisivanjem na studij promijene boravište to može biti dodatni izazov, s obzirom na to da se moraju priviknuti i na samostalan život.
Pokazalo se da prilagodba i uspjeh na studiju velikim dijelom ovise o psihološkim čimbenicima, a ne samo intelektualnim. Motivacija za studij, poznavanje strategija učenja, navike učenja, vještine rješavanja problema, samopouzdanje, socijalna podrška, optimizam, ustrajnost i samopoštovanje izrazito su važni faktori uspjeha na studiju. Dakle, psihološki su čimbenici barem jednako važni (ako ne i važniji) za uspjeh na studiju od intelektualnih sposobnosti.
Može se reći da je stres stanje koje nastaje kad smo suočeni s događajem koji procijenimo ili doživimo prijetećim, ugrožavajućim ili opasnim. Ono što je zajedničko većini definicija jest to što se naglašava subjektivna percepcija – dakle, kako mi vidimo neku situaciju ili događaj.
Zato i postoje osobe koje prođu uistinu teška iskustva te, iako mogu imati različite reakcije, one se oporave i dalje mogu živjeti normalno i biti sretne. S druge strane, neke druge osobe pate i nesretne su, iako nemaju objektivno tako neugodna iskustva ili puno neugodnih događaja u životu.
Slabije vještine nošenja sa stresom kod studenata mogu uzrokovati ispitnu anksioznost, strah od neuspjeha, strah od usmenog ispitivanja i javnog izlaganja (npr. seminara), odgađanje obveza i ispita, teškoće s učenjem i polaganjem ispita, teškoće u koncentraciji, nedostatak motivacije i slično.
Izvori stresa
Kad govorimo o uzrocima stresa, onda govorimo o događajima ili situacijama koje osoba doživljava kao prijetnju i nazivamo ih stresori.
Ne treba zaboraviti da i pozitivni životni događaji (npr. zaposlenje, roditeljstvo, polazak na studij, umirovljenje) isto tako uzrokuju stres. On je, naravno, manji i manje štetan, ali zahtijeva od nas prilagodbu na nove okolnosti.
Dakle, svi događaji ili promjene koje od nas zahtijevaju prilagodbu na nove okolnosti, učenje novih vještina i obrazaca ponašanja predstavljaju stres za organizam.
Kada stresni period traje kratko, a osoba se nakon toga brzo vrati uobičajenom funkcioniranju, velika je vjerojatnost da neće biti trajnih posljedica. Međutim, ako je stres prolongiran, osobito ako osoba nema vještine nošenja s njim, onda govorimo o kroničnom stresu koji može imati ozbiljne posljedice na funkcioniranje.
Stres koji doživljavamo manifestira se četiri razine, a to su kognitivna, ponašajna, emocionalna i tjelesna razina. U sljedećoj tablici nalaze se primjeri mogućih manifestacija stresa.
| Kognitivna | Ponašajna | Emocionalna | Tjelesna |
| Teškoće koncentracije i usredotočenosti na zadatke, prevelika zabrinutost oko nebitnih stvari, zamišljanje negativnih, zabrinjavajućih ili zastrašujućih scena. | Agresija, vikanje, plakanje, konzumiranje cigareta i alkohola, zanemarivanje tjelesne aktivnosti, povlačenje, gubljenje strpljenja. | Strah, ljutnja, nervoza, nezadovoljstvo, tuga. | Ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, ubrzano disanje, pojačano znojenje, glavobolja, ukočen vrat i ramena, bolovi u leđima, bolovi u želucu, mučnina. |
Tablica 1. Manifestacija stresa
Suočavanje sa stresom
Strategije suočavanja sa stresom mogu se podijeliti na aktivne, pasivne i izbjegavajuće.
- Aktivno suočavanje predstavlja nastojanje da izmijenimo i uklonimo izvore stresa putem rješavanja problema, pravljenja planova ili zanemarivanja drugih aktivnosti.
- Pasivno se suočavanje zove i emocijama usmjereno suočavanje, a odnosi se na nastojanje da ublažimo posljedice stresa na emocije pa u tom slučaju osoba odustaje, traži ispušni ventil putem plakanja i sl.
- Izbjegavanje je također pasivna strategija. Može se manifestirati izbjegavanjem u mišljenju (ne razmišljamo o problemu) i izbjegavanjem bavljenja problemom. Može uključivati i bavljenje drugim aktivnostima, poput druženja s prijateljima, bavljenja hobijima i sl.
Korist spomenutih strategija ovisi o karakteristikama situacije. U situacijama kad procjenjujemo da imamo kontrolu, logično je koristiti aktivne strategije. Međutim, ako je rješenje problema izvan naše moći, tada ćemo se okrenuti pasivnijim strategijama.
