2. Samopoštovanje

Najkraće rečeno, samopoštovanje je odgovor na pitanja: “Kakav sam ja?” ili “Koja je moja vrijednost?”.

Samopoštovanje nije nešto s čime se rađamo nego se ono razvija tijekom cijelog života. Mnogi čimbenici utječu na našu sliku o sebi, poput životnog iskustva, poruka koje smo dobivali od važnih osoba u životu tijekom odrastanja i sl. Međutim, postoje i različiti načini razmišljanja koji utječu na to kako reagiramo na događaje, što ćemo misliti o sebi, kako ćemo se osjećati te kako ćemo se nositi sa stresom.

O čemu ovisi samopoštovanje?

Lokus kontrole

Lokus kontrole je način kako gledamo na izvore događaja i koliko odgovornosti preuzimamo za događaje u našem životu općenito, bilo pozitivne bilo negativne.

Razlikujemo  internalni (unutrašnji) i eksternalni (vanjski) lokus kontrole.

Internalni lokus imaju osobe koje preuzimaju osobnu odgovornost za događaje i ishode, odnosno misle da mogu utjecati na mnoge ishode ili ih kontrolirati. One doživljavaju sebe kao izvor kontrole vlastitih postupaka i svoje sudbine.

Prihvaćanje svog dijela odgovornosti osnažujuće je jer usmjerava razmišljanje prema tome što mi u toj situaciji možemo napraviti ili kako možemo popraviti stvar. Čak i kada objektivno ne može utjecati na same događaje ili ishode, osoba s internalnim lokusom kontrole rijetko će se prepustiti mračnim mislima i žaliti samu sebe nego će zadržati kontrolu nad svojim reakcijama.

Eksternalni lokus kontrole imaju osobe koje smatraju da su ishodi pod kontrolom vanjskih čimbenika, preuzimaju manje osobne odgovornosti te ne misle da mogu kontrolirati ishode.

Zašto je internalni lokus kontrole važan? Zato što je osjećaj kontrole važan. Događaji za koje mislimo da imamo kontrolu nad njima puno su manje stresni nego oni za koje mislimo da ih ne možemo kontrolirati. Ako mislimo da nemamo kontrolu nad različitim ishodima, onda se osjećamo prilično bespomoćno i  ustrašeno. Preuzimanje odgovornosti vodi razmišljanju o potencijalnim rješenjima i omogućava osobi sagledati problem objektivnije.

Osobe nižeg samopoštovanja češće očekuju neuspjeh, da će se osramotiti ili da će doživjeti druge negativne reakcije, što dovodi do toga da se u mnogim situacijama osjećaju loše.

Ostali faktori koji vode do niskog samopoštovanja

Već smo utvrdili da je za samopoštovanje, suočavanje sa stresom i općenito psihičku dobrobit jako važno kako sebe procjenjujemo. Osobe nižeg stupnja samopoštovanja redovito su previše samokritične.

Svi ljudi nekada dožive trenutke kada zaborave na svoje dobre strane i fokusiraju se na loše te se tada osjećaju obeshrabreno i nesigurno. Ali većinom ti trenuci prođu i nemaju negativnih posljedica. Međutim, ako cijeli život prolazimo s vrlo strogim pravilima, velika je vjerojatnost da ćemo takve loše trenutke često doživljavati jer ćemo stalno misliti na svoje negativne osobine.

Samokritičnost proizlazi iz načina kako sebe procjenjujemo. Mnogi će ljudi kao izvor informacija o sebi koristiti očekivanja koja imaju od sebe, mišljenje drugih ljudi ili uspoređivanje s drugima.

Ponekad imamo nerealna očekivanja ili previsoke kriterije prema sebi. Iako je dobro imati visoke standarde jer nas oni motiviraju na postignuće, nerealna očekivanja ( „u svemu biti dobar”) i previsoki standardi ( „biti najbolji”) mogu biti izvor velikog stresa.

Uspoređivanje s drugima uvijek je gubitnička igra! Sama potreba za uspoređivanjem s drugima ide iz manjka oslanjanja na vlastite kriterije vrijednosti i potrebe za vanjskom potvrdom. Problem je s uspoređivanjem što nikada nemamo dovoljno informacija o drugima, a mislimo da je naše viđenje njih točno. Zato je važno znati prepoznati svoje pogreške u razmišljanju kako bismo ih znali korigirati.