Nisu sve strategije najbolje za sve vrste gradiva. Zbog toga će ponekad trebati neko vrijeme da se odaberu prave strategije, odnosno nekada će se događati pogreške u odabiru. To nije tragedija ni nešto neuobičajeno, ali važno je nakon uspjeha ili neuspjeha osvrnuti se na to što ste pokušavali napraviti te što biste mogli promijeniti u svom načinu učenja. Nije uvijek rješenje učiti više, ponekad će samo promjena strategije učiniti razliku.
Kataloške kartice
Kataloške su kartice strategija kod koje se dosta gradiva zapamti već pri samoj izradi. Rade se tako da se s jedne strane papirića ispiše pitanje, a s druge strane odgovor, definicija ili objašnjenje. Poželjno je da na svakoj kartici bude po jedno pitanje. Nakon toga treba naučiti što je na njima. Ukoliko ima više gradiva, preporučljivo je učiti 10 do 15 kartica odjednom. Nakon nekoga vremena vjerojatno će doći do toga da ćete znati odgovor čim vidite pitanje. Vodite računa da odgovor kažete naglas, a ne samo u mislima (dok ne reproducirate uspješno informaciju, ne možete biti sigurni da je uistinu zapamćena).
Izrada skraćenih bilješki
To je zapravo sinteza svega bitnog što je vezano uz određenu temu. Rade se tako da se na list papira napiše pojam, a potom iz literature i bilješki ukratko ispiše sve što je relevantno. Na taj se način dubinski pristupa gradivu, što je viša razina učenja jer omogućava integraciju, odnosno povezivanje različitih informacija. Takvo učenje korisno je i za pismene i za usmene ispite.
Učenje u grupi
Učenje u grupi pokazuje se kao jako korisno, ali pod uvjetom da se poštuju neka pravila. Bitno je da svaki član grupe ima odgovornost za pripremu materijala (npr. kataloških kartica ili skraćenih bilješki), da svi članovi imaju podjednaka zaduženja i da se unaprijed utvrdi što svaki član zna ili ne zna, odnosno na čemu još treba raditi. Nikako se ne smije dogoditi da se učenje u grupi svodi na posao najuspješnijih članova. Dodatna korist učenja u grupi jest ta što je svaki student odgovoran da dobro i kvalitetno pripremi materijal za učenje kako bi ga mogao dobro objasniti kolegama.
Tehnika učenja poglavlja
Tzv. četiri koraka učenja poglavlja jedna je od strategija učenja koja je mnogima korisna u savladavanju pojedinih poglavlja. Treba ju kombinirati s drugim tehnikama kako bi se povezivalo s drugim gradivom.
- korak – pregled poglavlja. Ovaj korak uključuje prizivanje iz pamćenja svega što znamo o temi koja je pred nama. Nakon toga se čita poglavlje na način da se pročita naslov, uvod, glavne odrednice poglavlja te sažetak ili zaključci. Također, promotrite slike, dijagrame, tablice i sl. Na taj ćete način steći opći dojam o čemu se radi u poglavlju.
- korak – postavljanje pitanja. Jednom kada ste pregledali poglavlje, moći ćete postaviti pitanja o njegovu sadržaju. Pitanja pomažu da ostanete fokusirani na sadržaj. Koristite se odrednicama poglavlja ili podnaslovima pri izradi pitanja tako da ih preformulirate u pitanje. Pri tome koristite riječi tko, što, kada, gdje, zašto ili kako.
- korak – čitanje. Pročitajte svaku odrednicu poglavlja ili potpoglavlja kako biste našli odgovor na pitanje koje ste postavili. Dok to radite, može se dogoditi da shvatite da trebate promijeniti pitanje ili postaviti dodatna pitanja. Budite fleksibilni.
- korak – pisanje. Napišite svako pitanje i odgovor na njega u bilježnicu. Pročitajte svaki odgovor kako biste bili sigurni da odgovara na pitanje koje ste postavili.
Pri korištenju ove tehnike dobro je za svaki podnaslov proći sve korake pa tek onda prijeći na drugu odrednicu ili potpoglavlje.
Mnemotehnike
Mnemotehnike su specifične mentalne strategije za poboljšavanje pamćenja koje imaju svrhu olakšati usvajanje informacija koje bismo inače zaboravili. Njima nastojimo povezati gradivo koje nam se čini nepovezanim te omogućiti dobre znakove za prisjećanje. Pokazuje se da se mnemotehnikama može poboljšati pamćenje i do 200%! Odabir mnemotehnike ovisi o individualnim sklonostima i vještinama u njihovu korištenju, kao i o vrsti materijala koji se uči.
Najjednostavniji oblik verbalne mnemotehnike jest skraćivanje. Njime smanjujemo broj informacija koje trebamo zapamtiti tako da stvaramo lako pamtljive akronime (svi znamo kratice tipa CIA, MMF, IBM, i sl. nastale uzimanjem prvog slova riječi). Dakle, ne pamtimo više cijele riječi, već jednu zvučnu kraticu.
Jedna je od vizualnih mnemotehnika tzv. metoda prostornog uređenja stranice. Temelj te vrste mnemotehnike jest da zabilješke razmjestimo na papir tako da dobijemo prostorni raspored prikladan za pamćenje. Prisjećanjem mjesta na kojem su prostorno raspoređene informacije olakšava nam prisjećanje tih informacija jer ih tijekom reprodukcije zapamćenog gradiva možemo vizualno predočiti.
Jako su popularna mnemotehnika bizarne predodžbe. Bizarno predočavanje, osim što smanjuje broj cjelina za pamćenje, čini ga različitijim od uobičajenog materijala za pamćenje, a time i otpornijim na zaboravljanje. Dakle, dajte si mašti na volju i smislite neobične, kreativne, lude, neočekivane predodžbe koje ćete povezati s materijalom koji učite. Ako se uz to i dobro zabavite, još bolje. Što luđe, to bolje, samo vodite računa da je cilj olakšati zapamćivanje, a ne samo zabaviti se.
Od mješovitih tehnika najpoznatija je metoda ključnih riječi, a najviše se koristi pri učenju stranih jezika. Temelji se na korištenju rime ili zvuka u kombinaciji sa što življim i bizarnijim predočavanjem. Postupak uključuje dva koraka. Prvo se za stranu riječ koju želimo naučiti utvrdi asocijacija s nekom riječi na vlastitom jeziku koja zvuči što sličnije stranoj riječi ili nekom njezinu istaknutom dijelu. Zatim se stvara interaktivna predodžba koja povezuje ključnu riječ sa stranom riječi koju želimo naučiti.
Nadamo se da će vam ove sugestije biti korisne u unaprjeđenju vlastitih vještina učenja. Nemojte zaboraviti da je cijeli život proces učenja, pa tako i samo učenje, da se neke stvari uče metodom pokušaja i pogrešaka, da je neuspjeh sastavni dio života i nemojte biti prestrogi prema sebi ako su vam neke stvari teške na početku.
