U ponedjeljak, 31. ožujka 2025. godine, studenti prve i druge godine Prijediplomskoga jednopredmetnoga i dvopredmetnoga studija Hrvatski jezik i književnost sudjelovali su u izvedbi jednodnevne terenske nastave koja je upriličena u središnjici Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša – Samostanu i crkvi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Terenskoj su se nastavi odazvali studenti koji pohađaju temeljne i izborne kolegije Staroslavenski jezik 2, Povijest hrvatskoga jezika 1, Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Slavenska pisma i Jezik srednjovjekovnih simbola kod profesorica s Katedre za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju prof. dr. sc. Milice Lukić, doc. dr. sc. Silvije Ćurak, doc. dr. sc. Vere Blažević Krezić i asistentice Matee Sesar.
Sudionicima terenske nastave na odredištu su srdačnu dobrodošlicu iskazali domaćini: provincijal fra Branko Lovrić, provincijski vikar i gvardijan ksaverskoga samostana fra Zvonimir Brusač, provincijski tajnik fra Mirko Mišković koji je ujedno župni vikar Župe sv. Josipa Radnika u Belišću, ali i doktorand Poslijediplomskoga sveučilišnoga studija Jezikoslovlje pri Filozofskome fakultetu u Osijeku. Njima su se pridružile mlade samostanske snage – fra Patrik Mežnarić, bogoslov, i Petar Benić, aspirant – ali i pročelnica Odsjeka za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta, inače paleoslavistica, Tanja Kuštović.
Nakon okrepe u samostanskoj blagovaonici studenti izbornoga kolegija Jezik srednjovjekovnih simbola Luka Prijić i Vito Krolo održali su izlaganje o slici Posljednja večera autora Zlatka Šulentića koja dominira samostanskim refektorijem. Riječ je zatim preuzeo fra Zvonimir Brusač koji je studente proveo kroz samostansko zdanje i baroknu crkvu sv. Franje Ksaverskoga. Govorio je o bogatoj povijesti svoje redovničke zajednice čiji se početni razvoj na hrvatskome kulturnome prostoru vezuje za 13. stoljeće otkada im se djelovanje proteže diljem tradicionalnoga glagoljaškoga terena Kvarnera, Istre i Dalmacije. Prijelomnom prepoznaju godinu 1473. kada im je papa Siksto IV. bulom pod nazivom Soliciti de vestra unione zajamčio neovisnost. Ksaver su nastanili tek 1923. godine ponijevši sa sobom vrijednu glagoljsku baštinu koja se ondje i danas čuva i koja je potaknula organizaciju naše terenske nastave. Treba reći kako su na Ksaveru isprva djelovali isusovci, praktično od 1606./1607. pa do 1773. godine kada ih je Crkva ukinula. Godine 1942. blaženi Alojzije Stepinac osnovao je Župu sv. Franje Ksaverskoga te je povodom toga značajnoga događaja služio misu na hrvatskome novocrkvenoslavenskome jeziku Vajsova misala. Fra Zvonimir Brusač govorio je o interijeru ksaverske crkve podignute davne 1752. godine, ali i o upečatljivome baroknome građenju vanjskoga prostora kojim dominira ksaverska Kalvarija, znameniti crkveni perivoj s postajama križnoga puta. Budući da se ove godine obilježava 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva, zanimljivim se pokazao podatak da je godine 1925. – odmah po dolasku franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaver – pokrenuta obnova ksaverskoga kompleksa zahvaljujući Društvu „Hrvatska žena“.
Studenti su nakon ručka, koji im je ljubaznošću domaćina poslužen u samostanskoj blagovaonici, posjetili samostansku knjižnicu i arhiv posebno se usmjerivši na zbirku rijetkih i vrijednih glagoljičnih – ali i latiničnih – knjiga koje se ondje čuvaju. Predavanje o provincijskoj i samostanskoj knjižnoj građi održao je fra Mirko Mišković, ovoga puta poduprt izlaganjima naših studentica Viktorije Ostojčić i Laure Jaković s kolegija Povijest hrvatskoga jezika 1 i Povijest hrvatskoga književnoga jezika koje su govorile o sadržaju, jeziku i kulturološkim odjecima našega najstarijega latiničnoga rukopisa na hrvatskome jeziku – poznatoga pod nazivom Red i zakon sestara dominikanki (1345.) – koji se čuva upravo na Ksaveru. Taj spomenik problematizira uvjete primanja u dominikanski ženski red u Zadru propisujući kako se redovnice imaju ponašati u samostanu. Sastoji se od 62 retka obrednih pravila na hrvatskome jeziku i latinskih obrednih uputa i molitava. Iza hrvatskoga slijedi latinski tekst istih pravila i neki drugi prilozi na latinskome jeziku. U red ksaverskih glagoljskih dragocjenosti bez sumnje ulazi Ivančićev zbornik iz 14./15. stoljeća na čije je postojanje javnost upozorio fra Stjepan Ivančić po komu je zbornik na koncu i nazvan. Rukopisna uglata glagoljica te knjige pokazuje da su je pisale najmanje troje pisarske ruke. Uz (polu)liturgijske tekstove sadrži i moralne upute, Bogorodičina čudesa, Blagoslov stola itd. Ondje je zapisano Franjino Pismo pokornicima ili Prvo pismo vjernicima inače sačuvano u samo dva primjerka u svijetu: uz talijansko-latinski primjerak poznat je i spomenuti starohrvatski, pisan upravo glagoljicom. Ivančićev zbornik oduvijek je u posjedu Provincije te se s priličnim pouzdanjem tvrdi kako su ga i napisali franjevci trećoredci za svoje potrebe. Provincija na Ksaveru također čuva Klimantovićev zbornik (ritual) iz 16. stoljeća, knjigu koju je fra Šimun Klimantović napisao u Zaglavu u Samostanu sv. Mihovila godine 1512., kako stoji u glagoljičnome kolofonu koji je pročitala studentica Klarina Pejić. Zbornik se sastoji od triju sadržajnih cjelina – molitvene, poučne i ljetopise – donoseći obrasce za slavlje krštenja, bolesničkoga pomazanja, sprovoda, blagoslova kuća, lađa i sl., pa tekst Pravila Nikole IV., tzv. Klimantovićeve konstitucije te razne katehetske i molitvene tekstove.
Posebna je pozornost posvećena otisnutim glagoljičnim knjigama, u prvome redu inkunabulama koje su čuvaju upravo na Ksaveru: ondje je pohranjen jedan od svega nekoliko u domovini sačuvanih primjeraka naše najstarije otisnute knjige – Misala po zakonu Rimskoga dvora – u čijemu je kolofonu istaknut podatak da je objelodanjena 22. veljače 1483. godine. Prvotisak je plenarni misal jer su u njemu zapisani svi tekstovi potrebni za liturgiju, a otisnut je na papiru, s drvenim uvezom, brojeći 219 listova dvostupačnoga teksta realiziranoga crnom i crvenom bojom. U našemu je Prvotisku zasvjedočen primjeran hrvatski crkvenoslavenski jezik ostvarenim uglatim glagoljičnim pismom što uz izvornik može posvjedočiti luksuzno ponovljeno izdanje trodijelnoga formata koji sadrži faksimil Misala, latiničnu transliteraciju glagoljičnoga teksta Misala te znanstveno-stručne priloge. To je novo izdanje Prvotiska – koje ksaverska knjižnica također ima (uz ostale važnije prijepise i faksimile starih glagoljičnih knjiga) – također studentima pruženo na uvid. Priredio ga je tim znanstvenika sa Staroslavenskoga instituta u Zagrebu 2023. godine.
Na Ksaveru se također čuva jedini poznati primjerak posljednje glagoljske inkunabule koja nosi naziv Spovid općena (Senj, 1496.). Bila je uvezana uz glagoljski rukopisni Ivančićev zbornik, ali je od njega odvojena davne 1991. godine. Predstavlja prvi tiskani neliturgijski kodeks koji je ostvaren narodnim čakavskim jezikom (ili crkvenoslavensko-čakavskim amalgamom) te se u njoj prvi put bilježi tipografski znak senjske tiskare. Prigodno su izlaganje o Spovidi, Blažu Baromiću i Jakovu Blažioloviću pripremile naše studentice Staroslavenskoga jezika 2 i Slavenskih pisama Linda Rodić i Sara Dešić. Uz opisanu izvornu građu i brojne faksimile studenti su također mogli proučiti Misal Pavla Modrušanina (1528.), Naručnik plebanušev (1507.) i Senjski korizmenjak (1508.), ali i brojna novocrkvenoslavenska Propagandina izdanja, zaključno sa znamenitim Parčićevim misalom iz 1893. godine (ali i izdanjima iz 1896. te 1905. godine).
Prije i poslije samostanskoga objeda studenti su sudjelovali u molitvama na hrvatskome novocrkvenoslavenskome jeziku slijedeći tekst knjižice koju je redovnicima i vjernicima u nasljeđe krajem 20. stoljeća ostavio fra Josip Leonard Tandarić.
Iskustveno učenje na Ksaveru naše je studente zasigurno učvrstilo u poimanju hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika prvim hrvatskim književnim jezikom putem kojega je glagoljična tradicija, kao dionica ćirilometodske baštine, položena u temelje hrvatske književno-jezične kulture i nacionalnoga identiteta.
