Predstavljanje knjige „Abraham Hebrejac“ (2025.) Krešimira Šimića u izdanju Despot infinitusa. Predstavljači su hebrajist i stručnjak za Stari zavjet dr. sc. Danijel Berković s Biblijskog instituta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ružica Pšihistal s Filozofskog fakulteta u Osijeku i izv. prof. dr. sc. Davor Vuković s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Predstavljanje će se održati u Klubu Knjižare Nova, Trg A. Starčevića 4, Osijek, 7. svibnja (srijeda) u 19.30 sati.
O KNJIZI
Riječ je o knjizi koju je sam autor žanrovski odredi kao „povijest“. Međutim, u knjizi nije riječ o „povijesti“ kako ju uobičajeno razumijemo (kao „čisti povijesni događaj“), već, ističe autor, o „povijesti“ kako su je shvaćali drevni biblijski pisci – prvi autori koji su pisali o Abrahamu. Oni su „povijest“ shvaćali kao svojevrsnu „objavu“: riječi koje nam otkrivaju ono što sami nismo ili ne možemo uvidjeti, a zapravo je presudno za život. Priča o Abrahamu – tom iznimnom značajnom liku Zapadne (književne) kulture – u knjizi je ispripovijedna tako da se autor (kao, primjerice, nekoć Marko Marulić u svojim epovima Judita i Davidijada i u epiliju Suzana) oslonio na epizode o Abrahamu kako se one nalaze u Tanaku (Hebrejskoj bibliji ili Starom zavjetu), ali i na mnoge druge izvore (ono što se naziva ponovno napisana Biblija, kao što su Knjiga Jubileja, Apokrifni Postanak i Biblijske starine Pseudo-Filona, legende, midraši i sl.). Pritom je različitu književnu građu organizirao u naraciju koja prati Abrahama od rođenja do smrti. Zapravo, riječ je o svojevrsnoj peregrinaciji (kao što su Homerova Odiseja, Vergilijeva Eneida ili Danteova Božanstvena komedija) u kojima glavni lik poduzima kakvo važno putovanje. No, viator (putnik, odnosno hodočasnik) Abraham uvelike se razlikuje od Odiseja, Eneje i sličnih viatora. Sam autor u uvodu ističe da je Abraham „[…] bio čovjek koji se nije mirio s prigodnim počincima. Bio je čovjek koji je gledao u bezdan ništavila i nije se ustrašio ići dalje, kroz bezdan. Pritom, dakako, nije riječ o silasku u podzemlje (katabazi) nalik onoj Odiseja, ili Herkula, ili Piritoja i Tezeja, ili Eneje, ili Orfeja. Sve su one učinjene ili da bi se steklo znanje o podzemnom svijetu i vlastitoj sudbini ili da bi se nešto otelo. Mnogi od tih silazaka učinjena su po nalogu. Abrahamov prolaz kroz bezdan bio je čin ničim iznuđene vjere u pozivalačku Riječ. Tâ Riječ, pokazalo se, oslobodila je Abrahama i od one slabašne misli koja na kraju ne zna nosi li ono što je izrečeno ili zapisano kakav tajni smisao, ni ima li možda više smislova, ili nijedan; i od one umišljene misli o bîti stvari koja se neprestano vrti u samoj sebi.“
O AUTORU
Krešimir Šimić (1973.) je kroatist. Voditelj je Katedre za staru hrvatsku knjiženost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskom fakultetu u Osijeku. Na istom fakultetu izvodi nastavu i na Odsjeku za filozofiju. Također predaje i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Visokom evanđeoskom učilištu u Osijeku. Autor je sedamdesetak znanstvenih radova i deset znanstvenih monografija. Objavio je i više stručnih prikaza, leksikonskih natuknica, prigodnih i popularizacijskih članaka.
