U četvrtak, 29. siječnja 2026. održano je četvrto popularno-znanstveno događanje u sklopu 14. ciklusa Otvorenog četvrtka kao dijela projekta popularizacije znanosti FUZ&JA Filozofskog fakulteta u Osijeku. Predavanje, naslovljeno Priča o dvije noge – razvoj dvonožnog kretanja, održao je prof. dr. sc. Marko Ćaleta s Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Profesor Ćaleta na pristupačan i slikovit način objasnio je kako dvonožno kretanje nije nastalo naglo, već je rezultat dugotrajnog evolucijskog procesa koji traje milijunima godina. Iako nije moguće sa sigurnošću utvrditi u kojoj su mjeri rani hominini koristili dvonožnost na način današnjeg čovjeka, brojni anatomski dokazi upućuju na to da se ovaj oblik kretanja razvijao postupno i s vremenom postao dominantan.
U uvodnom dijelu predavanja naglašeno je da čovjek pripada redu primata, iznimno raznolike i brojne skupine sisavaca. Istaknuta je njihova široka rasprostranjenost, razlike u veličini i načinu života, kao i zanimljivi primjeri poput japanskih makakija ili bezrepog magota, jedine vrste majmuna koja prirodno obitava u Europi. Posebna pozornost posvećena je obilježjima primata važnima za razumijevanje ljudske evolucije, među kojima se ističu razvijen stereoskopski i vid u boji, osjetljivi prsti s noktima, nasuprotni palac te pokretljivi zglobovi, koji omogućuju precizno hvatanje i manipulaciju predmetima. Profesor je zatim predstavio različite teorije o nastanku dvonožnosti, pritom naglašavajući da nijedna od njih sama po sebi ne može u potpunosti objasniti ovaj evolucijski prijelaz. Spomenute su hipoteze povezane s arborealnim načinom života, prilagodbom životu na otvorenim prostorima, učinkovitijom termoregulacijom, nošenjem hrane te brigom za potomstvo. Posebno je istaknuto da uspravan položaj tijela oslobađa ruke, čime se otvaraju nove mogućnosti za nošenje tereta, korištenje oruđa i razvoj složenijih oblika ponašanja.
Središnji dio izlaganja bio je posvećen anatomskim prilagodbama povezanima s dvonožnim hodom. Objašnjene su promjene na lubanji te prilagodbe kralježnice, koja poprima karakterističan S-oblik. Također su opisane promjene na zdjelici, nogama i stopalu, koje omogućuju stabilnost, ravnotežu i učinkovit prijenos tjelesne mase tijekom hodanja. Naglašena je uloga stopala i nožnog palca u odrazu i održavanju ravnoteže, čime dvonožno kretanje postaje energetski učinkovitije. Poseban dio predavanja bio je posvećen nedostacima dvonožnog kretanja. Oni uključuju sporije trčanje, zbog čega čovjeka gotovo svaki predator može uhvatiti, te manju stabilnost i lakši gubitak ravnoteže. Smanjena je i sposobnost penjanja jer je izgubljena hvatalna funkcija stražnjih udova, a prsti na stopalu su skraćeni. Uspravan položaj tijela čini čovjeka uočljivijim predatorima i povećava izloženost vitalnih organa napadima. Ozljeda noge može dovesti do znatne nepokretnosti, a nošenje mladunaca otežano je jer su zbog dvonožnog hoda stopala izgubila hvatalnu funkciju, a uspravan položaj tijela onemogućuje da se mladunče samo sigurno pridržava za majku. Dodatni nedostatak predstavlja i dug period učenja hoda, budući da je potrebno oko godinu dana da dijete od početnog C-oblika kralježnice razvije S-oblik i savlada uspravno kretanje. Posebno su istaknute teškoće pri porodu, koje su izravna posljedica prilagodbi zdjelice stabilnom dvonožnom hodu te povećane veličine lubanje novorođenčeta.
U završnom dijelu predavanja istaknuti su problemi povezani s dvonožnim kretanjem u modernom životu i produljenim životnim vijekom. Dugotrajno opterećenje kralježnice i donjih ekstremiteta, koje proizlazi iz uspravnog hoda, dovodi do čestih problema s kralježnicom i zglobovima, hernija, proširenih vena i hemoroida. Spomenuti su i problemi ravnih stopala, koji mogu biti genetski uvjetovani, ali su često povezani s modernim načinom života. U starijoj životnoj dobi dvonožnost dodatno povećava rizik od padova i ozljeda zbog smanjene ravnoteže i pokretljivosti. Predavanje je zaključeno pitanjem predstavlja li dvonožno kretanje prekretnicu u evoluciji. Iz ljudske perspektive ono to jest, jer je oslobađanje ruku omogućilo razvoj i uporabu alata, oružja i vatre, što je posljedično dovelo do razvoja mozga, složenijeg ponašanja i grupiranja u zajednice. Veća dostupnost hrane dodatno je poticala razvoj mozga, dok je vatra omogućila pripremu hrane, obranu i osvjetljavanje tamnih prostora. Dvonožnost je također imala velik utjecaj na širenje i rasprostranjenost ljudi, uključujući izlazak iz Afrike. S druge strane, s evolucijskog i biološkog stajališta, dvonožnost se ne može smatrati općom prekretnicom jer se većina sisavaca ne kreće na taj način, a Homo sapiens je jedina preživjela vrsta unutar svoje evolucijske linije. Stoga dvonožno kretanje nije prekretnica za život u cjelini, ali jest presudna za čovjeka kao vrstu.
dr. sc. Karlo Bojčić, viši asistent, suvoditelj Otvorenog četvrtka