Svijet znanosti i tehnologije u 2023. godini obilježava obljetnice velikih otkrića koja su odredila razvoj društva i smjer povijesti. Uspostavljanje diskursa različitih znanstvenih područja jedan je od preduvjeta uspješnog razvoja budućih akademskih građana i znanstvenika. Festival znanosti manifestacija je posvećena popularizaciji znanosti od 2003. godine, a njegova je ovogodišnja tema „Priroda i društvo“. Predavanja i radionice u sklopu Festivala znanosti održavale su se na FFOS-u od 24. do 28. travnja te su bile posvećene istraživanjima društvenih, humanističkih, informacijskih i prirodnih znanosti.
Želimo li i jesmo li spremni biti budući aktivni građani?
Prvi dan Festivala otvoren je radionicom „Želimo li i jesmo li spremni biti (budući) aktivni građani“? pod vodstvom prof. dr. sc. Marije Sablić i doktorandice Katarine Bogatić sa studenticama Amandom Bobonjom i Vanessom Eckhard. Sudionici radionice bili su učenici 3.b razreda III. gimnazije u Osijeku s razrednicom i profesoricom Mirnom Čalijom Matijević. Radionica je utemeljena na rezultatima istraživanja provedenog u sklopu kolegija Suvremeno djetinjstvo, čiji je cilj bio utvrditi stajališta 16-godišnjaka o problematici snižavanja dobne granice za pravo glasa. Brojna su pitanja nakon istraživanja ostala otvorena, poput nezainteresiranosti mladih za politiku i mogućnosti razvoja socijalnih i građanskih kompetencija koji se može odvijati u okviru međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje. Kako navodi doktorandica Katarina Bogatić, u radionici su se elaborirala teorijska polazišta aktivnog angažmana djece i mladih u vezi svih pitanja od društvenog i njihovog osobnog interesa, nakon čega su uslijedile različite aktivnosti u kojima su se kroz aktivni angažman učenika problematizirala pitanja otvorena studentskim istraživanjem, čiju važnost potkrepljuje i relevantna literatura. Učenici su tijekom radionice iskazali svoju nedovoljnu informiranost o ovoj temi te želju za većom uključenosti u smislu stjecanja znanja, ali i prakse aktivnog građanstva.
Radionica o zaboravljanju
Drugi dan Festivala znanosti obilježen je „Radionicom o zaboravljanju“ pod vodstvom prof. dr. sc. Sanjice Faletar i prof. dr. sc. Kornelije Petr Balog. Prema riječima profesorica, cilj je bio informirati učenike nižih razreda o demenciji te im pokazati na koji način mogu pomoći svojim bakama i djedovima da što duže ostanu zdravi i kognitivno aktivni. Radionica je organizirana u okviru znanstvenog projekta Izgradnja demenciji prijateljskih narodnih knjižnica na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Sudionici radionice bili su učenici 2. a razreda Osnovne škole Franjo Krežma u Osijeku. Kako navode voditeljice radionice, pored tipičnih simptoma i osnovnih obilježja Alzheimerove bolesti, učenici su saznali kako ova progresivna i neizlječiva bolest utječe na život oboljelih osoba, ali i sve članove njihovih obitelji, uključujući djecu. Posebna se pak pažnja posvetila načinima na koje se može spriječiti pojava, odnosno usporiti razvoj te bolesti, kao što su zdrav način života (prehrana, kretanje, san), aktivan društveni život te ,,vježbanje“ mozga čitanjem, vježbanjem pamćenja i slično.
Betonski spavači – Brutalna utopija etike i estetike zgrada u Osijeku
Modernističkoj hrvatskoj arhitekturi nastaloj za vrijeme bivše Jugoslavije posvećena je prva samostalna izložba održana u dvorani 39, kako navodi doc. dr. sc. Darija Rupčić Kelam, dvojice mladih entuzijasta, zaljubljenika u fotografiju, arhitekturu, svoj grad pod nazivom „Betonski spavači – Brutalna utopija etike i estetike zgrada u Osijeku“. Ivan Kelam Rupčić i Fran Andrić učenici su drugoga razreda Jezične gimnazije u Osijeku. Povezala ih je zajednička ljubav prema fotografiji i arhitektonskom stilu gradnje brutalizmu koji se „odlikuju masivnost, neobrađene grube površine, ono ‚kako je‘, neobični oblici i ekspresija strukture jasnih, minimalističkih ploha i linija“, govori o „spoju grubog betona i eteričnosti nježnih, zelenih oaza u osmišljenom urbanističkom planu“. Osječani svakodnevno prolaze pored arhitektonskih primjeraka brutalizma, a Četverolist, Sjenjak, KBC Osijek, Bosutsko naselje, Stojedinica i Ljepotica samo su neki od njih.
Baranjski krajolici u prozama Delimira Rešickog
Društvene i humanističke znanosti preuzele su program trećeg dana Festivala. Izv. prof. dr. sc. Dubravka Brunčić održala je predavanje o „Baranjskim krajolicima u prozama Delimira Rešickog“ u okviru kolegija Slavonska književnost i kulturno pamćenje. Predavanje prof. Brunčić bilo je posvećeno strategijama oblikovanja autobiografskog pamćenja u zbirkama „Sagrada familia“, „Dronjci na hrpi“ te pseudodnevničkom fragmentu „Selfie, raspadanje bez početka, padanje bez kraja“. Prema izdvojenom citatu Rešickog „Svaki čovjek, nadam se, u svome pamćenju živi minulo djetinjstvo“, oslikan je emotivni i refleksivni odnos spram baranjskog zavičajnog krajolika, melankolija, epifanija te memorabilne figure sretnog djetinjstva i mladenaštva. Rešicki prepoznatljive toponime baranjskog prostora oslikava kao zavičajni pejzaž, floru i faunu u mogućem iščitavanju ekološke perspektive geografskih obilježja. U konstrukciji geofilozofske biti Baranje, Rešicki je bio inspiriran promišljanjima Fernanda Braudela. Kako navodi prof. Brunčić, motiv suncokreta izdvaja se kao figura sjećanja i autopoetički signal specifične baranjske biti. Osim Braudela, Rešicki je nasljedovao i felinijevsku maniru u dugim kadriranjima koji prikazuju baranjsku ravnicu, gdje se filmska poetika intermedijalno udružila s književnom u procesu izgradnje urbano-zavičajnog identiteta uz strategije inomedijskog pamćenja. Fotografija kao medij sjećanja kod Rešickog postaje način bilježenja tragova prošlosti.
Stari zemljovidi kao izvor za proučavanje povijesti okoliša
Učenici I. gimnazije u Osijeku u pratnji prof. Matije Lucića sudjelovali su u radionici Stari zemljovidi kao izvor za proučavanje povijesti pod vodstvom doc. dr. sc. Danijela Jelaša i asistentice-vanjske suradnice Petre Plantosar. Kako navodi asistentica Petra Plantosar, u uvodnom dijelu radionice doc. dr. sc. Danijel Jelaš objasnio je učenicima razvoj i važnost kartografije u povijesnim istraživanjima te na koji način stare karte mogu pomoći povjesničarima. Središnji dio radionice obuhvaćao je rad učenika na kartama, gdje su učenici bili podijeljeni u tri skupine, a svaka je skupina imala jednu kartu na temelju koje je trebala opisati razvoj i okoliš Osijeka u trenutku kada je karta nastala. Karte koje su učenici istraživali bile su: karta prve vojne izmjere (Provinz Slavonien) 1781.-1783., zatim topografska karta iz 19. stoljeća te katastarski plan Osijeka iz 19. stoljeća. Nakon završetka zadatka, učenici su izložili svoj rad na karti te dali osvrt na to na što se sve može istraživati pomoću njihovih karata. Završni dio radionice bio je usustavljivanje naučenog te usmena evaluacija.
Biometrija i društvo
Odgovor na pitanja o primjeni biometrije kao tehnike autentikacije u svrhu informatičke sigurnosti dalo je predavanje studentice Donate Szombathelyi „Biometrija i društvo“ koje se održalo četvrti dan Festivala znanosti. Predavanje je utemeljeno na istraživanju koje je bilo provedeno u sklopu Donatinog diplomskog rada „Percepcija studenata o biometriji i njezinim tehnologijama“. Polazeći od online upitnika, na uzorku 113 ispitanika ispitao se stav i razina svijesti o biometriji i njezinim tehnologijama. Kako navodi Donata, ukupno 95.6% ispitanika izjavilo je kako biometrija olakšava život te da bi svaka biometrijska karakteristika trebala biti jedinstvena i univerzalna te se s tom tvrdnjom složilo ukupno 99 studenata. Osim toga, potvrđeno je kako bi biometriju trebalo što više implementirati u financijske ustanove (72.1%), gdje bi na taj način povjerenje studenata u tehnologiju bilo bolje. No, ono što se doima konfuznim jest da je ukupno 25 studenata izjavilo da osjeća anksioznost zbog korištenja biometrijske tehnologije i činjenica da dovoljnu razinu povjerenja ima čak 81.6% studenata. Buduća istraživanja ovakve tematike trebala bi se osvrnuti na ovaj problem te podrobnije provesti analizu kako bi percepcija studentske populacije bila jasnija.
Psi u književnosti
Festival znanosti na FFOS-u zatvoren je radionicom dojmljiva naslova „Psi u književnosti“ posvećenoj učenicima osmih razreda profesorice Darije Atlagić uz knjižničarku Brankicu Matasović OŠ Ivana Filipovića u Osijeku. Radionicu su pod vodstvom prof. dr. sc. Kristine Peternai Andrić održali učenici 1. godine jednopredmetnog studija Hrvatskog jezika i književnosti: Martina Babić, Anja Gavrilović, Matea Krijan, Ela Liović, Katarina Ljubić, David Pencinger, Lea Popović. Kako navodi prof. Peternai Andrić, cilj je radionice istražiti kako su prikazani i kakvu ulogu imaju psi u književnosti za mlade (Jack London, Ivana Brlić Mažuranić, Nada Mihelčić, Hrvoje Kovačević i drugi autori), pritom u interpretaciju uključiti književnoteorijske pojmove (alegorija, metafora, simbol, antropomorfizam, pripovjedač i druge) te potaknuti empatiju prema životinjama. Također je namjera približiti osnovnoškolcima kulturnu animalistiku, humanističku znanstvenu disciplinu što se temelji na propitivanju odnosa čovjeka i životinje i zainteresirati ih za studij Hrvatskoga jezika i književnosti. Studenti su na predlošcima predstavili nekoliko književnih pasa i razgovarali s učenicima o njihovim iskustvima sa psima u životu i književnosti. Prof. Peternai Andrić zaključuje kako je pas oko 12000. pr. Kr., možda i ranije, postao prva životinja koju su ljudi pripitomili i do danas se čini da u neprekidnom ratu između čovjeka i prirode, samo pse imamo na našoj strani. Pas se povezuje s mnogim područjima prirode i kulture; jedni ga smatraju najvjernijim prijateljem, drugi tek ulizicom, za jedne ima status božanstva, drugima predstavlja podzemni svijet i smrt. Mnoge priče slave vjernost pasa, ali epitet pas tradicionalno sugerira kombinaciju prezira i nepovjerenja, a crni psi su često stigmatizirani kao demoni. Suvremeni urbani psi imaju modu, gurmansku hranu, kozmetičke salone i izbore ljepote, ali sav taj luksuz plaćaju slobodom.
Tekst: Beatriz Brkić
Fotografije: Marija Milošević
