U srijedu, 16. listopada 2025. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku održan je Dan sjećanja na akademika Milorada Nikčevića (1941. – 2021.), istaknutog filologa, književnog teoretičara i jednog od utemeljitelja studija crnogorskog jezika i književnosti. Program je organiziran u suradnji s Fakultetom za crnogorski jezik i književnost iz Cetinja te Crnogorskim kulturnim društvom „Montenegro–Montenegrina“.
Okupljanje je započelo oko 11 sati uz zakusku i aperitive koje je pripremio domaćin. Program je otvorio ravnatelj Drame hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku Duško Modrinić, a prisutne je pozdravio v. d. dekana FFOS-a prof. dr. sc. Krešimir Šimić, koji je u uvodnom govoru istaknuo da riječ montenegristika zrcali akademski i ljudski trag koji je prof. Nikčević ostavio kao utemeljitelj, profesor te most između hrvatske i crnogorske kulture. Zatim, profesorica doc. dr. sc. Vera Blažević Krezić, ispred Odsjeka za hrvatski jezik i književnost, posebno je naglasila doprinos prof. Nikčevića u metodici nastave književnosti i njegovu predanost studentima, „koje je najprije gledao kao ranjive i sanjive ljude, a tek onda kao svoje studente“.
U nastavku se prisutnima obratio izv. prof. dr. sc. Aleksandar Radoman (FCJK), istaknuvši da je Milorad Nikčević bio spona između Crne Gore i Hrvatske, „onaj koji je hrvatskoj znanstvenoj zajednici približio crnogorsku književnost i kulturu“. Potom je veleposlanik Crne Gore u RH Dejan Vuković naglasio važnost rada prof. Nikčevića u jačanju kulturnih i diplomatskih odnosa između dviju država, istaknuvši da je „Crna Gora u Nikčeviću imala utemeljitelja kulturnog mosta“.
U ime Crnogorskoga kulturnog društva govorio je Siniša Popović, zahvalivši svima na sudjelovanju i podsjetivši da je prof. Nikčević „bio čovjek koji je kulturu razumio kao prostor povezivanja, a ne razdvajanja“. U ime Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro Zagreb“ okupljenima se obratio predsjednik Alija Šukurica, nazvavši prof. Nikčevića „simbolom mosta između Hrvatske i Crne Gore“ te ga opisao kao pedagoga, kritičara, branitelja istine i kulture.
U drugom dijelu skupa uslijedila su stručna i znanstvena izlaganja. Izv. prof. dr. sc. Aleksandar Radoman govorio je o jeziku kao temeljnom polju Nikčevićeva djelovanja te istaknuo da su on i njegov brat Vojislav Nikčević dali presudan doprinos afirmaciji crnogorskog jezika i kulturnoj emancipaciji Crne Gore.
Prof. dr. sc. Jakov Sabljić (FFOS) naglasio je interdisciplinarnu i pedagošku dimenziju rada prof. Nikčevićeva, rekavši da je „učio svoje studente kako misliti, a ne što misliti“ te ističući da je njegov pristup bio laboratorij slobodne misli i dijaloga.
Zatim, prof. dr. sc. Adnan Čirgić (FCJK) osvrnuo se na interdisciplinarni karakter djelovanja prof. Nikčevićeva te na njegovu trajnu borbu za afirmaciju crnogorskog identiteta.
Posebno emotivno izlaganje održala je prof. dr. sc. Milica Lukić, koja je podsjetila na antiratne eseje prof. Nikčevića, poput Na valovima ratnih pokliča i Ratne vatre nad slavonskom ravnicom, u kojima je prosvjedovao protiv ratnih stradanja 1991. godine. „U njegovim tekstovima čovječnost je bila supstanca, luča svjetlosti prema kojoj čovjek teži, čak i u najmračnijim vremenima“, istaknula je prof. Lukić.
Skup je zaključen dirljivim obraćanjem kćeri prof. Nikčevića Anele Nikčević-Milković, koja je govorila o svom ocu kao čovjeku koji je „pomagao svima, riječima i djelima, vjerujući da ljutnja prolazi, a dobrota ostaje“.
U ime obitelji i prijatelja govorio je Nediljko Marinović, dugogodišnji prijatelj i akademikov susjed, prisjetivši se njihovih zajedničkih godina i opisavši ga kao „dobrog duha Jägerove ulice“.
Na kraju programa izv. prof. dr. sc. Aleksandar Radoman uručio je prof. dr. sc. Milici Lukić nagradu za poseban doprinos montenegristici, kao priznanje za profesoričin dugogodišnji rad na očuvanju te afirmaciji i jačanju crnogorsko-hrvatskih kulturnih veza.
Događaj je završio zajedničkim domjenkom i neformalnim druženjem uz prisjećanje na bogat znanstveni, pedagoški i ljudski trag koji je humanist Milorad Nikčević ostavio iza sebe.
Tekst: Roman Šimunović
Fotografije: Sven Bonet