U knjižnici Filozofskog fakulteta u Osijeku 24. listopada 2025. održana je FFOS-ova dionica Punkta, interdisciplinarnog programa koji je okupio multimedijalne književnike Franju Nagulova i Tihomira Dunderovića te troje mladih autora: Ivonu Martić, Nou Devalda i Mateja Gabuda. Kroz izložbu, razgovor i okrugli stol, Filozofski je fakultet potvrdio da ostaje prostor u kojem se umjetnost i kritičko mišljenje susreću bez žanrovskih granica.
Program je započeo izložbom fotografija Franje Nagulova, koju je otvorio student Noa Devald, povezujući autorovu suvremenu fotografsku poetiku s antičkim poimanjem sklada, idejom da umjetnost nastaje iz ravnoteže između mjere, pokreta i tišine. Izložba, koja obuhvaća 6 fotografija iz autorove pjesničke zbirke Okupacija u 26 slika (metodički obrađena lektira), propituje granicu između slike i jezika: crno-bijeli kontrasti, visoki stupanj konceptualnosti i osjećaj intermedijalnosti čine Nagulovljev rad mostom između fotografije i književnosti. Autor ističe da su fotografije „jezik same stvarnosti“, a čovjek, u njegovim riječima, često tek „lutka koja šuti dok se pobuna ne uguši“.
U književno-umjetničkom portretu koji je uslijedio, Nagulov i Dunđerović otvorili su razgovor sa studenticama Ninom Gagulić i Tonkom Nakić o ulozi umjetnosti u vremenu polarizacija i ideoloških napetosti. Dunđerović, autor zbirke Drvolaši, govorio je o povezanosti jezika, mita i slike, od praslavenskih motiva zmije do suvremenih ciklusa pobune ili šutnje. Objasnio je kako u njegovim tekstovima interpunkcija ima tek „nužnu funkciju“, dok je smisao izraza znatno važniji od forme. Nagulov je pak spomenuo svoje filmske projekte, scenarije Adam (2020.) i Žena s gumenim rukavicama (2023.), naglasivši da film za njega nije samo vizualna umjetnost, već iskustvo koje obogaćuje književno stvaranje.
Dunđerović se nadovezao na temu autora i lirskog subjekta, upozoravajući da se u današnjem društvu granice između njih brišu. Dotaknuo se i pitanja umjetne inteligencije i autorstva u eri ChatGPT-a, otvarajući raspravu o tome što znači „pisati“ kad stroj može replicirati stil i strukturu. Nagulov je na to odgovorio promišljanjem o Barthesovoj „smrti autora“, naglašavajući da bi „smrt zdravorazumskog dijaloga“ danas trebala biti važnija tema: „Ako bismo knjige vrednovali samo po autoru, prestali bismo čitati.“
Obojica su istaknula kako književna kritika sve češće postaje produžetak marketinga, a ne dijalog o djelu. Nagulov je upozorio da „u društvu koje gubi samokritičnost, gubi se i istinska umjetnost“.
Poslijepodnevni dio programa obilježio je okrugli stol Književnost generacije Z – studentske autorske perspektive, koji je moderirala Laura Jaković. Sudjelovali su studenti i mladi autori Ivona Martić, Noa Devald i Matej Gabud, predstavivši svoja iskustva pisanja, objavljivanja i čitateljstva u vremenu digitalne kulture.
Ivona je ispričala da je njezina prva objavljena pjesma bila posvećena majci, a poticaj za daljnje stvaranje dobila je od profesorice koja je potaknula nastanak njezine zbirke. Pisanje doživljava kao oblik privrženosti i introspekcije, a čitanje kao nužan temelj: “Ako želiš nešto pametno napisati, moraš nešto i znati.” Noa je kazao da mu motivacija često dolazi iz nejasnog, gotovo intuitivnog prostora: „Postoji neka arbitrarnost u pisanju. Ne znam zašto pišem, ali znam da moram.“ Iako isprva nije planirao studirati hrvatski jezik, danas smatra da ga je ta odluka „na pravi način preusmjerila“. Matej, pak, vjeruje da “sve što se napiše mora imati dublje značenje”. Pišući od šesnaeste godine, spojio je interes za njemu važna filozofska te društvena pitanja te ono najvažnije poeziju, a čitanje smatra integralnim dijelom pisanja.
Govoreći o čitateljskim navikama, sudionici su se složili da generacija Z sve više čita digitalno. Ivona smatra da je riječ o lijenosti i gubitku dodira s fizičkom knjigom, Noa tvrdi da „PDF ne može zamijeniti težinu i miris knjige“, dok Matej naglašava da je i sama knjiga umjetnički objekt koji nosi vlastitu estetsku vrijednost.
Tema identiteta otvorila je zanimljive razlike u poetikama: Matej se bavi introspektivnom, ispovjednom poezijom u kojoj identitet postaje prostor fenomenološkog istraživanja, Ivona ostaje vjerna tradicionalnijem izrazu, a Noa se pokušava distancirati od autobiografskog impulsa, smatrajući da su mnogi autori „nespretno osobni“.
O hiperprodukciji na društvenim mrežama govorili su s oprezom: Ivona piše i objavljuje ponekad na Instagramu, ali ne slijedi viralne trendove; Matej rijetko objavljuje, preferira natječaje i publikacije, dok je Noa zaključio da „kladionice danas imaju više publike od kazališta“, ukazujući na problem površne kulturne potrošnje.
Na pitanje iz publike o budućnosti književnosti u digitalnom dobu, troje mladih autora iznijelo je različite, ali podudarne misli: književnost se ne gubi, nego mijenja svoje medije i oblike izraza. Ivona kaže da se prije svega vidi kao autorica, Noa sumnja da književnost nestaje “možda nam samo treba u drukčijem obliku”, a Matej dodaje da svaka nova generacija iznova definira svoje čitateljstvo.
Naposljetku, program Punkt, koji uz Akademiju za umjetnost i kulturu suorganizira Filozofski fakultet u Osijeku, pokazao je kako FFOS ostaje živo mjesto interdisciplinarnog dijaloga intermedijalnosti koja se očituje kroz književnost, film te umjetnost uopće, ali i prostor gdje nova generacija autora, između analogne knjige i digitalnog ekrana, traži vlastiti jezik, ritam i glas.
Tekst: Roman Šimunović
Fotografije: Sven Bonet