U organizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Doktorskog studija Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 23. svibnja 2026. godine održana je druga Sociohistorijska radionica pod naslovom „Čemu teorija?“. Ovogodišnja radionica otvorila je pitanje u kojoj je mjeri teorijski okvir nužan za povijesno istraživanje te na koji način utječe na oblikovanje istraživačkih pitanja i interpretaciju povijesnih izvora.
Na početku programa okupljene je pozdravio doc. dr. sc. Luka Pejić, istaknuvši kako je cilj Sociohistorijske radionice stvaranje institucionalne platforme za mlade povjesničare zainteresirane za društvenu povijest. Naglasio je važnost predstavljanja aktualnih istraživanja, umrežavanja i razmjene istraživačkih iskustava među mladim povjesničarima, posebno istaknuvši kako radionica ove godine, zahvaljujući suorganizaciji, nadilazi lokalni karakter i uključuje doktorande s drugih sveučilišta. Posebno je upozorio na važnost teorijske pismenosti povjesničara za kvalitetnu historiografsku produkciju. Kao predsjednik programsko-organizacijskog odbora zahvalio je i svojim suradnicima Valentini Kezić, prof., Franki Maslov, prof., dr. sc. Nikoli Tomašegoviću i Veroniki Završki, prof.
Radionicu je otvorilo plenarno izlaganje izv. prof. dr. sc. Branimira Jankovića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod naslovom „O koristi i štetnosti teorije za život povjesničara“. Izlaganje je ponudilo kvalitetan uvod u teorijska i metodološka pitanja koja su se nastavila razrađivati tijekom radionice. Nakon plenarnog predavanja razvila se vrlo zanimljiva rasprava o stanju suvremene hrvatske i regionalne historiografije.
Program je bio podijeljen u tri tematska bloka. U prvome je Franka Maslov predstavila teorijsko-metodološke pristupe u vlastitom doktorskom istraživanju o muškoj i ženskoj homoseksualnosti u hrvatskom društvu od kraja 19. do početka 20. stoljeća. Doktorand Marko Kolić govorio je o rodnoj historiji na primjeru proučavanja uloge i položaja žena u medicini između dva svjetska rata na području Hrvatske, dok je Perica Vujić izlagao o jeziku historiografskog diskursa na primjeru udžbeničkog diskursa povijesti.
Drugi blok otvorila je Nina Gagulić izlaganjem o teoriji i metodologiji oralne povijesti te suvremenim perspektivama i izazovima vezanima uz tu istraživačku metodu. Doktorandica Dora Tomljanović problematizirala je pitanje ekonomskog nacionalizma „odozdo“, a Martin Zelić na primjeru Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku tijekom Prvog svjetskog rata prikazao je teorijsko-metodološke probleme nove kulturne povijesti.
U posljednjem bloku Rebeka Puhalo govorila je o ulozi teorije u istraživanju vojne povijesti na primjeru 761. tenkovske bojne u Drugom svjetskom ratu. Ilija Šušak istaknuo je nužnost interdisciplinarnosti u suvremenoj historiografskoj znanosti, dok je Luka Vrbanić završio radionicu izlaganjem koje je bilo posvećeno arhivskom sređivanju gradiva te ulozi arhivista u oblikovanju buduće historiografije i kolektivnog pamćenja.
Nakon svakoga bloka uslijedile su rasprave u kojima su sudionici i publika postavljali pitanja, iznosili komentare i razmjenjivali istraživačka iskustva, čime je dodatno ostvarena temeljna ideja radionice.
Sadržajno raznovrsnim izlaganjima i poticajnim raspravama radionica je ponovno otvorila važna pitanja vezana uz uvriježene teorijsko-metodološke modele i historiografske paradigme. Naposljetku, novo izdanje Sociohistorijske radionice potvrdilo je neophodnost teorijske pismenosti i konstruktivnih rasprava za kvalitetnu povijesnu znanost.
Tekst: Lana Trabak
Fotografije: Danijel Jelaš