100 godina kapitalizma kao religije (12. X. 2021.)

Prvo događanje Dija-logos sekcije EstLab-a naziva “100 godina kapitalizma kao religije” održano je u utorak, 12. listopada 2021.  Moderator događanja bio je Marijan Krivak.

Što je to »kapitalizam naš svagdašnji«? Koje su premise doktrine – a ona to, ustvari, nije! – koja nas poučava »očenašu« vječnog stjecanja i prestižu mjerljivom jedino suludom igrom brojki profita koji znači… Što znači?

Ma upravo i baš – ništa!

U kapitalizmu je sve racionalno, osim… Kapitala sàma. Ovaj uvid Fredrica Jamesona – a kojeg rado navodi Slavoj Žižek – pokazuje ontološku strukturu »stvari sâme« (τὸ ὄν), koja jest… ništavilo!

Fragment Waltera BENJAMINA iz 1921. izrijekom se bavi »Kapitalizmom kao religijom«. Što je religija danas? Koji je njezin credo? Učiniti i da drugi vjeruju. U što? U beskrajni ciklus stalno se ponavljajuće sheme: Roba – Novac – Kapital. Ona se, pak, danas pretvorila u circulus vitiosus: Informacija – Komunikacija – Mreža. Jer… svi smo upleteni u korporativne mreže neo-liberalnog kapitalizma kao »strategije upravljanja svijetom kao tržištem« (Ž. Paić).

U što vjerujemo? Pardon, čemu nas uče da trebamo vjerovati? Koje su to »psihotehnike kontrole naše želje«? Vjerujemo u VJEČNI BOŽIČ KAPITALA! Najveća gospodarstvena postignuća »Lijepe Naše« – sve do 2019., i nadolaska agensa COVID-19, a onda opet do »veličanstvenog turističkog ljeta 2021.« – bila su vezana uz… Advent. »DOŠAŠĆE« je to »loše beskonačnosti« (Hegel) i korupcije besmisla Kapitala, kao jedina subjekta-supstancije suvremena svijeta. Grafit u Torontu 2020 kaže: Corona is the Virus, Capitalism is the Pandemic.

Prije točno 100 godina W. Benjamin piše svoj fragment »Kapitalizam kao religija«. Na filozofskoj sesiji Est-Laba razgovaramo o vječnoj aktualnosti ove visprene postavke. Kako je moguće da »kult bez (ikakve) dogme« (Benjamin) tako zaposjedne naše duše i umove? Tekst navješćuje moment potpune abolicije naše pohlepe i nezasitnosti.

Kroz razgovor provociramo sve naše predrasude i mnijenja o kapitalizmu. A čime bi se danas mišljenje, urgentnije i neophodnije, trebalo baviti, ako ne time?