N A J A V A DOGAĐANJA sekcije Dija-Logos Estetičkog laboratorija Filozofskog fakulteta:
O IZVANREDNOM STANJU
kao načinu vladanja suvremenošću
VRIJEME: utorak, 8. studenog 2022. u 18:30 sati
MJESTO: Mala vijećnica Filozofskog fakulteta (soba 39 na I. katu)
Govore: Krivak, Senković, Bosančić, Buček.
»Izvanredno stanje sve se više pokazuje kao dominantna paradigma vladanja u suvremenoj politici« (Giorgio Agamben, Izvanredno stanje).
Zasnivajući svoju filozofijsku poziciju na tematiziranju kategorije »života« kao onoga koji postaje glavnim predmetom političke teorije i praktičkih sustava vladanja u današnjem svijetu, Agamben je knjigom Homo sacer. Suverena moć i goli život (1995.) inaugurirao svoje propitivanje biopolitičke figure »golog života« i »suverene moći«. Bazirajući svoju »biopolitičku filozofiju« na recipročnom odnosu, izokrenutoj slici ova dva termina, autor je ovoj problematici trilogiji dodao još dvije studije: Ono što ostaje od Auschwitza (1998.) i Izvanredno stanje (2003.).
»Izvanredno stanje sve se više pokazuje kao dominantna paradigma vladanja u suvremenoj politici«… Je li ovaj iskaz danas nešto provokativno, paradoksalno i uznemirujuće u humanistici? Ne, to je REALNO sàmo, onkraj podsvijesti s kojom doživljavamo fenomen koji još uvijek – nepravedno!? – nazivamo “svijetom”.
Izvanredno stanje udjeljuje osobi ili vladi moć i snagu autoriteta nad drugima, koja se proširuje daleko onkraj zakona koji se oduvijek prakticira. »U svakom slučaju, izvanredno stanje označava neki prag na kojem se logika i praksa indeterminiraju, a čista sila bez logosa pretendira ostvariti iskaz bez ikakva pozivanja na zbilju« (IS, str. 40).
Odakle nam uopće u suvremenoj filozofiji koncept “izvanrednog stanja”? Naravno, opet ne možemo zaobići Waltera Benjamina i njegovu Osmu Tezu o filozofiji povijesti (1939-1940.). Svuda oko nas je prisutno “izvanredno stanje“! Ono po ničemu nije nešto “izvanredno”… prije bi se moglo reći da je ono strukturno. No valja ga izokrenuti, a Benjaminu će zbiljsko, revolucionarno IS poslužiti kao “organon” u borbi protiv fašizma.
Nije li vam ovo poznato? Je li fašizam tek povijesna kategorija pobijeđena u II. svjetskom ratu? Hmmm… Rastko Močnik bi rekao da on nije upitan kao strukturni moment u suvremenoj neo-liberalnoj i korporativnoj strukturi suvremenosti; Pitanje je samo: “Koliko fašizma?“. Kako je moguće razbiti sveprisutno »izvanredno stanje« kao paradigmu vladanja za Agambena. Uspostavivši istinsko “izvanredno stanje” koje će imati revolucionarnu snagu i moć onkraj svjetskog poretaka. Može li se uopće tako nešto? Naime, onkraj silâ prava i mita, uspostaviti »ljudsku praksa« koju je izvanredno stanje pokušalo zatvoriti, a koja se zove – filozofija!
Također, Agambenova je namjera u Izvanrednom stanju ukazati na pravo u njegovoj ne-vezi sa životom i život u njegovoj ne-vezi s pravom. To znači: otvoriti među njima prostor za ljudsko djelovanje, koji je nekoć za sebe zahtijevao naziv »politika«. Evocirajući na neki način Benjamina, dolazimo i do Agambenova definiranja onoga političkog. Isto se poprilično razlikuje kako od čuvenog tematiziranja Hannah Arendt tako i od suvremenih pokušaja »re-politizacije« Žižeka, Badioua, Rancièrea, pa i Negrija i Hardta. Istinski političko jest, za Agambena, samo ono djelovanje koje prekida vezu između nasilja i prava.
O svemu ovome razgovaraju na sesiji DIA-LOGOS Estetičkog Laboratorija FFOS-a, Željko Senković, Boris Bosančić i Adrian Buček – te svi ostali pozvani! – uz uvod i moderiranje Marijana Krivaka, u utorak, 8. studenog od 18.30 sati u dvorani 39.
mk
