PUNK eksplozija u bivšoj YU? Je li doista eksplodirala ili smo to tek sanjali? Imala je jednak utjecaj kao Gorgona, Nove Tendencije, BITEF, kino-Crni Talas… čulo se mnogo o tomu, a malo je ljudi stvarno znalo o čemu se radi.
»A DAN JE TAKO LIJEPO POČEO«, kazuje nam naslov prvog albuma Parafa. Nije to bio prvi punk album u Hrva…, pardon Jugoslavena tada. Ali, ipak, Rvati su i onda – kao i danas u svemu! – bili prvi. Prljavo kazalište istoimenog banda nosi nadnevak 1979. (Moolim? Pa nisu li to oni koji zazivaju »Ružu Hrvatsku«?) Uglavnom, prije onih Ljubljančana koji su bili prosvjetitelji Branimiru Štuliću i prvom singlu AZRE, Balkan: »Brijem bradu brkove, da ličim na PANKRTE«. Jer, njihov (treći uopće!) koncert u Galeriji SC u Zagrebu 1977., bio je prvi doista javni trag. U ovdašnja tijela i na britke im umove, ovaj je »trag« (Derida) – neizbrisiv. Krenulo se »DRUGOM STRANOM«…
Dakle, u prvoj emisiji pričamo/li smo o PANKRTIMA, PARAFIMA, PRLJAVOM KAZALIŠTU… O Dolgcajtu (Dosadi), »počecima dana u gradu«, o »malim općinama u kojima nema problema«, negdje između 1979. i 1980.
Bio je to »primordijalni zvuk« urbanog plemena. Prenijet iz Londona zaživio je na ulicama i koncertnim pozornicama Ljubljane, Rijeke i Zagreba.
