N A J A V A DOGAĐANJA u organizaciji Estetičkog laboratorija Filozofskog fakulteta:
EstLab kolokvij: Pravo na smrt i moć nad životom
Razgovaraju: Marijan Krivak, Željko Senković, Boris Bosančić i studenti filozofije
VRIJEME: utorak, 21. svibnja 2024. u 18:30 sati
MJESTO: soba 39 na I. katu Filozofskog fakulteta
Kao i sa svime (pre)ostalim, još iole smislenim danas, ostaje neuralgičnim pitanje »života i smrti«, pa i filozofije sàme. Koji je uvjet preživljavanja joj? U čemu je tanka linija njezine granice opstanka… dakle, opet, života joj i smrti.
Filozof koji se najustrajnije bavio tim pitanjem jest, svakako, Michel FOUCAULT. Zaključni tekst inicijalne knjige iz planiranog šestoknjižja mu, pod provokativnim naslovom Historija seksualnosti – Volja za znanjem (1976.) – nosi naslov »Pravo na smrt i moć nad životom« . Ovdje Foucault razotkriva permanentnu novovjekovnu arcanu. Misterij je to odnosa znanje/moć.
Kako se strukturira suvremeni, kapitalistički svijet? »Arheologija znanja« pretače se u osebujnu »genealogiju moći«, a upravljanje nad životom postaje temeljni način porobljavanja pojedinaca izloženih tehnologijama znanja i strategijama moći. »Spas« od ovoga Foucault pred kraj života pokušava pronaći u hermeneutici »brige o samome sebi« (epimeleia he auton).
Nakon bestijalne suverene moći – grafički najdrastičnije opisane na početku njegove knjige Nadzirati i kažnjavati (1975.) – tijelo se sve manje kažnjava surovim mučenjem i ubijanjem, a sve ga se više nastoji… disciplinirati. Ono postaje ulogom kapitalske »brige« za radnu snagu, zdravo podatnu za proizvodni proces. Foucault cijelu temu diže i na razinu tzv. Historije seksualnosti.
Moć nad životom – barem od 18.stoljeća – razvija se u dva smjera. Prvi je tzv. »anatomopolitika ljudskog tijela« koja postaje ubilačkim smrtnim strojem (ili ratnom mašinom, kako će ju kasnije nazivati Gilles Deleuze i Felix Guattari). Drugi je, pak, »biopolitika pučanstva«, koja regulira higijenu populacije. I ne samo to… » U igri« su ovdje demografija, politika stanovanja, zdravstvena politika, epidemiologija – nauk o »pravilnom oblikovanju društvenog tijela«.
Put od suverene moći – koja se vodi načelom ‘Zadaj smrt i ostavi na životu’ – preko discipliniranja tijela u zatvorenim prostorima – škola, tvornica, bolnica, kasarna… zatvor sàm – završava u bio-moći kao pokretačkoj snazi suvremenog kapitalizma. Dakle, njezino je načelo ‘Dosudi život i … pusti umrijeti’. Što Foucault kazuje o svemu tome? Koja je moć ŽIVOTA kao OTPORA’? I, gdje se nalazi »snaga otpora/pobune života sàma naspram moći koja ga nastoji kontrolirati«? Čemu još ŽIVOT u sveopćoj biopolitici ratnog stroja današnjice?
Nadalje, kako se »simbolika krvi« pretvorila u »analitiku seksualnosti«, kao temeljni dispozitiv nadzora nad životom pojedinca u »umreženim društvima kontrole« (Deleuze)?
PRAVO NA ŽIVOT… Može li još čovjek biti ono što jest (Koji Jest!) onkraj svih tlačenja i otuđenja? Je li »zakon mača« onaj usudni, neizbježni fatum pojedinca, kako u Foucaultovo vrijeme tako i nas danas? Imamo li (još uopće) moći suprotstaviti se toj – moći?
Na ova i druga pitanja pokušavamo odgovoriti na znanstvenom kolokviju EstLab-a, u utorak 21. svibnja, od 18.30 u dvorani 39 ffos-a. Uz EstLab-ovce – Željka Senkovića, Borisa Bosančića i Marijana Krivaka – na događanju nam se pridružuju i studenti filozofije s našeg fakulteta.
mk
