Mediji i tehnologija: kraj društva ili kraj medija?

N  A  J  A  V  A  DOGAĐANJA u organizaciji Estetičkog laboratorija Filozofskog fakulteta:

EstLab tribina: Mediji i tehnologija

VRIJEME: srijeda, 24. svibnja 2023. u 18:00 sati

MJESTO: soba 39 na I. katu Filozofskog fakulteta

Na tribini sudjeluju sarajevski profesor i teoretičar medija Mario Hibert te estlabovci – Milijana Mićunović, Boris Badurina i Davorin Ćuti. Tribinu moderira Boris Bosančić.

Sliku generirao AI generator slika NightCafe na adresi https://creator.nightcafe.studio/ na ključne riječi: media, technology, misinformation, post-truths, „the collapse of our society“ „social networks“.

Zahvaljujući ubrzanom, a u nekim segmentima, i invazivnom razvoju informacijsko-komunikacijske tehnologije u posljednjih sedamdeset godina, svjedoci smo neprimjernog upliva medija u sve pore ljudskog života. Posebice se tu misli na elektroničke medije poput internetskih portala, društvenih medija i sl. koji su, pojavivši se na prijelazu stoljeća, vrlo brzo postali nezaobilazan medijski dodatak našoj stvarnosti. Upravo zahvaljujući razvoju tehnologije, mediji su u 21. stoljeću postali najmoćniji čimbenik u današnjem društvu s enormnim utjecajem na sve njegove dionike. No, paradoksalno, nakon nedavnoga šokantnog razvoja umjetne inteligencije, najaktualnije perjanice tehnološkog razvoja, postavlja se pitanje može li tehnološki razvoj, koji je medijima podario tu nesagledivu moć, sada je i oduzeti? Trenutna je situacija s medijima takva da oni sve teže izlaze na kraj s negativnim posljedicama vlastitog razvoja podržanog tehnologijom koji se manifestira u rojenju netočnih, pogrešnih i zlonamjernih informacija, post-istina i poluistina i sl. u njenu prostoru, koje umjetna inteligencija može beskonačno umnožavati, a da ih u isto vrijeme ne može razlučiti kao netočne, pogrešne i zlonamjerne. Može li takva situacija u bližoj ili daljnjoj budućnosti rezultirati jednim od najgorih scenarija – urušavanjem našeg društva – ili pak samih medija? Trebamo li se ipak prije nadati samouništenju medija i postmedijskom društvu kako nam to sugerira agentura BILWET (Fundacija za unaprjeđenje ilegalnog znanja), a ne propasti društva kakvog poznajemo? (Boris Bosančić)

Kako nas je još davno upozorio M. McLuhan, mediji nisu komunikacijski posrednici već svi oblici tehnologija, drugačije govoreći, između ova dva pojma potrebno je staviti znak jednakosti. Ovakva vrsta ekvivalencije sugerira kako informacijska i medijska (digitalna) pismenost predstavlja mnogo više od pristupa, analize, evaluacije, stvaranja i distribucije informacija u različitim medijskim oblicima, već da je razumijevanje informacijsko-komunikacijskih tehnologija kao sila novog ekosistema ujedno i proširenje semiotičkog poimanja pismenosti na kognitivnu razinu sposobnosti razumijevanja tehnološkog okruženja. Navodeći ovakav, medijsko-ekološki uvod u razgovor o ,,operativnim sistema naših života”, cilj je naglasiti značaj pomjeranja s instrumentalne paradigme (vještina korištenja medija/tehnologija) na orijentiranje k pitanjima kako živjeti u odnosu sa okruženjem koje namjesto kritičkog mišljenja uspostavlja automatizaciju smisla i značenja. Stoga činjenica kako smo namjesto radikalnog otvorenog društvnog imaginarija dobili imploziju neoliberalne globalizacije, kiber-idealizam zamijenili kiber-cinizmom, svaki razgovor o medijima/tehnologiji danas zapravo ne bi smio biti ništa drugo nego podsjetnik o kolapsu društvenosti nastalom izranjanjem platformskog discipliniranja i algoritamske ekstrakcije podataka, bihevioralnog viška on-life postojanja. (Mario Hibert).

Mario Hibert, rođen 1975. godine u Sarajevu, izvanredni je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Doktorirao je 2012. godine s temom kritičkog bibliotekarstva na Sveučilištu u Zagrebu, Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti pod mentorstvom prof. dr. Aleksandre Horvat, a magistrirao na Evropskom regionalnom programu ljudskih prava i demokratije pri Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Bolonji. Objavio je niz radova iz domena kritičkih informacijskih studija i bibliotekarstva, na bosanskom i engleskom jeziku. Suosnivač je Festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima „Pravo ljudski“, član Organizacionog odbora Međunarodnih susreta bibliotekara slavista, član Upravnog odbora Centra za društvena istraživanja Analitika, autor dokumentarnog filma „Čovjek XX vijeka“ te zbirke poezije „Judine igračke“. U rujnu 2018. objavio je knjigu „Digitalni odrast i postdigitalna dobra: kritičko bibliotekarstvo, disruptivni mediji i taktičko obrazovanje“ u suradnji Multimedijalnog instituta i Instituta za političku ekologiju u Zagrebu.