»Svijet je sve što je slučaj… Svijet se ne sastoji od stvari nego od činjenica«.
(Tractatus logico-philosophicus, L. Wittgenstein)
U utorak 15. ožujka 2022., u organizaciji EstLaba (Estetičkog laboratorija FFOS-a) održana je tribina pod naslovom »Od Traktata do Jezičnih Igara. “Slučaj Wittgenstein«. Pozvani gost na tribini bio je Kristijan Krkač, prof. dr. sc. na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM). Uz njega, u razgovoru su sudjelovali Boris Bosančić i Marijan Krivak, profesori na osječkom Filozofskom fakultetu.
Početak je to jedne od najuzbudljivijih epizoda u povijesti filozofije (i ne samo) 20. stoljeća. Tekst nastajao je u rovovima I. svjetskog rata, a svjetlo dana – u dvojezičnom, englesko/njemačkom izdanju – ugledao prije točno stotinu godina, danas je kultnog statusa. Zbog čega nam je (i) danas važan Tractatus logico-philosophicus? Po čemu ovaj, jedva 100 kartica dugačak zapis ulazi u povijest tzv. »Zapadne« filozofije, ali i kulturne baštine? Zbog svoje originalnosti, ali i po svojoj nesumnjivoj genijalnosti. Naime, pisan je bez ikakve znanstveno verifikacijske akribije, nema u njemu fusnota i referiranja na filozofe i tzv. »povijest filozofije«. I zbog toga je ostao… neshvaćen. Wittgensteinova verzija Russellova »logičkog atomizma«? »Filozofija kao logička sintaksa znanstvenog jezika« (Carnap)? Totalni interpretacijski promašaji! Stav 5.5563 iz Tractatusa pokazuje da se radi upravo o tomu. Naime, ne-razumijevanju…
Deset godina nakon ovog spisa nije prozborio niti ispisao ništa u/o filozofiji. Rekli bi, s pravom. Jer, Ludwig Wittgenstein bio je u krivu ako je mislio logikom i slikom opisati svijet. Tek posthumno nam, u punom obujmu, dostupna Filozofska istraživanja razotkrit će ovu donkihotovsku avanturu. Svijet se, zapravo, sastoji od obiteljskih sličnosti, pravila govora, Lebensforma i, last but least, »jezičnih igara«. Radi se o – kulturi. O njezinoj semiotici… Osim JEZIKA kao privilegiranog nositelja misli, imaginacije i sna, jezik je ponajprije sredstvo sporazumijevanja među ljudima u nekoj kulturnoj – više ili manje civiliziranoj – etničkoj, običajnoj… zajednici. »Zreli« Witgenstein samo potvrđuje nadobudnog mladca iz Tractatusa. Svaka je naša komunikacija – slučajem uvjetovana… Svako naše korištenje jezikom vezano je uz čin, akt, uporabu.
O svemu ovome razgovarali smo s Kristijanom Krkačem, čovjekom koji je dobar dio svog života odvojio upravo za proučavanje Ludwiga Wittgensteina. Uključuje to knjige, članke, javne nastupe… Ima li Wittgenstein, danas, važnost za tzv. »filozofiju znanosti«? Ili je on, zapravo, nositelj onog poetsko-umjetničkog nadahnuća koji nam otkriva najveće blago našeg bitka – JEZIK!?
»Filozofija se zapravo može samo pjevati… Filozofska knjiga mogla bi biti naslovljena ‘O čudima džungle’.«
mk
Dr. sc. Kristijan Krkač (r. 1970.) redoviti je profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) od 2003. godine. Prije dolaska na ZŠEM bio je izvanredni profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1996.-2017.). Kao gostujući profesor bio je na Science Po Lille (Francuska) i Sveučilištu RISEBA (Latvija). Njegovi istraživački interesi uglavnom su unutar područja poslovne etike, DOP-a i održivosti te u filozofiji Ludwiga Wittgensteina. Na tim je područjima objavio 12 knjiga te je urednik i kourednik 8 udžbenika, zbornika radova s konferencija, a kao gost urednik uredio je izdanje časopisa Društvene odgovornosti. Autor je i koautor više od 120 izvornih znanstvenih, stručnih i preglednih članaka, poglavlja u knjigama i članaka o enciklopediji. Objavljivao je za De Gruyter, Springer, Ashgate, Emerald i austrijsko društvo Ludwig Wittgenstein.
