N A J A V A DOGAĐANJA u organizaciji Estetičkog laboratorija Filozofskog fakulteta:
Tribina EstLaba-a: Što je to – Postmarksističko stanje, ili… Čemu teorija?
Na tribini sudjeluju: Zvonimir Glavaš (autor knjige “Postmarksističko stanje. Književnost, politika, teorija“), Tomislav Brlek (Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu) i Marijan Krivak (EstLab)
VRIJEME: utorak, 16. travnja 2024. u 18:30 sati
MJESTO: soba 39 na I. katu Filozofskog fakulteta
Ima li u današnjim kulturnim i društvenim koordinatama još uvijek mjesta za tzv. »Teoriju«? Ili, u kojoj mjeri Teorija preuzima ulogu što ju je nekoć imala povijest filozofije? Odnosno… što nakon »kraja filozofije« u okružju postmetafizičkog stanja, još uvijek biva »zadaćom mišljenja« (Heidegger)?
Namjerno aludirajući na svekolike postizme u drugoj polovici 20. stoljeća – postmoderno, postpovijesno… postljudsko stanje – tribina EstLab-a pod gornjim naslovom ugošćuje jednu unikatnu studiju na ovdašnjem književno-teorijskom polju. Naime, knjiga Zvonimira Glavaša – osječkog studenta, a zagrebačkog doktoranda i nastavnika – uvodi nas u zasebično područje međuprožimanja književne teorije i politike. A ne može se poreći da tako nešto ne interesira i ono što nam je još preostalo od – FILOZOFIJE!?
Studija Postmarksističko stanje. Književnost, politika i teorija problematizira odnos »literarnosti politike« i »političkosti književnosti«. Radi se o jednom – parafrazirajmo ovdje Mauricea Blanchota – »beskonačnom razgovoru«. Razgovor, pak, što ga inicira EstLab, pokušava postaviti pitanja o uporabivosti književne teorije za praktičko i aktivističko repozicioniranje same Marxove misli (ili njegovih Sablasti, kako bi narečenu problematiku naslovio Jacques Derrida!). Kako? Pa, ponajprije, preko restrukturacije njegova strukturalističkog i poststrukturalističkog nasljeđa sadržanog u filozofijsko-političkim pozicijama suvremene francuske misli.
Od inicijalnog Laclau-Mouffeova spisa Hegemonija i socijalistička strategija (1985.) nižu se pozicije Rancièrea, Deleuzea, Derridae, Foucaulta i Machereya. (Appendix čine osvrti na ruske formaliste i Bahtina, te na Batailea i Blocha.)
Što je od ovoga još uvijek – ne samo kulturalno i teorijski već upravo – političko-aktivistički upotrebljivo za suvremenu humanistiku i filozofiju? Koje su to teorijske »obiteljske sličnosti« (Wittgenstein) važne i za samo razumijevanje književnosti?
Pitanja i – nadamo se! – poneki odgovor na ovo, pokušavamo pronaći na tribini EstLab-a. Razgovaramo s Tomislavom Brlekom, Zvonimirom Glavašem te piscem ovih redaka (i, vjerujemo, još s ponekim), u utorak, 16. travnja 2024. od 18.30 u dvorani 39 FFOS-a. mk
