Tvrdnja, koju tako često čujemo, da je Biblija izvršila snažniji utjecaj na zapadnu književnu kulturu od bilo koje druge knjige – truizam je. Kakav je taj utjecaj, uglavnom je nepoznato. Northrop Frye je u uvodu svoje prve knjige o Bibliji i književnosti (The Great Code, 1982) ustvrdio da studenti književnosti nemaju gotovo nikakvo znanje o Bibliji. Stoga je ponudio izborne kolegije kojima je cilj bio da studente opskrbi dovoljnim brojem podataka o Bibliji, pa da onda oni budu sposobni uvidjeti njezin utjecaj na književnu kulturu. Fryeu je ubrzo postalo jasno da utjecaj Biblije nije samo u tome da je zapadnoj književnoj kulturi nudila iznimno obilan repertoar priča i motiva nego da je ona njezin „veliki kôd“, da je struktura biblijskih naracija i njezina imaginarija duboko povezana s konvencijama i žanrovima zapadne književnosti. Biblija je stoga utjecala i na sâmo shvaćanje književnosti, na svojevrsnu dehelenizaciju znanost o književnosti. Prije Fryeva intenzivnog bavljenja biblijskim narativnim strukturama i imaginarijem, Erich Auerbach je svojom glasovitom knjigom Mimesis: Dargestellte Wirklichkeit in der abendländischen Literatur (1946.) potaknuo intenzivniji književno-kritički studij Biblije. Otada su mnogi autori Bibliju počeli gledati kao golem korpus narativnih tehnika, retoričkih tropa i figura, pjesničkih invencija koje treba podvrgnuti preciznijoj analizi. Osim naratoloških i retoričkih studija, u pogon su stavljeni i drugi književno-teorijski modeli, ponajviše nova kritika, strukturalizam i ruski formalizam. Sve je to dovelo do minucioznih analiza, ponajprije biblijske proze, primjerice Roberta Altera, Adele Berlin, Meira Sternberga, Jana Fokkelmana, Gabriela Josipovici i dr. Biblija se odjednom pokazala kao iznimno uspjela književna tvorevina. Svjetlo dana ugledala su „čitanja“ Biblije Jacquesa Derridaa, Rolanda Barthesa, Umberta Eca, Julije Kristeve, Jacquesa Lacana, Terryja Eagletona, Harolda Blooma i dr. Biblija je tako ponovno postala neizbježna lektira. Cilj je Centra za Bibliju i književnost potaknuti mlađe znanstvenike i studente na istraživanja utjecaja Biblije ne samo na razvoj zapadne književne kulture već i na znanost o književnosti i vice versa: utjecaj znanosti o književnosti i same književnosti na čitanje Biblije. Pritom će se nastojati uspostaviti veze s domaćim i inozemnim projektima sličnih usmjerenja, prikupljati novostečene uvide i diseminirati ih, organizirati znanstvene skupove, pokretati projekte i sl.
