Terenska nastava studenata prve i druge godine jednopredmetnog i dvopredmetnog studija Hrvatskog jezika i književnosti u sklopu kolegija Hrvatska usmena književnost održana je 14. prosinca 2024. godine u Podravskim Podgajcima, malom pitomom naselju u Podravini, s ciljem dubljeg upoznavanja s tradicijom, običajima i živom usmenom književnošću tog kraja. Nastava je okupila studente kroatistike, kazivače, etnologe te članove KUU-a Napredak iz Podravskih Podgajaca, a vodila nas je prof. dr. sc. Ružica Pšihistal, koja je zajedno s etnologinjom Katarinom Dimšić stručno usmjeravala studente kroz teren. Cilj je bio istražiti zimski ciklus običaja od 25. studenoga (sveta Kata) i 30. studenoga (sveti Andrija) do Božića.
Na put smo krenuli s pripremljenim pitanjima složenima u polustrukturirani intervju i podijeljeni u nekoliko radnih skupina s dogovorenim zadatcima. Posjet je započeo u Osnovnoj školi „Hrvatski sokol“, gdje nas je dočekala Sandra Kopić, zauzeta poklonica tradicijske kulture ovoga kraja, učiteljica razredne nastave i pjesnikinja šokačkih zbirki (Duša puna Slavonije, Študiranja gospoje Šokice) i za dobrodošlicu ponudila nas kavom, sokom i kolačima. Najprije nas je povjesničar Mihael Sučić upoznao s poviješću Podgajaca i okolice, a potom smo započeli sa snimanjem kazivanja osmero kazivača iz Podravskih Podgajaca i okolnih naselja (Ana Kovačević, Slavica Vuksanić, Vlasta Živković, Evica Majdenić, Marica Azapović, Ivan Sklizević, Dubravka Stanić, Antun Petrović). S ljubavlju i predanošću podijelili su s nama svoja sjećanja na život u ovom kraju, tradicijski život, adventske i božićne običaje. Kazivači su nam detaljno odgovarali na postavljena pitanja koja su obuhvatila različite vidove zimskog ciklusa običaja, počevši od blagdanskih uloga muškaraca i žena, preko hrane koja se pripremala za Božić do neobičnih običaja poput maskiranja u krampuse. Tijekom razgovora saznali smo da su blagdanske uloge jasno podijeljene između muškaraca i žena, pri čemu su muškarci imali ključnu ulogu na svinjokoljama, dok su žene bile odgovorne za doručak, ručak i večeru, pravile su salenjake, čistile drob i tako dalje… Na Božić se pripremala tradicionalna hrana poput hladetine, a darivanje djece u tom vremenu nije bilo obavezno. Ukrašavanje bora bilo je osobito zanimljivo jer su se prije koristili ukrasi poput bombona. Čestitarske pjesme, koje su bile specifične za Božić, obuhvaćale su duhovne i veselopjevajuće motive, a još je uvijek prisutan običaj ophoda Adama i Eve, što je posebno za taj kraj.
Mistična predaja o zmaju koji se nastanio na rijeci Dravi bila je iznimno zanimljiva i dala je bajkovito obilježje tradicijskoj povijesti Podravskih Podgajaca. Kazivači su nam pripovijedali onako kako to i treba činiti – izvornim govorom „po šokački“ i vjerodostojno. Humorističnim pojašnjenjima i detaljnim prikazima života i običaja obogatili su naše znanje o kulturnim vrjednotama svojega kraja. Progovorili su i o tome kako se danas sve manje održavaju običaji koji su obilježili njihove mladalačke godine. Pripovijedajući o njima, vraćala im se mladenačka energija i toplina uspomena. Slušajući kazivanje kazivača, zaključili smo da se u Podravskim Podgajcima unatoč urbanizaciji još uvijek vrednuje folklorna i tradicionalna ostavština i da selo obiluje brojnim običajima (poglavito vjerskima) te bogatstvom kulturnoga nasljeđa koje se, kako smo saznali i od kazivača, nastoji kontinuirano prenositi s generacije na generaciju ne bi li se učvrstio identitet zajednice i očuvale tradicijske i duhovne vrijednosti. Nakon što smo snimili kazivanja, zaputili smo se prema etnokući u selu gdje nas je Vlasta Živković u kratkim crtama provela kroz svakodnevicu prošlih vremenima. Razgledali smo predmete koji su bili svakodnevno korišteni – staru peć, namještaj, posude za mast te mnoge druge alate i predmete koji svjedoče o skromnosti života ruralne kulture. Posebno je bila zanimljiva priča o tome kako su se u vrijeme kada nije bilo hladnjaka namirnice čuvale u masti i bunarima. Domaćica je pričala o tome kako je obitelj nekada, iako brojna, živjela u maloj kući te kako nisu imali mnoštvo odjeće koja se nije često prala, već se samo zračila na svježem zraku. Vidjeli smo i tkalački stol, a na zidu je visjela pjesma koja je bila prepisana rukom i čuvala se generacijama. Upoznali smo i nazive starovirskih predmeta, kao što su kolovrat (sprava za tkanje), tenjica (za vađenje vina), piglje (pegla na žar), surke (dio muške nošnje). Zadružni život bio je neizostavan dio života u Podravskim Podgajcima. Takav način života njegovao je kolektivnu snagu i moć, raspodjelu poslova, podjelu uloga, a posebno se odlikovao skromnošću i bliskosti s prirodom. Od vlasnice smo doznali i rodbinske nazive: stara majka – za prabaku, majka – za baku, apa – za oca i starapa – za djeda. Na kraju dana posjetili smo Valpovo, gdje nas je dočekao svježe pripremljen domaći grah, što je bio prilika za neformalno druženje i razmjenu dojmova o terenskoj nastavi.
Terensko istraživanje u Podravskim Podgajcima omogućilo nam je duboko uranjanje u zimski ciklus običaja i tradicija, a snimljeni razgovori bit će nakon transkripcije spremni za analizu na seminarskoj nastavi i pohranjeni u arhiv. Proširili smo znanje o hrvatskoj usmenoj književnosti iz predavanja i knjiga neposrednim spoznajama o tomu kakva ona doista jest – u živom pripovijedanju. Terensko istraživanje zasigurno će ostati u našem sjećanju kao važno iskustvo koje je nadopunilo teorijska znanja, a istovremeno nas povezalo i podsjetilo na važnost čuvanja i prenošenja tradicije na buduće generacije.
Saša Dešić, Noa Dulj, Lorena Mandić, Ana Mataić, Nina Majdenić i Apolonija Kiš
