Centar za istraživanje kulturnog identiteta i regionalne baštine je znanstveno-istraživačka platforma te mjesto susreta i preplitanja znanosti, umjetnosti i civilnog društva oko tema vezanih za konstrukciju kulturnih identiteta (nacionalnih, etničkih, rodnih, vjerskih, klasnih, manjinskih, radnih, supkulturnih, invaliditeta kao identiteta i drugih).
Poseban naglasak stavljamo na pitanje reprezentacije identiteta u regionalnoj i lokalnoj kulturnoj baštini i povijesti te suvremenoj kulturi, napose književnosti i jeziku. S obzirom na lokalnu povijest što se stoljećima formira na križištu različitih nacionalnih i vjerskih zajednica, jedan od fokusa istraživanja jesu efekti interkulturalne komunikacije u smislu rezultata dinamičkog suodnosa kultura, pokušaja prijenosa i nužne razmjene kulturnih vrijednosti kao mehanizama tvorbe identiteta. Pokušavamo prepoznati i odrediti one baštinske vrijednosti što sudjeluju u konstrukciji i rekonstrukciji identiteta te tvore kolektivnu memoriju.
U znanstvenom, stručnom, pa i edukativnom smislu propitujemo i diseminiramo uloge kulture u najširem smislu riječi i njezinih učinaka na formiranje identiteta (nacionalnih, etničkih, rodnih, klasnih, radnih, manjinskih …) uzimajući u obzir regionalno i lokalno povijesno nasljeđe. Držimo da kulturna baština ima ključnu ulogu u izgradnji svakog identiteta, a koncept regionalnog identiteta u kontekstu globalizacije zahtijeva poseban osvrt i redefiniranje.
Identitet shvaćamo kao učinak jezika i diskursa uspostavljen u razlici prema drugima, s tim što ti drugi mogu biti neposredni subjekti (roditelji ili prijatelji ili nastavnici, na primjer) ili posredovani medijima (likovi iz književnih djela ili stripova, povijesne ličnosti). U metodološkom pristupu odbacujemo esencijalizam u kojem je identitet reprezentiran kao prirodan, homogen i neproblematičan, a priklanjamo se antiesencijalističkom shvaćanju koji identitet vidi kao heterogen, fluidan i multipliciran, specifičan za pojedino mjesto i vrijeme, odnosno identitet prepoznajemo kao učinak jezičnih, performativno-diskurzivnih praksi. Jezik sadrži informacije o odnosima moći i privilegijama u društvu i ujedno ima performativnu moć kojom konstruira identitet. Suvremenu i baštinsku kulturu i umjetnost promišljat ćemo u smislu mogućeg medija za tvorbu identiteta i stoga pitanja kojima se Centar smjera baviti obuhvaćaju ona vezana za ulogu jezika, diskursa, moći i otpora, Drugih, društvenih normi i konvencija, stigmi, stereotipa… iz širokog fokusa.
Pri reprezentaciji subjekata i događaja, historiografija i književna teorija i književnost sama oslanjaju se na pripovijedanje. Pripovijedanje je komunikacija i važan mehanizmi tvorbe identiteta u smislu da „priče“ što nas svakodnevno okružuju – od književnih, filmskih ili teatarskih; povijesnih, onih na plakatima uz prometnice, u stripu ili na fotografijama – predstavljaju naš svijet i pritom su za njega konstitutivne, one tvore izvor za razumijevanje okoline i stvaranje iskustva te utječu na oblikovanje pojedinačnih i kolektivnih identiteta. Priče mogu utjecati na tvorbu identiteta čitatelja, mogu poslužiti boljem razumijevanju Drugog, sebi sličnog ili od sebe različitog, mogu proširiti svijest, obogatiti nepoznatim informacijama, posredno donijeti iskustva, mogu imati empatički potencijal i aktivirati emocije pri recepciji, utjecati i eventualno aktivirati prosocijalno djelovanje.
Budući da su promjenjivi i nestalni, ovisni o vremenu, prostoru i situaciji, identiteti podliježu pregovorima što su nerijetko uvjetovani kategorijom moći. Moć nije nužno represivna nego i konstruktivna, sveprisutna mada ponekad nevidljiva. O kategoriji moći ovisi kako ćemo prepoznati sebe ili na koji će se način oblikovati grupe.
Radom Centra nastojimo jačati predodžbu o važnosti humanistike danas s obzirom na trend njezina sve češćeg marginaliziranja u korist STEM područja. Značaj humanistike promičemo s jedne strane radom na području regionalne baštine, a s druge u aktivnom stvaranju slobodnog i pravičnog društva. Pokušavamo ukazati na važnost jednakosti svih građana, poštivanje ljudskih prava svih subjekata, a posebno ugroženih marginaliziranih skupina. Istraživanja tvorbe identiteta kroz predloženu prizmu mogu na primjer ponuditi moćan alat za prepoznavanje i proučavanje diskriminacije, kao i njezino suzbijanje. Ne osporavamo važnost tehnologije, nego smatramo da ona može postići puni potencijal tek ako je usmjerena na dobrobit čovjeka i ako je s čovjekom povezana.
Aktivnosti istraživača i djelatnost Centra povezane su i s novim paradigmama u humanistici poput digitalne humanistike. Projekti digitalne humanistike uopće vezani su za tekst i pisanu baštinu, preciznije uz zbirke stare i rijetke građe koje bi bez digitalizacije ostale skrivene i zaboravljene. Premještanjem povijesne građe u digitalno okružje, njezinim umrežavanjem, otvaraju se nove mogućnosti i pitanja koja se tiču upravljanja tom građom i njezine dostupnosti.
