Uhhh… bilo je uzbudljivo tih davnih godina u Zagrebu. Na putu do škole prvi walkmani s prvim snimkama CLASHA, JAMA, STRANGLERSA… GANG OF FOURA… ali i prvi tonski zapisi Azre, Kazališta, Filma, (već!) starog Valjka… no posebno HAUSTORA!
Navikli na neurotične, brze gitarske rafale i žestoke bubnjarske ritmove punka i new-wavea na YU-način, ovo je bilo nešto sasma novo… »Novo«? (9 puta novo, pa Još jučer samo na filmu… glasio je naslov Jurina »filma« i grupe Film.) Zarazni slow-reggae, s pasažima saksofona, trube i trombona, višeglasni vokali, zarazna melodija koja je ušla u svako »žedno uho«. »Djevojke u ljetnim haljinama… ljubim ih u leđa… moj je grad večeras dobio luku… to je, to je, to je… MOJA PRVA LJUBAV«. Poziv u Kulušić bila je ponuda koja se ne odbija. Haustor kao “Rundek-Sacher teatar” slatko-gorki šlag torte ritmova ZG-ulicâ. 1981. bila je ključna godina za HAUSTOR. U zimu i proljeće izlazi prvi singl, a koji mjesec kasnije i album prvijenac. Kontroverzu navješćuje b-strana singla: »Pogled u b(olju) b(udućnost)«, da bi kulminirala »Radničkom klasom (koja) odlazi u raj«. Umjesto na debiju skupine, smjestila se na drugi album s naslovom »Treći svijet« (1, 2, 3!). 17. svibanj 1981. bilježi i – danas već mitski – nastup, uz Šarla i Gang of 4, na zagrebačkom biennaleu. Rock-teatar definitivno je iskoračio stazama što ih je utrlo karizmatsko Kugla glumište.
»Mijenjam se«, »Radio«, »Crni žbir«, »Duhovo«, »Lice«… dio su svevremenske pjesmarice najvažnije godine (1981.) u povijesti YU-rock glazbe. Ali, Treći svijet bio je iskorak »onkraj«. »Lijeni reggae« ulaz u album s »Neobičan dan« bio je tek naznaka zvuka kojeg ni prije ni poslije ovdje više nije bilo. Hipnotički ritmovi koji su micali tijelo i punili um socijalnom sviješću, posveta je svemu »drugom i drukčijem«. Andski Ayllu samponi, panove svirale, siringe… talking drum… skice iz života poniženih, uvrijeđenih, socijalno depriviranih nesretnika »trećeg svijeta«, dok pred njima stoje »momci s automatima«. »Ustani i kreni… kraj tebe diše treći svijet…i digni visoko ruke«.
Sacher je tada otišao. HAUSTOR je prepustio Rundeku. Dvije samosvojne autorske osobnosti bile su previše za ovaj band… no ostaju nam te dvije ploče.
Što, pak, meni ostaje kao spomen na te dane? Jedan crveni, karirani šal kojeg sam nosio prije upadanja iz zime u vrući Kulušić siječnja 82. Kao da se Darko sjetio i mene, i malena mi gadgeta iz tih dana u Šal od svile… I danas ga nosim.
mkrivak
