Ivan Faktor (Crnac, 1953. – Osijek, 2023.), osječki multimedijalni umjetnik i autor eksperimentalnog i dokumentarnog filma – identifikacijska je sintagma koju osječki studenti Pedagoškoga pa onda Filozofskog fakulteta ispisuju u svojim seminarskim radovima već desetljećima. Također, od 1981. njegovim uređivanjem filmskoga programa u Studentskom centru, na projekcijama se njegova izbora filmova cijelo predratno desetljeće nalaze tadašnji osječki sveučilišni studenti – danas nastavnici kemije, matematike, engleskoga i njemačkoga, hrvatskoga, razredne, predškolskoga, ekonomije, prava, drugim riječima – danas pedagozi, umjetnici riječi ili kojeg drugog medija, profesori na fakultetima, voditelji školskih i fakultetskih knjižnica.
Ivan je Faktor u ratnim uvjetima član Kolektiva Noise Slawonische Kunst, koji 1991. i 1992. izvodi sveučilišni projekt Dokumenti, 27. lipnja, raskrižje na Klajnovoj, s nositeljem Studentskim centrom i s izvedbom pod nazivom Tour Universitas, kada Program multiumjetničkog sastava putuje od Zagreba, Ljubljane, Rijeke, Pule pa sve do Pečuha, Varaždina i Čakovca, s nastavcima u Samoboru, Rovinju, Orahovici, Požegi, Vinkovcima i Virovitici.
Faktor nastavi s tadašnjega Pedagoškoga fakulteta, u posebnim projekcijama osječkih kinematografa, od 1996. do 2004. izvodi i studijski program Kino-kultura, s kojega je posljedicom jedan od studentskih skupnih radova završio i kao opsežni izvorni znanstveni rad uvršten u zbornik o Josipu Lovretiću, a drugi u zbornik o Dobriši Cesariću.
Ivan je Faktor 2005. s Tomom Gotovcem i Dubravkom Matakovićem, uz sedamdesetak drugih studenata i znanstvenika te hrvatskih kulturnjaka, predstavnik suvremene hrvatske umjetnosti na programu Dani hrvatske kulture i Slamnigovi dani, modernitet druge polovice dvadesetoga stoljeća – postmodernitet, dani Bore Pavlovića, kojega Filozofski fakultet u Osijeku organizira u Poznanju, u Poljskoj, gostujući na Institutu za slavistiku – s kojim Fakultet tada potpisuje, zahvaljujući kroatistici Krystyni Pieniążek-Marković i Bogusławu Zielińskom, i Ugovor o punoj i trajnoj suradnji i razmjeni svih vrsta studija, studenata, nastavnika. Faktor i Gotovac tom prilikom, kao dio programa, uz autorske izvedbe drže i gostujuća predavanja na poznanjskim studijima Povijesti umjetnosti.
Pri formiranju i izradi osnivačkih planova studija Kulturologije, Faktorov je udio bio predviđen kao stalna suradnja u izvedbi praktikuma estetskih aspekata medijske kulture, i on je to radio u prvim godinama Studija.
Ivan je Faktor autorskim predavanjima i projekcijama, više puta kao gost Filozofskoga fakulteta, napose 2011., nakon čega autorski studentski kolektiv Hikos Mashup bjelodani i niz esejnih radova kao koncentrirani odjek.
A sada osobnije – Ivan je Faktor moj prijatelj i zbog njegova odlaska i sam čujem taj „mic po mic“ koji spominje još jedan studentski davni pohađatelj Faktorovih uredničkih programa u STUC-u – Grogy. Kumulativni mic po mic osječkih noisekunstlera čujem i zbog našeg studenta Ivice Zeca – Zeke, kao i našega naslovnog predavača Medijske stilistike Vlastimira Kusika – Kusa, a jednako mi je nepodnošljiv i Šljamov odlazak, nevjerojatna mi je i neprihvatljiva prenaglost odlaska Darija Grgića i njegove žurbe u kretanju koje je moćno Pismom nalazilo esenciju… No, ostavili su tragove u čijoj pismenosti i sofisticiranosti, kristaličnosti, treba pokušati vidjeti svoj kakav-takav preostali dah, kako je to stihovno otpjevao član Noise Slawonische Kunsta – File…
Faktor je velikan hrvatske modernističke medijsko-umjetničke scene, on je naš svjetski autor, tamo je u prvoj petorki hrvatske produljene avangarde: s Tomom Gotovcem, s Vlastom Delimar, Ivanom Šeremetom i Dubravkom Matakovićem. Tih petoro dekonstruktora našega sve zaraženijeg svijeta doslovce vedre i oblače te skidaju, što performansnu odjeću, što paučinu sa svakodnevno sve zamračenijeg Svijeta! Ta petorka pobjeđuje svakoga dana idiotski zaron svijeta u smeće turbofolka i ratno-navijačko nasilje. Oni se kreću Svime što Čovjeku treba: smijehom u četvrtak ujutro, plesom u ratnom Valentinu, izvedbom sna usred stotina sudionika poznanjskih Slamnigovih dana, njihanjem križne nenostalgične kolijevke, napose tijelom koje otklanja tremu i tremor!
Faktor je ugradio u suvremeni Osijek eksperimentalno remek-djelo rada – Prvi program iz 1978., jedno neusporedivo godište Zekinih ad hoc i in live prijevoda netitlovanih filmova krajem sedamdesetih u Klubu ljubitelja filmova, jedno svjetsko desetljeće Wendersa – Fassbindera, Herzoga i Fritza Langa u STUC-u tijekom osamdesetih, jedno precizno ekološko gađenje nad ratom, jednu moćnu dionicu doku-video-eksperimentala Osijek, petak 13-i, potom Opća bolnica Osijek 1991. – Petak 13, drugi dio i Guards u Kolektivu Noise Slawonische Kunst 1991./1992. Faktor nam je vršno urbanizirao grad sve do najsporije i najmeditativnije moguće slike, do stanja kada je Osijek – Grad, grad velikim slovom. Faktor nam je uklonio užurbanost kad god je bila ili jest opasnost da bi se moglo učiniti kako je juriš ono što treba kreativnosti. Faktor je baš sam taj slow-mou Osijek, grad u čijoj je talentiranoj urbo-arhitekturi mjera čovjeka toliko afirmativno moguća, a često bila ugrožena, dok je njegova vizualna i auditivna meditacija Autorska i nekompromisna. Povezivao je svojim nesumnjivim autorstvom modernističke kulturne autore koji su nam u tome jedini mogući bliski suigrači, od prve petorke do onih koji ipak, Smeću de-evolucije usprkos, dolaze i ostaju.
Nakon dvaju autoportreta s kraja 80-ih i iz novoga milenija, kada je lucidno uzbudljivo dekonstruirao taj brbljavo opasni žanr, njegov se ukupni rad stalno kretao vrhovima modernističkih vrhova. 90-ih i početkom 2000-tih u Osijeku vodimo program Kino-kultura, u trećemu mileniju idemo, zajedno s Tomom, svijetom i svjetski umjetnik Faktor gostuje tamo gdje je već domaćin: na najmodernijim umjetničkim punktovima. Tada radi Slavonski nadgrobni spomenik (1993./1994., instalacija, 250 x 300 cm, Galerija likovnih umjetnost u Osijeku), tada radi Mörder unter uns (Ubojica među nama), 2004., kasnije radi i Pustaru i Strange fruit koji su razvalili našu najtišu osjetljivost na Zaborav. Zahvaljujući njegovoj Kameri Noisekunstleri se u doba rata nisu brinuli o Zaboravu, njegova je dokumentacija čuvala i učinila sve što je bilo potrebno i meni i toj najhipersenzibilnijoj osječkoj modernosti svih vremena. Njegovo kulturno autorstvo pod imenom Performance Art Festival nagrada je Osijeku za životno djelo, da!
MLU Osijek posve kustoski valentinovski (kustoski potpis Valentine Radoš) prepametno otkupljuje ne samo Slavonski nadgrobni spomenik, čemu je dubok naklon. To ćemo sigurno vidjeti uvijek ovih dana.
Kao ne samo gost Naših Studenata – nije mu padalo na pamet ne govoriti o svojim radovima, igrati se iza nekultivirane nonšalancije frazom o tom da radovi sami govore. Znao je što radi, njegovi autokomentari bili su nemistifikacijski, temeljni i čisti, opismenjavali su primatelja i zvao je svoje radove – „stvari“, ali nipošto stvaranje, a niti kreiranje. Sa svoje je strane radove – radio. A gledatelji kako hoće. Postoji nada. Osobito Nada Lang, metafizički filmski lik čiju uzbudljivu smrt pratimo u nizu Faktorovih radova.
Ostavio nam je žustar Blank potez, sigurno će njegova Bližnja sačuvati Smisao njegova Rada, a tugovanje…eh…njegovi su radovi već i uvijek kompaktna melankolija, neka opasnost, očuvanje rada, sediment, precizan pogled, fenomenologija i medijska esencija.
Nisam gledao zadnja dva njegova filma, dogovarali smo se sporo i zadovoljno, bezbrižno, bez vremena i u mjestu, a on je odlučno ostao u svojem atelieru, ostao je tamo otići, a ja za svaki njegov film znam da sam, umišljeno, baš u tom filmu, tamo da putujem, tamo se crtam. Kus veli, svjetski je tamo, to nam je prirodna umišljena i organska adresa.
Goran Rem
