Obavještavamo vas da je u subotu, 15. studenoga 2025., u Osijeku u 66. godini preminuo izv. prof. dr. sc. Vladimir Jelkić, višedesetljetni i vrlo aktivni član Hrvatskog filozofskog društva te njegov predsjednik 2014. i 2015. godine.
Vladimir Jelkić rođen je 15. veljače 1960. godine u Bistrincima (općina Belišće). Nakon što je u Valpovu završio srednju školu, studirao je i diplomirao filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istome je fakultetu 1990. godine stekao magisterij znanosti obranivši magistarski rad pod naslovom “Nietzscheovi motivi u Adornovoj kritici filozofije u spisu ‘Negativna dijalektika'”, a doktorirao 1999. godine s disertacijom “Kritika morala i odgoj za nadčovjeka u filozofiji Friedricha Nietzschea”.
Nakon temeljnog sveučilišnog studija neko je vrijeme radio kao novinar u listu “Belišće”, a od 1986. do 1992. bio je asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Sljedećih nekoliko godina radio je u Općinskoj skupštini Valpova kao pročelnik za školstvo i kulturu (1992.-1993.) i u Poglavarstvu Osječko-baranjske županije kao savjetnik za odnose s javnošću (1993.-1994.). Od 1994. do 2001. bio je zaposlen na Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” – Područni centar Osijek, čiji je voditelj bio do 1999. godine. Godine 2001. zaposlen je na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te je izabran u znanstveno nastavno-zvanje docenta. Kad je Pedagoški fakultet, akademske godine 2003./2004., preustrojen i preimenovan u Filozofski fakultet, Vladimir Jelkić bio je osnivač studija filozofije, a u narednim godinama, u više navrata, i pročelnik Odsjeka za filozofiju. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 2007. godine te je u tom zvanju radio na Fakultetu do 2018. godine. Za utemeljivanje studija filozofije u Osijeku dobio je 2011. godine priznanje osječkog Filozofskoga fakulteta.
U Hrvatskom filozofskom društvu Vladimir Jelkić bio je na razne načine aktivan od studentskih dana. Posebno se ističu činjenice da je 2014. i 2015. godine obnašao dužnost predsjednika Društva te da je od 1993. do 2021. bio član uredništva, odnosno savjeta časopisa “Filozofska istraživanja” i “Synthesis philosophica” te Biblioteke “Filozofska istraživanja”. Sudjelovanje na brojnim znanstvenim skupovima Hrvatskog filozofskog društva i njihovo suorganiziranje također se ubrajaju u njegove zasluge, kao i znanstveni radovi koje je objavio u izdanjima Društva i drugdje. Ističemo tri njegove knjige: “Nietzsche i Adorno: kritika filozofije u spisu ‘Negativna dijalektika'” (Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1990.), “Nietzsche: povratak vlastitosti” (Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2001.) i “Bioetički orijentiri za novu epohu” (Pergamena, Zagreb, 2014.).
Već iz naslova navedenih knjiga, što se potvrđuje i u brojnim njegovim znanstvenim člancima, vidljivo je da su njegovi znanstveni, odnosno filozofski interesi kružili oko triju velikih tema: Nietzsche, filozofija povijesti i bioetika. Na bioetičke se teme, gledajući povijest bioetike u Hrvatskoj, usmjerio u ranoj fazi tih rasprava, o čemu posebno svjedoči činjenica da je bio voditelj znanstveno-istraživačkog projekta “Bioetika i filozofija povijesti” (koji je od 2007. do 2014. godine realiziran na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a s dvama drugim projektima bio je objedinjen u znanstveni program pod nazivom “Bioetika – od pluralizma perspektiva do integrativnog znanja” sa sjedištem na Filozofskom fakultetu u Zagrebu) te da je od 2014. do 2024. bio član Znanstvenoga vijeća Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.
Iz Jelkićevih je doprinosa također vidljivo da bioetika i filozofija povijesti za njega nisu bila razdvojena polja znanstvenog rada, nego skupovi koje se mora dovesti do preklapanja kako bi se u njihovu presjeku izoštrila bitna pitanja filozofije i čovječanstva općenito. A u tom presjeku kao faktor izoštravanja vazda mu je služio Friedrich Nietzsche kao mislitelj perspektivizma i mislitelj života. Za Jelkića je Nietzsche bio mnogo više od akademsko-filozofske teme: i inspiracija za promišljanje života i životna inspiracija, što zahtijeva i određenu odvažnost jer potraga za filozofskim i životnim orijentirima na tragu Nietzscheova slobodnog duha i njegove plovidbe po sferama “ljudskog, suviše ljudskog” zahtjevan je, zapravo zastrašujući pothvat, ali nije lišen optimizma i radosti u smislu Nietzscheove “radosne znanosti”. Ono što važi za filozofiju važi i za život u njegovoj nedovršivosti, tako da Nietzscheove riječi iz “Radosne znanosti” mogu biti dobar, ali po svojoj naravi ipak samo provizoran zaključak i jednog filozofskog puta i jednog životnog puta: “Konačno nam horizont izgleda opet slobodan, čak i uz pretpostavku da nije svijetao; konačno smiju naše lađe opet isploviti, isploviti ususret svakoj opasnosti; (…) more, naše more opet leži tu otvoreno, možda nikad još ne bijaše tako ‘otvorena mora’.”
Posljednji ispraćaj Vladimira Jelkića bit će upriličen na groblju u njegovu rodnom mjestu Bistrinci kraj Belišća u ponedjeljak, 17. studenoga 2025., u 15 sati.
(Hrvoje Jurić)