Estetički laboratorij Filozofskog fakulteta

14. 10. 1906. – 14. 10. 2021.: Povodom 115. rođendana Hannah Arendt

“U povijesti čovječanstva metafizika će ostati zacrtana kao ono mjesto gdje se istina trebala nesmetano pojaviti u svom vječnom ruhu. Bez obzira na davno izgubljenu gordost koju je ovakav stav i njemu slični priskrbljivao metafizici, ona se i danas pokazuje ne samo kao upozoravajući način čovjekova mišljenja nego i kao njegovo htijenje da to mišljenje pod svaku cijenu prijeđe granicu onoga što može znati. Usprkos tome, svaka od tih, metafizikom osmišljenih i u moderni prokazanih zabluda povratno može autentično svjedočiti o razmjerima života u koji su ljudi očito s razlogom na taj način polagali svoja očekivanja. Metafizička misao, kako napominje Hannah Arendt, u svim svojim filozofskim sistemima stoga nije bila ništa proizvoljno, još manje besmisleno, ona sa sobom, dapače, nosi i otkriva »jedine tragove koje imamo što mišljenje znači onima koji se u njega upuštaju”. Neuviđanje takve pozadine posve je u korelaciji s površnim prezirom prema onostranom sa svim obilježjima diktata vidljivog. Uočavajući ove tragove onostranosti Nietzsche će na sebi svojstven način zaključiti: “Dokinuli smo pravi svijet: koji je svijet preostao? Prividan možda? … Ali, ne! Zajedno s pravim svijetom dokinuli smo i prividan!”
Iako je sadržaj starih filozofskih pojmova u većini slučajeva kompromitiran, nihilizam koji kao putokaz ostaje nakon njih, svijet pojava na jednak način posreduje neuvjerljivo. Onostrani nevidljivi i ovostrani vidljivi svijet, a pogotovo njihova zajednička metafizička prošlost, očito se teško mogu razumjeti jedan bez drugoga. Oni i obesmisleni upućuju na naša primordijalna iskustva. O tome govori i Kantov vrhunski filozofski skandal povezan s umom, koji potresa već time da se “opstojnost stvari izvan nas (od kojih mi imamo cijelu građu za spoznaju samoga našeg unutrašnjeg osjetila) mora prihvatiti samo na vjeru i da se onome, kome padne na pamet da u to posumnja, ne može suprotstaviti dokaz koji zadovoljava”. Kant je vrlo dobro znao da sve umske potrebe, tome unatoč, zahtijevaju neodložnost. Čak ni razum, kao onaj koji poradi samoga sebe u potrazi za istinom uspostavlja kriterije, nema takvu jednu mogućnost ograničenja uma u njegovoj potrebi za osmišljavanjem (vlastitog) smisla. Imajući to u vidu, Arendt odvažno zaključuje da istina i smisao očito nisu isto. Naime, temeljna zabluda (koja prethodi svim ostalim metafizičkim zabludama) počiva na umišljaju da se smisao može osmišljavati isključivo prema modelu istine koju zastupa. Jedno je beskrajan prostor spekulativnosti uma, a sasvim drugo urođena želja razuma za znanjem. Prema Arendt to treba jasno i presudno razlikovati.” bp

100 godina kapitalizma kao religije

Prvo događanje Dija-logos sekcije EstLab-a naziva “100 godina kapitalizma kao religije” održat će se u Estetičkom laboratoriju FFOS-a (soba 40), u utorak, 12. listopada 2021. u 18:30 sati. Zbog epidemioloških razloga broj sudionika je ograničen, pa će se najavljenom događanju moći pristupiti i putem video linka, odnosno YouTube video streaming servisa na adresi https://youtu.be/Zp1V38z8sWQ . Moderator događanja je Marijan Krivak.

100 godina Kapitalizma kao religije

Što je to »kapitalizam naš svagdašnji«? Koje su premise doktrine – a ona to, ustvari, nije! – koja nas poučava »očenašu« vječnog stjecanja i prestižu mjerljivom jedino suludom igrom brojki profita koji znači… Što znači?

Ma upravo i baš – ništa!

U kapitalizmu je sve racionalno, osim… Kapitala sàma. Ovaj uvid Fredrica Jamesona – a kojeg rado navodi Slavoj Žižek – pokazuje ontološku strukturu »stvari sâme« (τὸ ὄν), koja jest… ništavilo!

Fragment Waltera BENJAMINA iz 1921. izrijekom se bavi »Kapitalizmom kao religijom«. Što je religija danas? Koji je njezin credo? Učiniti i da drugi vjeruju. U što? U beskrajni ciklus stalno se ponavljajuće sheme: Roba – Novac – Kapital. Ona se, pak, danas pretvorila u circulus vitiosus: Informacija – Komunikacija – Mreža. Jer… svi smo upleteni u korporativne mreže neo-liberalnog kapitalizma kao »strategije upravljanja svijetom kao tržištem« (Ž. Paić).

U što vjerujemo? Pardon, čemu nas uče da trebamo vjerovati? Koje su to »psihotehnike kontrole naše želje«? Vjerujemo u VJEČNI BOŽIČ KAPITALA! Najveća gospodarstvena postignuća »Lijepe Naše« – sve do 2019., i nadolaska agensa COVID-19, a onda opet do »veličanstvenog turističkog ljeta 2021.« – bila su vezana uz… Advent. »DOŠAŠĆE« je to »loše beskonačnosti« (Hegel) i korupcije besmisla Kapitala, kao jedina subjekta-supstancije suvremena svijeta. Grafit u Torontu 2020 kaže: Corona is the Virus, Capitalism is the Pandemic.

Prije točno 100 godina W. Benjamin piše svoj fragment »Kapitalizam kao religija«. Na filozofskoj sesiji Est-Laba razgovaramo o vječnoj aktualnosti ove visprene postavke. Kako je moguće da »kult bez (ikakve) dogme« (Benjamin) tako zaposjedne naše duše i umove? Tekst navješćuje moment potpune abolicije naše pohlepe i nezasitnosti.

Kroz razgovor provociramo sve naše predrasude i mnijenja o kapitalizmu. A čime bi se danas mišljenje, urgentnije i neophodnije, trebalo baviti, ako ne time?