Estetički laboratorij Filozofskog fakulteta

Nedavna događanja

2. lipnja 2022.
EstLab razgovor: Krleža o miru i ratu

U četvrtak, 2. lipnja 2022. godine, održan je razgovor o miru i ratu. Sveučilišni profesori Goran Rem, Igor Gajin i Željko Senković diskutirali su različite krležijanske perspektive na tu temu. Mir se iz prvotnog okvira velikog književnika pokazao krhkim i neostvarivim, sličnim “ljubavnoj iluziji”. Međutim, naglašeno isticanje ratnih stradanja i tragike (napose ciklus novela o zbilji Prvog svjetskog rata: Hrvatski bog Mars) može se uzeti i inverzno, kao poticaj za uvid u temeljne humanističke ideale. Sugovornici su istaknuli polimorfnost modernog diskursa, pri čemu je i pojmovni par “mir-rat” misliv samo kao prividno razdijeljena zbilja. Krleža je polemologičan u pristupu zbilji kao takvoj, a mir s druge strane nije ništa statično i neupitno, nego je uvijek relaciona kategorija, ostvariv u dinamizmu života i svijeta. Uz poznate autorove motive da je rat protivan “normalnoj ljudskoj pameti”, pokazatelj “gluposti koja se bezgranično širi” i “gorilizam”, promišljen je povijesni kontekst Krležina mišljenja rata, te je osvijetljen horizont: od njegova tzv. socijalizma do našega tzv. modernog postmodernizma.

Živimo u dobu mase koja kliče raspomamljenim diktaturama. Između beznađa i ravnodušnosti možda susrećemo još samo “bivše ljude”. Upravo se Krleža razračunavao sa mračnim snagama u nama i želio promjenu stvari iz korijena, pri čemu su mnogobrojni uvidi njegovih umjetničkih istina vođeni kritikom rata kao sramotom za “dostojanstvo pameti i morala”. U čovjeku živi rat kao “gladna hijena”, vođen svevremenom glupošću, a jedini pobjednik svih ratova je smrt. Ovaj veliki književnik je u mnogobrojnim tekstovima, od eseja i novela do poezije, prokazivao besmisao i grozotu rata. No presudno je pitanje kako misliti i ostvariti mir, tu krhku pojavu, sličnu “ljubavnoj iluziji”?

U prepunoj predavaonici Filozofskog fakultet u Osijeku, došlo je do zanimljivog dijaloga studenata, kolega i pozvanih profesora, pri čemu se od krležijanskih motiva na kraju razgovora prešlo na smisao književnosti i umjetničke istine uopće. Nadamo se da će ovakvi inspirativni razgovori pridonijeti daljnjem istraživanju hrvatske književnosti i kulture.

Željko Senković

24. svibnja 2022.
EstLab tribina: Što nam govori Krležina »EVROPA DANAS« (1935/2022)?

U utorak, 24. V 2022., na Filozofskom fakultetu u Osijeku održana je tribina u organizaciji EstLaba. Naslov tribine bio je Što nam govori Krležina »EVROPA DANAS (1933/2022)«. Povod temi bio je istoimeni Krležin esej, prvi puta objavljen 1935., no njegova neposredna aktualnost lako se može povezati s Europom u kojoj smo danas situirani. Posebično kada se vidi »glavinjanje« Europe u suvremenim svjetsko-političkim zbivanjima. Primjerice, jedno od pitanja koje nije moguće izbjeći jest: može li se uopće  »europski projekt« danas mislit neovisno o NATO-milijardama za naoružanje? Ili, ima li u Krležinu ciničko-kritičkom pristupu opstojećoj realnosti Evrope nekad što ne bilo aktualno za Europu koju »živimo« DANAS?

O ovim temama, između ostalog, razgovarali su filozof i sociolog Tonči Valentić sa zagrebačkog Tekstilno-tehnološkog fakulteta s profesorima s Filozofskog fakulteta u Osijeku: pjesnikom i teoretikom, Goranom Remom, teatrologom Ivanom Trojanom, kao i filozofom Marijanom Krivakom.

Je li Krleža proročki nagovijestio našu suvremenost? Da li je on doista, posebice svojim esejističkim, novelističkim, teatarskim i romanesknim opusom »suvremenik Evrope«? Je li Krleža i u svjetskim razmjerima značajan? Konačno, ne i najmanje bitno kakav je njegov odnos s Osijekom, posebično u kontekstu njegova čuvena »Osječkog predavanja«?

Kao i kod samog Krleže, prevladavali su mnogi polemički tonovi. Također, neupitna »predanost« medijske kulture spektakla realno opstojećoj slici Europe, pokazuje se manipulativnom iluzijom, kao u Krležino doba, tim više i danas. Realno, nitko danas ne bi bio spreman poginuti na barikadama Europskog Ustava! (A za koji se, recimo, zalaže još živući filozof Jürgen Habermas).

U zanimljivoj diskusiji, pred dobrano popunjenim fakultetskim auditorijem, postavljena su mnoga pitanja, ali i ponuđeni neki odgovori. Jedan je od njih i taj da Europa mora slijediti svoju filozofsku ideju i utemeljenje. Dakle, kao i u Krležino doba, još više i danas, Europa ostaje naš trajni usud i… zadatak.

mk

19. travnja 2022.
Književnost u tehnosferi: u razgovoru sa Zoranom Roškom

U utorak 19. travnja 2022., u organizaciji sekcije Tehnosfera EstLaba (Estetičkog laboratorija FFOS-a) i FUZ&JA programa popularizacije znanosti u Maloj vijećnici Filozofskog fakulteta Osijek održano je događanje pod naslovom »Književnost u tehnosferi«. Pozvani gost bio je nagrađivani književnik Zoran Roško, profesor filozofije i komparativne književnosti, i knjižničar-informator u Knjižnicama Grada Zagreba. Uz njega, u razgovoru su sudjelovali Milijana Mičunović, Davorin Ćuti i Boris Bosančić, članovi Estetičkog laboratorija Filozofskog fakulteta. Tema razgovora ticala se, općenito, razvoja tehnologije, a posebice razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije i njezine perjanice umjetne inteligencije. Što se krije iza naoko „bezazlene“ misli „da bi stroj jednoga dana mogao raditi (i misliti) sâm“? Koje su krajnje mogućnosti umjetne inteligencije koja je od prepoznavanja lica u svom razvoju stigla dotle da sama stvara lica (https://generated.photos/faces)? Koja je uloga algoritama kao sve zastupljenijeg alata u znanstvenom istraživanju?

Kako je spomenuto u raspravi koja je uslijedila, biotehnološki razvoj, općenito, inaugurirao je doba posthumanizma, koje karakteriziraju oprečni pogledi na razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije i (s njim povezanu) promjenu u čovjekovu odnosu prema okolišu, životinjama i vlastitom biću. Od optimističnih pogleda, poput transhumanističkih (D. Haraway) koji predviđaju i transformiranje ljudskog tijela u informacije (ideja učitavanja uma u računalo), do biokonzervativističkih (F. Fukuyama) i otvoreno antihumanističkih (N. Land), posthumanizam sa sobom (do)nosi i određenu dozu nepovjerenja u budućnost.

Mogućnost da živimo u simulaciji potaknula je vrlo burnu diskusiju u kojoj je Zoran Roško iznio nekoliko vrlo intrigantnih i originalnih teza. Život u simuliranom svemiru ne predmnijeva da se unaprijed radi o digitalnoj vrsti simulacije kao u filmu Matrix, prema mišljenju našeg gosta – vrlo ograničenom i manjkavom prikazu spoja računala i čovjeka, nego uključuje i svoju analognu i možda nama još nepoznatu vrstu simulacije.

Prema Zoranu Rošku, sve je tehnologija, pa kad govorimo o tehnologiji u uobičajenom smislu te riječi mislimo na „tehnologiju tehnologije“. Čak je i sâm bitak neka vrst tehnologije! Intrigantno pitanje postavljeno Zoranu Rošku u daljnjem tijeku rasprave bilo je vezano uz jednu drugu vrstu inteligencije – anorgansku inteligenciju, koju je tematizirao u svom posljednjem romanu Bogart i Seranoga, s obzirom na mogućnost njenog stvarnog postojanja.

Kroz ova i slična pitanja nastavila se vrlo poticajna i zanimljiva diskusija, koja je u nekim trenucima, zahvaljujući iznimnoj erudiciji, elokvenciji i književnoj mašti Zorana Roška, sezala i iza granica uobičajenog razmišljanja o tehnologiji i njenim mogućnostima. Iako pisac u osnovi, Zoran Roško opravdao je poziv za razgovor u Tehnosferi potičući sve prisutne, među kojima se isticao veliki broj studenata, na daljnja razmišljanja o ulozi tehnologije u našim životima i pravcima njenog mogućeg razvoja u budućnosti.

bb

15. ožujka 2022.
Od Traktata do jezičnih igara: »Slučaj Wittgenstein« – gost prof. dr. sc. Kristijan Krkač

U utorak 15. ožujka 2022., u organizaciji EstLaba (Estetičkog laboratorija FFOS-a) održana je tribina pod naslovom »Od Traktata do Jezičnih Igara. “Slučaj Wittgenstein«. Pozvani gost na tribini bio je Kristijan Krkač, prof. dr. sc. na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM). Uz njega, u razgovoru su sudjelovali Boris Bosančić i Marijan Krivak, profesori na osječkom Filozofskom fakultetu.

Povod za razgovor bila je stogodišnjica dvojezičnog izdanja (njemački/engleski) knjige Tractatus logico-philosophicus (1922.). Ova je knjiga svojedobno posve promijenila »mentalnu mapu« na kojoj se iscrtavala tzv. »povijest filozofije«. Krkač – koji je zasigurno jedan od najrevnijih i najustrajnijih proučavatelja lika i djela Ludwiga Wittgensteina na ovim prostorima – provokativno je uveo u razgovor. Naime, ustvrdio je kako je Wittgenstein, zapravo, bio »slučajni filozof«(!?). Unekoliko, da je njegovo bavljenje ovom »disciplinom« humanistike bilo posljedicom raznoraznih njegovih životnih perturbacija, kroz koje je ovaj »moderni Leonardo« plovio kroz uzburkano more mnogobrojnih svojih intelektualnih, ali i prirodoznanstvenih nagnuća. Jer, Wittgenstein je bio inženjer, aeronautički konstruktor, inovator na području mehaničkog strojarstva… bio je slikar, arhitekt, pasionirani ljubitelj glazbe, solidan pijanist… i, last but not least, filozof!

O Wittgensteinovoj filozofiji, posebice njegove druge faze, onoj iz djela Filozofijska istraživanja, razvila se burna diskusija. Što je za Wittgensteina JEZIK? Koliko se, u njegovu shvaćanju, jezik razlikuje od onog kakvog su definirali/detektirali W. Benjamin i M. Heidegger, najvažniji »filozofi jezika« 20. stoljeća? Može li se kod njega govoriti o proroštvu nadolaska »umjetnih« i »strojnih« načina i jezikâ komunikacije? Koliko je Wittgenstein »kriv« za gubitak »humane dimenzije« jezika? Je li on nekovrsni začetnik tzv. »filozofije znanosti«?

Kroz ova i slična pitanja odvijala se vrlo provokativna i inspirativna diskusija. U raspravi – koja se približila trajanju od gotovo dva sata! – na površinu su ispliva(va)la mnoga problematska područja o pojmu jezika, ali filozofije uopće. Tribina o Wittgensteinu izazvala je sijaset pitanja i komentara, te je pokazala da je predavač i gost, prof. Krkač uspio pobuditi veliki interes kod studenata i profesora FFOS-a. U konačnici, ovo je bilo jedno od najposjećenijih događanja u organizaciji EstLab u godini dana odvijanja njegovih djelatnosti.

mk

In memoriam – Marko Brecelj (1951-2022)

Ma što si to uradio Buldožeru Jedan? I to onaj koji si jaružanja po našim mentalnim slikama i osjetilima bio ponajviše vrijedan?

Dragi Marko, sjećamo se našeg susreta u prohladnom osječkom Studenom, i… ne možemo iskazati sve one osjećaje koji su nas obuzimali u Tvojoj blizini. Hej… pa došao nam je konceptualni autor koji je stvorio Pljuni istini u oči! Možda ne (i) najbolju ploču na YU-prostorima – jer bilo je sjajnih nosača zvuka »u ovoj zemlji seljaka na brdovitom« Balkanu – ali svakako ponajvažniju i najutjecajniju. Jer svi naši punk-pioniri i novovalni mladi artisti, zatekli su baš »istinu« kojoj je trebalo pljunuti u oči, poneseni Buldožerima i… SLOBODOM.

Post-festum, mnogi su upoznali frontmana ovog banda kao jazz-rock kantautora. Brecelj je bio i izvorni šansonjer navlastitog izričaja, ne bez duhovitosti i, ljudskog, isuviše ljudskog humora. Coctail (1974.) bio je jedini albumski »porod« Markove varijetetske, ali i varijetetne, neponovljive iskre genijalnosti. Od Rdečeg bara do Duše in jaz, zbio se Požar emocija i Časopis pametnih uvida. No to je bila i jedna »filozofija OTPORA«. Otpora svemu onome primitivnom i barbarskom što nas je zadesilo početkom 90-ih na ovim prostorima. (Ali i sjećanje o tome kako je to bilo u OS kod Ljube Trovača!?)

Kad si nam pričao o svom iskustvu sviranja i stvaranja u bivšoj državi, jedno je ostalo neupitno. Tvoja ljubav prema Osijeku, (možda?) i najljepšem gradu u tvojoj memoriji. Zaljubljenost u Grad bila je uzrokovana (i) zaljubljenošću jedne cure. Tog studenog na Filozofskom objasnio si nam i tu vezanost uz Osijek. Bio je to Grad – kako si rekao – »otvoren« za SVE. Hvala Ti, što Si nas podsjetio na to.

Mi, EstLabovci – ne bez osjećaja važnosti i značaja što si nam ga podario svojim dolaskom – stavljamo na gramofon Tvojo ploščo s tremi komadi.  Parada, Majmuni, Trotoari… prizivaju nam ideju i koncept umjetnosti otpora. Nikad se nisi mirio s »kozmičkom snagom ljudske gluposti«. Kao i Krleža, u eponimnom romanu, pokazao si nam kako je to živjeti i svirati – Na rubu pameti.

Ma »što to radiš Buldožeru Jedan?«

»Idem u raj… kraj… moj rodni kraj« (Pljuni istini u oči, Buldožer, 1975.).

A kaj potem? Potem… »NOVO, NOVO VRIJEME« za nas Drugove iz EstLaba, nije samo… isto sranje. Jer, kako bi rekao naš dragi osječki gost: »NOVO VRIJEME, drugovi, donosi sa sobom i NOVE ZADATKE«. »Podvukao je« to, Drug nam i ČOVJEK MARKO, »na kraju izlaganja«.

mk

Gostovanje Marka Brecelja u Estetičkom laboratoriju u studenom 2021. možete pogledati na adresi:

EstLab gostovanje: Marko Brecelj – Svjedočenje: “Odgovori na i bez pitanja” (9. XI. 2021.)

Književni klub

EstLab razgovor: Pisanje i metamorfoze duše. Fjodor Mihajlovič Dostojevski (21. XII. 2021.)

U utorak, 21. prosinca 2021. u 19 sati u Maloj vijećnici Filozofskog fakulteta Osijek u okviru događanja Književnog kluba Estetičkog laboratorija razgovaralo o Dostojevskom, svevremenom ruskom piscu čiji su romani su ostavili neizbrisiv trag u svjetskoj književnosti, ali i u svakome od nas…

U razgovoru su sudjelovali: Željko Senković, Igor Gajin i Boris Bosančić. Snimka događanja nalazi se na adresi https://youtu.be/QbNjfLro_uU

Estlab Radio & Glazbena sekcija

EstLab gostovanje: MARKO BRECELJ – Svjedočenje: “Odgovori na i bez pitanja” (9. XI. 2021.)

MARKO BRECELJ jugoslavenski je, slovenski, koperski multimedijski umjetnik. Rock-glazbenik, pjesnik, šansonjer i ustrajni performer/entertainer. Njegovo je djelo neizmjerno važno za kulturni imaginarij ovdašnjih umjetničkih, ali i intelektualnih krugova. Marko Brecelj autor je jednog od najsnažnijih kantautorskih debija na slovenskoj i jugoslavenskoj sceni. Njegov Koktel (1974.), pod aranžmanskom palicom Bojana Adamiča (!), pravi je “neznani biser” i remek-djelo pomaknute šansonjerske i jazz-rock fuzije. Najpoznatiji je, ipak, Brecelj u liku frontman alter-rock velikana ljubljanske skupine BULDOŽER. Njihov debitantski album PLJUNI ISTINI U OČI (1975.) jedan je od najsubverzivnijih umjetničkih udara na ondašnji Yu-rock establishment.

→ Razgovaramo s njim u svojstvu “SVJEDOČENJA – odgovori na i bez pitanja”. Sve se to dešava u okviru programa EstLab-a Drugom stranom. Ovom jedinstvenom događanju, gostovanju Marka Brecelja na FFOS-u, mogli ste svjedočiti 9. studenoga u 19 sati. Snimak događanja nalazi se na adresi https://youtu.be/Q2OHAYaZvAk.

Više o samom događanju pročitajte na stranici EstLab Radija >> ovdje.

Estlab Radio

Drugom stranom – Pretpovijest (1. epizoda)

Kilometar mora je vrlo val, je stih Branka Maleša, koncertno objavljen, u časopisu i na čitanjima – 1975., a uknjižen 1978. u albumu knjige Tekst. Humorna i apsurdna vedrina koja je bez ismijavanja, ali i – fantastičnim radom nogu zvučno-ritmičnih igara – sanirala patetični svijet sve malaksalije Povijesti istovremeno je morala biti još negdje – i to se naravno događalo u Zvuku, u Glazbi, u ljubljanskome bendu Buldožer, u njihovu montipajtonovskom albumu Pljuni istini u oči.

Radio je sličnu stvar ultrazafrkancije pjesnik iz Novog Sada – Vojislav Despotov, a prvi punkerski razbijutak iliti rad dekonstrukcije konkretnih povijesnih fraza sviraju 1976.i 1977.  Riječani – Paraf! A tada je već prekrasno – i prekasno za kočenje, i svi nadolazeći punkeri već odavna slušaju Buldožer, taj njihov prvi album kojeg oni snimaju na dominantno aktivnom službenom jeziku tadašnje SFRJ, i taj sjajni potez je smjestio album na stalne i visokozastupljene radio-ljestvice te Države.

Zahvaljujući tom albumu, Pljuni istini u oči, može se u Jugo-kontekstu reći kako je konkretno korpus odmaka od glam i prog rocka doista započeo kao buldožerovski zafrkantski NOVI VAL, koji je omogućio svim mudrim glazbenim urednicima toga prostora – alternirati, u prvom redu, dominaciju Bijelog dugmeta, koje je, netom, i samo doista razmaknulo neke granice i integriralo međugeneracijske niti, ali se glamovski uživjelo u herojstvo jugo-zvijezda i pristalo na ono što je i bilo – kako veli Darko Glavan – pastirski rock. Naime, Buldožer je Drugo, on je melodičan, kompozicijski uzbudljiv, a tekstualno desakralizacijski, antipatosan, tematski strahovito precizan u razigri i nadigranju najrastrošenijih motivskih ljiga – pa stizale one s glazbenih top ljestvica ili s masmedijskih emisijia ekraniziranih ili tiskanih. Buldožer je najkreativniji dekonstruktor socrealizma koji se sofisticirano konvertirao u najpopularniji Jogo-bend sredine i kraja sedamdesetih. No, Buldožerov proto-novi val je donio zalihe Pameti koja je oslobodila punkere i od Pameti i od nepameti i dala im scenski prostor – stoga stižu i ne mare za pamet nego se keze i ljute ili protoestetiziraju svoju prljavost, ali stižu i prije nego što u drugim i trećim albumima pristaju na sudbine stadionskih bandova. A tad je već sredina 80-ih i to je to. (Goran Rem)

→ Razgovor pod nazivom “Drugom stranom – Pretpovijest” u sklopu Ciklusa novovalnih razgovora o vremenu, prostoru i napose glazbi u Estetičkom laboratoriju Filozofskog fakulteta Osijek možete pronaći na sljedećoj adresi: https://www.youtube.com/watch?v=q-aGRCoeseo&ab_channel=EstLabRadio

Snimak 1. emisije/epizode nalazi se na adresi https://youtu.be/q-aGRCoeseo.

Dija-Logos

14. 10. 1906. – 14. 10. 2021.: Povodom 115. rođendana Hannah Arendt

“U povijesti čovječanstva metafizika će ostati zacrtana kao ono mjesto gdje se istina trebala nesmetano pojaviti u svom vječnom ruhu. Bez obzira na davno izgubljenu gordost koju je ovakav stav i njemu slični priskrbljivao metafizici, ona se i danas pokazuje ne samo kao upozoravajući način čovjekova mišljenja nego i kao njegovo htijenje da to mišljenje pod svaku cijenu prijeđe granicu onoga što može znati. Usprkos tome, svaka od tih, metafizikom osmišljenih i u moderni prokazanih zabluda povratno može autentično svjedočiti o razmjerima života u koji su ljudi očito s razlogom na taj način polagali svoja očekivanja. Metafizička misao, kako napominje Hannah Arendt, u svim svojim filozofskim sistemima stoga nije bila ništa proizvoljno, još manje besmisleno, ona sa sobom, dapače, nosi i otkriva »jedine tragove koje imamo što mišljenje znači onima koji se u njega upuštaju”. Neuviđanje takve pozadine posve je u korelaciji s površnim prezirom prema onostranom sa svim obilježjima diktata vidljivog. Uočavajući ove tragove onostranosti Nietzsche će na sebi svojstven način zaključiti: “Dokinuli smo pravi svijet: koji je svijet preostao? Prividan možda? … Ali, ne! Zajedno s pravim svijetom dokinuli smo i prividan!”
Iako je sadržaj starih filozofskih pojmova u većini slučajeva kompromitiran, nihilizam koji kao putokaz ostaje nakon njih, svijet pojava na jednak način posreduje neuvjerljivo. Onostrani nevidljivi i ovostrani vidljivi svijet, a pogotovo njihova zajednička metafizička prošlost, očito se teško mogu razumjeti jedan bez drugoga. Oni i obesmisleni upućuju na naša primordijalna iskustva. O tome govori i Kantov vrhunski filozofski skandal povezan s umom, koji potresa već time da se “opstojnost stvari izvan nas (od kojih mi imamo cijelu građu za spoznaju samoga našeg unutrašnjeg osjetila) mora prihvatiti samo na vjeru i da se onome, kome padne na pamet da u to posumnja, ne može suprotstaviti dokaz koji zadovoljava”. Kant je vrlo dobro znao da sve umske potrebe, tome unatoč, zahtijevaju neodložnost. Čak ni razum, kao onaj koji poradi samoga sebe u potrazi za istinom uspostavlja kriterije, nema takvu jednu mogućnost ograničenja uma u njegovoj potrebi za osmišljavanjem (vlastitog) smisla. Imajući to u vidu, Arendt odvažno zaključuje da istina i smisao očito nisu isto. Naime, temeljna zabluda (koja prethodi svim ostalim metafizičkim zabludama) počiva na umišljaju da se smisao može osmišljavati isključivo prema modelu istine koju zastupa. Jedno je beskrajan prostor spekulativnosti uma, a sasvim drugo urođena želja razuma za znanjem. Prema Arendt to treba jasno i presudno razlikovati.” (Boško Pešić)

Dija-Logos

100 godina kapitalizma kao religije

Prvo događanje Dija-logos sekcije EstLab-a naziva “100 godina kapitalizma kao religije” održalo se u Estetičkom laboratoriju FFOS-a (soba 40), u utorak, 12. listopada 2021. u 18:30 sati. Zbog epidemioloških razloga broj sudionika bio je ograničen. Snimak događanja nalazi se na adresi https://youtu.be/Zp1V38z8sWQ . Više o samom događanju pročitajte na stranici sekcije Dija-Logos > 100 godina kapitalizma kao religije.