Filozofski fakultet imao je priliku ugostiti poznatog akademika, književnika Luku Paljetka, koji je preveo je jedno od najvažnijih djela američkog pjesnika Henryja Wadswortha Longfellowa Spjev o Hiawathi, a kojemu je ranije ove godine dodijeljena državna nagrada Iso Velikanović za književnoprevodilački rad i životno djelo.
Paljetak je prvi preveo spjev o legendarnom sjevernoameričkom indijanskom poglavici na hrvatski jezik, a prijevod je objavljen u nakladi Gradske knjižnice i čitaonice Valpovo. Razgovor o epu koji je utjecao na prikaz Indijanaca u američkoj književnosti moderirao je dr. sc. Dinko Župan. Župan je upozorio kako treba razlikovati ime Hiawatha kao povijesni pojam povezan s konfederacijom Irokeza i plemena Mohawk, od fiktivnog pojma koji Longfellow razvija u Spjevu o Hiawathi. Edgar Allan Poe proglasio je spjev remek-djelom, prije nego što su kritičari osudili Longfellowa zbog sumnje o plagiranju finskog narodnog epa Kalevala. Spjev o Hiawathi sastoji se od 22 pjevanja s uvodom, a naslovljen je po predkolonijalnom indijanskom vođi naroda Onondaga i Mohawk i suosnivaču Konfederacije Irokeza, koji je Longfellow oblikovao kao klasičan tip junaka. Župan Paljetkov vrhunski prijevod vidi kao svojevrstan tip „ekološkog manifesta“ koji svjedoči o ljudskom odnosu prema prirodi. Paljetak smatra kako bi prijevod epa naišao na dobru recepciju u „zapostavljenom i prenapučenom kraju“, u kojem će pronaći svoj dom. Župan je dodao kako je Longfellow iskazao hrabrost objavljujući ep slijedom sukoba tijekom američkog naseljavanja indijanskog teritorija. Procjenjuje kako se brojka od 20 mil. stanovnika smanjila na 200 000 pripadnika plemena koji su protjerani u rezervate. Spjev o „sinu zapadnog vjetra“ 1855. godine izazvao je burne reakcije medija, koje je Longfellow smatrao odličnom reklamom djela. Iako se ideja o pozitivnoj transformaciji indijanskog prostora u okviru novog pogleda na svijet, koji su donijeli misionari sa Zapada, ostvarila potpuno suprotno od očekivanoga, djelo potiče na promišljanje o procesu uništenja kulture i nestajanju duhovnog odnosa prema prirodi koji se više ne može ponoviti niti naučiti iz književnosti, već samo doživjeti. Paljetak zbog svega navedenoga djelo smatra dragocjenim te ističe njegovu poetsku virtuoznost – stihovi su ispjevani u osmercu koji je karakterističan i za hrvatsku narodnu poeziju. Uz suodnos s prirodom, djelo je obilježeno konceptom ljubavi koja djeluje kao aktivan subjekt – ženidbeni običaji indijanskih plemena imaju funkciju pomirenja i ujedinjenja prema lekcijama Velikog Duha.
Uslijedilo je predstavljanje poetske zbirke umirovljenog suca, odvjetnika i nekadašnjeg saborskog zastupnika Tomislava Šutala „Slušač ptica“, u izdanju Ogranka Matice hrvatske Osijek. U predstavljanju zbirke sudjelovali su prof. dr. sc. Vlado Obad i recenzent zbirke Luko Paljetak. Nakon uvodnoga govora dekana i predsjednika Ogranka Matice hrvatske Osijek Ivana Trojana, Tomislav Šutalo prigodno se zahvalio na gostoprimstvu u „hramu mudrosti“ u obliku stihova: Da mi se ne omakne riječ, a ni gesta / kojom bih oskvrnio svetost ovog mjesta, poželjevši sreću studentima uz napomenu da ne zanemare poeziju. Jedna od pjesama iz Šutalove zbirke posvećena je njegovu prijatelju Vladi Obadu, koji je pjesniku odgovorio pjesmom – ispisavši u stihovima zahvalu za uspomene koje mu je poklonio uz zbirku. Paljetak je prosudio da pjesma zna puno više nego pjesnik, a da velika tehnika ponekad nije nužna kako bi se ispunila svrha – sjedinjenje s prirodom, njezino osluškivanje i povezanost s čitateljskom publikom. Zbirku sačinjavaju Šutalove refleksije o ljepoti prirode, samoće i njezine tišine, koju u stihovima naziva „domovinom i postojbinom sna“. Razgovor trojice prijatelja povremeno su prekidala Paljetkova interpretativna čitanja pjesama iz zbirke te Šutalove recitacije stihova.
Fotografije i tekst
Beatriz Brkić
