U posljednje vrijeme često se govori da se umjetna inteligencija sve uspješnije nosi sa sve složenijim i kreativnijim zadacima – što to znači za književno prevođenje kao kreativan zadatak par excellence? Mogu li se alati umjetne inteligencije nositi sa zahtjevnim jezičnim i umjetničkim aspektima književnosti kao što su originalnost, inovativnost, višeznačnost, metaforičnost, konotacija, humor, ironija te ostali (kon)tekstualni, diskurzivni i pragmatični elementi? Ako jezik, uz to što odražava način na koji poimamo svijet, istovremeno aktivno utječe i na sam način njegova poimanja, kako nas uči kognitivna lingvistika, odnosno, ako značenje nije stabilno i fiksno već dinamično i subjektivno, kako se s konstruiranjem značenja koje se odvija u samom procesu izražavanja nose veliki jezični modeli? Nadalje, ako je književno prevođenje „ponovno pisanje“ književnih djela, kako nas uči traduktologija, može li umjetna inteligencija „ponovno napisati“ književno djelo zadržavajući pritom njegovu autentičnost i literarnost? Koje tehnike prevođenja rabe alati umjetne inteligencije, a koje književni prevoditelji? Na ta i mnoga druga pitanja odgovorit ćemo na primjeru stotinu metaforičkih izraza prikupljenih iz djela Sto godina samoće Gabriela Garcíje Márqueza kako bismo pokazali u kojoj se mjeri prijevodi alata umjetne inteligencije (Chat GPT, Gemini) mogu uspoređivati s rješenjima književnih prevoditelja (Nina Lanović, Nikola Miličević).
Dr. sc. Ana Stanić profesorica je engleskog i španjolskog jezika i književnosti i književna prevoditeljica. Doktorirala je na Sveučilištu Complutense u Madridu na temi iz suvremene hispanoameričke književnosti. Na Sveučilištu u Zadru držala je kolegije iz književnosti, književne teorije i prevođenja te uređivala i prevodila tekstove za [sic], časopis za književnost, kulturu i književno prevođenje. Suautorica je Novog englesko-hrvatskog rječnika Željka Bujasa (2019.) koji predstavlja osuvremenjeno i prošireno izdanje prethodnog Velikog englesko-hrvatskog rječnika, a prevodila je djela španjolskih i hispanoameričkih autora među kojima se ističu Jorge Bucay, Samanta Schweblin, Eduardo Halfon, Yuri Herrera, Rosa Montero, Mario Vargas Llosa i Alfonso Font. Trenutno je u pripremi njezin prijevod svjetski poznatog stripa Mafalda. Uz leksikografiju, prevođenje i poučavanje, bavi se i znanstvenim radom – autorica je istraživanja „Sto metafora u Sto godina samoće“ u kojem donosi traduktološku analizu i usporedbu prijevodnih rješenja književnih prevoditelja i alata umjetne inteligencije.
