U izdanju izdavačke kuće DAF objavljena je nova knjiga Luke Pejića, U taboru anarhista: Život Ivana Zeppa.
O knjizi:
Daleko od anarhističkih kružoka i diskusija sa švicarskim drugovima, na obali Drave svoje je posljednje godine proveo Ivan Zepp (1889. – 1967.). Opisavši ga kao „posljednjeg anarhista u Osijeku“, za publicista i kroničara radničkog pokreta Lavoslava Krausa Zepp je nakon Drugog svjetskog rata predstavljao neobičnu vrstu čovjeka. Zeppova biografija otkriva život u kojem se isprepliću migracije, snažna politička uvjerenja i neumorno aktivističko djelovanje. Od mladosti, kada je kao krojač sudjelovao u antimilitarističkim akcijama diljem Europe, do starosti provedene u socijalističkoj Jugoslaviji, Zepp je ostao vjeran svojim idealima – unatoč brojnim izazovima zadržao se „u taboru anarhista“. Ova knjiga, oslonjena na arhivske izvore, osobne zapise i suvremena historiografska istraživanja, nastoji rekonstruirati Zeppovu biografiju kao polazište za analizu ideoloških, društvenih i političkih silnica koje su u prvoj polovici 20. stoljeća oblikovale radnički pokret u Europi. Ukazujući na važnost individualnih sudbina u razumijevanju složenih povijesnih struktura, knjiga nudi uvid u dinamiku anarhističkog aktivizma ranog 20. stoljeća. Zeppov život, prožet subverzivnim djelovanjem, razočaranjima te prijateljstvima s istaknutim aktivistima, istovremeno je i osobna drama te ogledalo jednog turbulentnog vremena.
Iz recenzije Nikole Tomašegovića:
Ova se studija uklapa u svojevrsni revival interesa za teme povijesti radništva i radničkog pokreta koji se u okviru hrvatske historiografije javlja unazad desetak godina. Za razliku od starijih istraživanja, koja su se uglavnom bavila političkom povijesti radničkog i socijalističkog pokreta, kao i ekonomskom povijesti radničke klase, često s fokusom na 20. st., ove nove studije uključuju i intelektualnopovijesne te kulturnopovijesne aspekte, a u fokus stavljaju samo radništvo, najčešće u specifičnim lokalnim kontekstima formativnog perioda kasnog 19. st., kao i pojedince kroz čije priče zahvaćaju šire problemske teme. U tom pogledu, ova nova, inovativna istraživanja, a u kojima je Luka Pejić svakako jedan od predvodnika, uključuju hrvatsku historiografiju u suvremena kretanja globalne historiografije, u kojoj se također zamjećuje obnovljeni interes za navedene teme potaknut novim teorijskim i metodološkim impulsima. Osim u pogledu afirmacije nove radničke povijesti, ova je studija važna i kao ogledni primjer utjecaja transnacionalnih pristupa u okviru hrvatske historiografije. Naime, važna komponenta prikaza djelatnosti Ivana Zeppa tiče se njegove uloge kao posrednika između globalnih kretanja i lokalne sredine, pri čemu nije bio samo pasivni recipijent, nego aktivni suoblikovatelj preuzetih ideja koje je bilo potrebno modificirati za potrebe lokalne sredine. U tom se smislu i anarhizam u Hrvatskoj na prijelomu 19. i 20. st. ispostavlja kao lokalna iteracija globalnog fenomena, aktivno transnacionalno umrežen s drugim pokretima, a ne tek kao izolirani kuriozitet.
