U jednom od amfiteatara na Filozofskom fakultetu u Osijeku u srijedu, 13. studenoga 2024., uz izniman odaziv publike, predstavljen je pjesnički prvijenac Mateja Gabuda. Radi se o zbirci od 55 pjesama naslovljenoj Ameba amebi (Lux Noctis, 2024.). Program je suvereno, ali nenametljivo, vodila Nina Gagulić, a o pjesmama su govorile prof. dr. sc. Ivana Žužul i izv. prof. dr. sc. Ljubica Matek, koje su zbirku opremile predgovorom i pogovorom, te autor Matej Gabud, koji je pročitao tri svoje pjesme i podijelio s publikom intimne biografske crtice koje su utkane u nastanak svake od njih.
Profesorica Žužul osvrnula se na dijalošku kvalitetu pjesama te Matejev osobito senzibilan stil i oštro pjesničko oko koje čitatelju prikazuje i prenosi čak i nevidljive detalje, otvarajući nam novi pogled na svijet i prizivajući empatiju. Hibridnost Matejeve poezije proizlazi iz nadahnuća kršćanskim i poganskim motivima, iz glasa koji je filozofski i konceptualno muški, a istodobno emocionalno ženski te iz njezine ispovjedne i ujedno polemički dijaloške prirode. Profesorica Matek tematski sloj zbirke Ameba amebi vidi kao izrazito intiman, ali i težak, jer se Matej bavi temama koje uključuju smrt, pobačaj i suicid, a većinu obrađuje kroz obiteljsku problematiku i odnose, pri čemu se ističe pitanje međugeneracijske traume koja je jedan od provodnih motiva zbirke. Drugi provodni motiv tiče se prirode – biljaka i životinja – pomoću kojih Matej progovara o uzajamnosti („mutualnosti“) svih živih bića, potrebi za prihvaćanjem i cijeljenjem, te kroz pjesme naglašava platonovski androgini, odnosno hibridni identitet (lirskog) subjekta, čime naglašava vlastitu suvremenost.
Svi su sudionici izrazili zadovoljstvo činjenicom da je poezija živa jer je i potrebna suvremenom čovjeku, pri čemu ju je Matej izjednačio s molitvom. U nastavku programa Matej je razgovarao s publikom, odgovarajući na brojna pitanja i najavljujući iduću zbirku. Dojam je potpisnice ovih redaka da je sinergija publike, autora i predstavljača rekreirala upravo onakvu uzajamnost o kakvoj je Matej pisao.
Tekst: Ljubica Matek
Fotografije: Sven Bonet, Valentina Markasović
