Stopama slavonskih glagoljaša

Terenska nastava studenata prve i druge godine prijediplomskoga studija Hrvatskoga jezika i književnosti održala se 31. svibnja 2023. godine. Studenti su posjetili Brodski Drenovac, Lovčić i Pleternicu u okviru kolegija Staroslavenski jezik 2, Slavenska pisma, Povijest hrvatskoga književnog jezika i Jezik srednjovjekovnih simbola, a terensku nastavu vodile su prof. dr. sc. Milica Lukić – inače zaslužna za uvrštavanje slavonskoga prostora u udžbeničke definicije hrvatskoga glagoljaštva i glagolizma – te doc. dr. sc. Vera Blažević Krezić. Uz svoju veliku predanost i pomnu organizaciju omogućile su studentima susret sa srednjovjekovnim glagoljskim grafitima slavonskoga prostora kako bi oni na sasvim jedinstven način doživjeli sve ono čemu budu svjedočili, primjerice da je nečija ruka prije mnogo stoljeća imala potrebu – u određenom trenutku i na određenom mjestu – zabilježiti svoje postojanje, osvješćujući nam još i danas duh slobodnih stvaratelja – glagoljaša koji su svojim djelovanjem ostavili neizbrisive tragove u hrvatskoj kulturi. Cilj je terenske nastave bio proširiti znanje i svijest o tome da je – uz obećanu glagoljsku zemlju, tzv. istarsko-kvarnerski, lički i (sjeverno)dalmatinski prostor – srednjovjekovnu glagoljicu (ali i zapadnu ćirilicu i najstariju našu latinicu) zaista moguće potražiti i u slavonskom zavičaju.

Prva postaja puta bila je grobljanska crkva sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu gdje su studentima toplu dobrodošlicu pružili fra Mirko Mišković i mladi povjesničar – arhivist Mario Katić (Javna ustanova Pleternica), nestrpljivo čekajući da zajedno s nama ušetaju u povijest i ostavštinu nekadašnjih slavonskih glagoljaša. Svojom su impozantnom pričom uveli studente u same početke crkve sv. Dimitrija koja je sagrađena u 14. stoljeću, tj. njezino se podizanje preciznije može smjestiti u razdoblje između 1350. i 1400. godine. Crkva svojim masivnim zvonikom i kulom sa strijelnicama ostavlja dojam tvrđave koja motri na vrata Požeške kotline, a predvorje pri samom ulazu sagrađeno je u 19. stoljeću. Iako svojim vanjskim izgledom otkriva gotičke arhitektonske elemente i svoju, pomalo surovu, snagu, unutrašnjost je crkve sasvim nježnoga gotičkog oblikovanja, pa se tako odmah uočavaju biljni ornamenti njezinih kapitela i zidne slike – freske – s motivima poklonstva kraljeva, raspetoga Krista i, naravno, sv. Dimitrija komu su se uklanjali oci slavenske pismenosti – Sveta Braća Konstantin Ćiril i Metod. No najveća vrijednost i ono što ju čini toliko posebnom upravo je glagoljica – slavensko pismo svojstveno području Kvarnera, Istre, Like i sjeverne (srednje) Dalmacije. Baš je crkva sv. Dimitrija opovrgnula prevladavajuća polazišta prema kojima je glagoljica predturske (u velikoj mjeri i poslijeturske) Slavonije gotovo nepostojeća jer kao svoje blago čuva čak devet srednjovjekovnih glagoljskih grafita (nastalih između 12. i 14. st.), uz tragove latinične i zapadnoćirilične pismenosti, praćene mnoštvom pikturalnih grafita što podsjećaju na stećkovnu motiviku (ptice, križevi, ruke, ljudski i drugi životinjski likovi). Pri samom ulazu, kao dio za cjelinu portreta, budnom se oku javlja motiv ljudske ruke, inače poznat iz hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa, primjerice Mavrova brevijara (1460.) Blaža Baromića, koji smo imali priliku upoznati zahvaljujući prošlogodišnjoj terenskoj nastavi Putevima zagrebačke glagoljice. Blizu nje uočavamo zanimljiv epigraf što ga je potpisao autor, a on glasi: U DRÊNOVÊCE TO E PISALЬ BR(A)T RÊČIĆ/Ь/. Napisano je ime sela s dva jata i rečenica TO JE PISAO BR(A)T REČIĆ (ili RIČIĆ). Na prednjem lijevom zidu crkvene lađe nalazi se freska na koju je naknadno upisano: Ovo je pisao jedan čovjek (/S/e pisa ed(a)nь člov/ê/k), što upućuje na to da je hodočasnik ili redovnik htio ostaviti trag, ali ne pridajući si veličinu, već se nazivajući samo neznanim čovjekom. Kao dio crkvenoga namještaja izdvaja se srednjovjekovna sedilja koja sadrži grafite, razne klesane i slikane motive – motiv križa i slavensko ime Dragovit, odnosno Drago. Grafiti su pisani gotovo formiranom uglatom glagoljicom u četiri reda, s razvedenim ligaturama, a može se pročitati: DRAGO, VIOT’, ÊŠR, TORO. Nakon unutrašnjega razgledavanja i upijanja slobodarskoga stvaranja glagoljaša studenti su razgledali i vanjski dio crkve, a svojim su predavanjima drage profesorice upotpunjavale slavonsku glagoljašku priču iz perspektive filoloških stručnjakinja. Studenti su, okupani vrijednošću viđenoga, nečijim marnim potezima i za vječnost zabilježenim tragovima, krenuli na drugu postaju svoga putovanja.

Druga je postaja bila sestrinska srednjovjekovna crkvica sv. Martina u Lovčiću koja se nalazi u srcu mjesnoga groblja, a dio je puta kojim joj prispijevamo bio toliko strm da smo se dali zavarati kako je ova terenska nastava zapravo planinarska lekcija. Njezinim su najbrojnijim stanovnicima upravo smrdibube ili smrdljivi martini, što – vjerujemo – nije slučajnost. Inače, u podnožju joj se pruža izumiruće slavonsko selo Lovčić koje broji tek tridesetak stanovnika. Podizana između 11. i 13. stoljeća, crkvica kotira kao jedan od najstarijih primjera romaničke sakralne arhitekture u ovom dijelu kontinentalne Hrvatske. Prošavši kroz romanički portal zapadnoga crkvenog zida, zatekli smo se u njezinoj, nažalost zapuštenoj, unutrašnjosti, doznavši da je dio svoga romaničkog šarma crkvica izgubila tijekom 18-stoljetne barokne obnove, ali i u 20. stoljeću kada joj je 1964. godine naudio potres. Zidovi te jednobrodne crkve s polukružnim nadsvođenim svetištem oslikani su ranogotičkim freskama, primjerice prikazom dvanaestorice apostola i titulara – sv. Martina konjanika. Kao vrijedni dragulj čuva dva, tj. čak tri glagoljska grafita koja su studenti uz iste vodiče svojim budnim okom mogli razgledati, a pod prstima i napipati, osjetiti. Ti glagoljski grafiti koji svjedoče razvoj ustavne glagoljice iz njezine prethodne formativne faze razmješteni su duž zida na kojem je Martinov fresko(s)lik, a u crkvi se pronalaze i tragovi zapadne ćirilice (bosančice) te gotice. Kao najuočljiviji ističe se glagoljski grafit s jedanaest slova neobična oblika i razmještaja. Veličina i stilizacija slova – upozorava Milan Paun, najpoznatiji istraživač motrenih fenomena – upućuju na to da ona nisu nastala slučajno te da bilježe ime svetoga Martina, i to stoga što se razaznaju ključni suglasnici njegova imena. Drugi je grafit, može se reći, nastao u 13. stoljeću i tipičan je primjer uglate glagoljice. Dug je 27, a visok 5 centimetara te svojom veličinom ispunjava dva reda. U prvom je redu sačuvano samo osam slova, dok su u drugom redu sačuvana samo dva i početak još jednoga. Treći je grafit najmanji, ali svoju posebnost zasniva na tome što su tri reda slova izvedena tipičnom (visećom) uglatom glagoljicom, dok se neka mogu odrediti kao postojanost/ trag oble glagoljice (primjerice slovo r). Treći lovčićki grafit također bilježi titularove suglasnike: BRT …MRT kao BR(a)T M(a)RT(in). Iz prve ruke viđeno gradivo studentima je pokazalo da je možda riječ o različitim vremenima, slovnim stilovima i rukama čiji su potezi ipak imali zajednički cilj – ostaviti trag i zajamčiti vječnost svojih, rukom izvedenih slova, znakova i simbola što komuniciraju svakodnevne male, ali i uzvišene duhovne teme svoga vremena.

Treća je, ujedno i posljednja, postaja našega putovanja bio Interpretacijski centar Muzej bećarca u Pleternici. Zavičajnom kulturnom baštinom usmjerenu terensku nastavu imalo je smisla započeti jednim našim nematerijalnim kulturnim dobrom – glagoljicom, a završiti drugim – bećarcem. Muzej se nalazi na Trgu bećarca gdje se moderna arhitektura i baština sklapaju s lokalnim geografskim obilježjima. U njemu se posjetitelji obrazuju i zabavljaju, uživajući u mnoštvu interaktivnih sadržaja osmišljenih s jednim ciljem – popularizacijom i muzealizacijom rimovanoga deseteračkog napjeva što je našemu Reljkoviću dizao kose na glavi, svjedočeći bogatstvo stare slavonske riči, Šokčeve i Šokičine kulture, ali i nekulture.

Obogaćeni novim znanjima – neki samo osvježavanjem istih – studenti su se u kasnim popodnevnim satima zaputili prema Osijeku. Postaje njihova putovanja možda su zaokružene, ali njihov put u daljnje obogaćivanje umova, nadopunjavanje svoga dosadašnjeg znanja i stvaranje neizbrisivih uspomena nastavlja se u nadolazećim akademskim godinama. Bilo kako bilo, uz vodstvo profesorica koje su cijelim svojim duhom i bićem posvećene prenošenju znanja i ljubavi prema slavenskoj književno-jezičnoj i kulturnoj ostavštini, svako će nadolazeće putovanje biti bogatije jer će naše stope nastaviti s praćenjem tragova predačke kreacije, bili naši preci glagoljašima ili ne!

Ivona Martić, studentica druge godine

jednopredmetnoga prijediplomskog studija Hrvatskoga jezika i književnosti