Prema dogovoru Odsjeka za povijest i Odsjeka za filozofiju, organizirano je studijsko putovanje u Istanbul kako bi se studenti osvijestili o bogatoj povijesti i kulturi civilizacija koje su u nekoj mjeri zasigurno utjecale na oblikovanje današnjeg svijeta. Putovanje je započelo 22. listopada sastajanjem ispred Osnovne škole Franje Krežme u ranim jutarnjim satima.
Vožnjom preko Srbije stigli smo u Sofiju u poslijepodnevnim satima te smo kratko obišli neke od glavnih znamenitosti ovoga grada, kao što su katedrala Aleksandra Nevskog, trg Aleksandra Batenberga, Narodno kazalište Ivan Vazov, rotunda svetog Jurja, crkva svetog Nikolaja i dr. Katedrala Aleksandra Nevskog na poseban se način izdvaja svojom zlatnom kupolom, a kao jedna od najvećih pravoslavnih katedrala na svijetu smatra se nezaobilaznom znamenitošću Sofije. Nasuprot tome, trg Aleksandra Batenberga glavni je gradski trg, na kojemu smo imali priliku vidjeti i Narodno kazalište Ivan Vazov građeno u neoklasicističkom stilu. Razgledavanje se nastavilo rotundom svetog Jurja, najstarijom građevinom Sofije, koja datira od 4. stoljeća prije nove ere. Konačno, ruska pravoslavna crkva svetog Nikolaja izvana je ukrašena keramičkim ornamentima, a najpoznatija je po svojim freskama iz 1259. godine. Nakon kratkog razgledavanja, uputili smo se prema hotelu.
Sutradan, 23. listopada, isplaniran je raniji doručak i odjava iz hotela kako bismo nastavili putovanje u smjeru Istanbula. Putem do Istanbula vodič nam je govorio o mnogim zanimljivostima iz povijesti ovoga grada. Prema grčkoj mitologiji, Istanbul je osnovao megarski vođa Pizas. Za vrijeme njegova života u Grčkoj je zavladala nestašica hrane, zbog čega su ljudi bili dovedeni do ruba bijede. Potaknut novonastalom krizom, Pizas odlazi u Apolonov hram u Delfe – najpoznatije proročište u antičkoj Grčkoj. Tamo su ga proroci savjetovali da osnuje novu zemlju s pogledom na zemlju slijepih. Pizas je prihvatio njihov savjet, što se pokazalo upravo 600. godine prije nove ere kada je Frigijce iz Kaltedota prozvao slijepcima jer nisu vidjeli ljepotu s druge strane današnjeg Istanbula, odnosno nisu vidjeli ljepotu područja koje je Pizas naselio svojim ljudima. Mnogi su tijekom povijesti pokušavali osvojiti Istanbul. Dolaskom cara Konstantina grad je preimenovan u Konstantinopol 340. godine te je ujedno i proglašen glavnim gradom. Za vrijeme svoje vladavine dao je sagraditi mnoge veličanstvene građevine. Tada je grad, među ostalim, bio okružen 6,5 kilometara dugim zidinama u području grada koje se zvalo Sultanahmet, a iza tih zidina nalazila se Aja Sofija, Topkapi palača i glavni gradski trg, koje smo imali priliku obići na ovom putovanju. Za vrijeme Bizantskog Carstva, najveći dio gospodarske privrede dolazio je od Hipodroma i njegove okolice, dok je glavno religijsko središte bila Aja Sofija. Osim mnoštva zanimljivih podataka o gradu Istanbulu, vodič nam je govorio i o Turskoj kao državi s bogatom poviješću i kulturom. Ova euroazijska država nalazi se na jugozapadnom dijelu Azije, poznatom pod nazivom Mala Azija, a smatra se republikom. Europski i azijski dio države razdvaja Mramorno more zajedno s dva tjesnaca: Bosporom i Dardanelijem. Na površini od 815 000 km2 smjestilo se približno 82 milijuna stanovnika. Što se tiče njezina političkog uređenja, republikom ju je utemeljio Mustafa Kemal u listopadu 1923. godine. Proveo je i cijeli niz reformi, od kojih je neizostavno izdvojiti sljedeće: ukidanje sultanata, ukidanje kalifata, uvođenje monogamije, omogućavanje obrazovanja i muškarcima i ženama te zamjena arapskog pisma latinicom. Osmansko Carstvo, koje određuje jedno od najvažnijih razdoblja turske povijesti, ime je dobilo po Osmanu I., a svoje granice proširilo je sve do granice s Bizantom. Sa svojih više od 600 godina duge povijesti, u kojoj su sudjelovale istočnjačke i zapadnjačke kulture, u 17. stoljeću Osmansko Carstvo bilo je na vrhuncu svoje moći i smatralo se najmoćnijom političkom silom vremena. Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine njegova moć značajno slabi. Drugi dan našeg putovanja približio se kraju dolaskom u Istanbul u kasnim večernjim satima i smještanjem u hotel.
Naš prvi cjeloviti dan u Istanbulu bio je posvećen upoznavanju brojnih povijesnih znamenitosti starog grada Sultanahmeta, srži nekadašnjeg Carigrada i najvažnijeg dijela povijesne jezgre ovoga doista zapanjujućeg grada. Obuhvaćajući povijesna razdoblja od Bizanta pa sve do Osmanskog Carstva, ova nezaobilazna destinacija pružila nam je uvid u arhitektonsku baštinu Istanbula. Uz stručno vodstvo lokalnih vodiča uputili smo se prema našem prvom pojedinačnom odredištu, koje je ujedno glavna atrakcija kojom se Sultanahmet, pa tako i čitav Istanbul diči, a to je, već svima dobro poznata, Aja Sofija. Pri ulasku u džamiju, pa tako i u Aja Sofiju koja sada i djeluje kao jedna od njih, potrebno je ispoštovati kodeks odijevanja, pa su tako studentice i profesorice pokrivale glavu maramama u znak poštovanja prema islamskoj religiji, što nam je pružilo mogućnost njezina dubljeg shvaćanja. Kao jednu od najimpresivnijih građevina u povijesti svjetske arhitekture, Aja Sofiju dao je izgraditi car Justinijan I. 537. godine, prvotno kao pravoslavnu katedralu koja se izdvajala svojom unikatnom monumentalnom kupolom visokom i do 55 metara, koja unutrašnjost čini naizgled lebdećom. Kao najveća crkva u tadašnjem kršćanskom svijetu, predstavljala je simbol moći Bizantskog Carstva. Tragovi kršćanstva bili su nam vidljivi na ukrasima mozaika koji prikazuju slike Krista, Djevice Marije i svetaca. Nakon osvajanja Konstantinopola 1453. godine, sultan Mehmed II. pretvorio je Aja Sofiju u džamiju te joj pridodao četiri visoka minareta. Penjući se na gornji kat koji pruža pogled na cijeli prostor, uživali smo u ljepoti ove građevine koja uslijed svoje duge i bogate povijesti predstavlja spoj kršćanske i islamske umjetnosti.
Naša sljedeća destinacija bila je Topkapi palača, nekadašnje sjedište osmanskih sultana i središte carskog života tijekom gotovo 400 godina, a današnji muzej vrijedne kolekcije umjetnina i spomenika. Ova se palača prostire na velikom kompleksu s brojnim dvorištima, sobama i vrtovima, zbog čega smo ovdje proveli značajno vrijeme, uživajući u univerzalnosti svake prostorije koju smo obišli i upijajući brojne povijesne zanimljivosti i činjenice koje su nam vodiči prenijeli. Svaki korak ove palače ima posebnu priču, no neki od studentima najimpresivnijih dijelova uključuju blagovaonicu s riznicom gdje su izloženi dragulji poput slavnog „Topkapi dijamanta“ i prostorije harema, poput carske dvorane s prijestoljem, koje pričaju priče o dvorskim intrigama, moći i luksuzu. Palača je osim toga dom raznim relikvijama, poput plašta proroka Muhameda, što je čini važnim islamskim svetištem. Nakon obilaska palače uslijedilo je slobodno vrijeme za obrok, piće i odmor.
Nadalje smo se uputili prema tzv. „Plavoj džamiji“, koja je svoj naziv dobila zbog prepoznatljive unutrašnjosti u kojoj se nalazi više od 20 tisuća ručno izrađenih keramičkih pločica s različitim motivima. Posjet ovoj džamiji imao je poseban ugođaj, posebice jer svih 260 prozora koji omogućuju da sunčeva svjetlost dopre u džamiju naglašavaju plave tonove pločica i stvaraju umirujuću atmosferu. Ono čime se još krasi ova građevina jest 6 minareta, što je poprilično neobično jer džamije obično imaju samo 2 ili 4 minareta. Navodno je do ovoga došlo greškom, odnosno jezičnom zabunom kada je sultan Ahmed I. naredio arhitektu da želi zlatne (altin) minarete, što je arhitekt shvatio kao 6 (alti) minareta. Nakon napornog i cjelodnevnog, ali svakako ispunjujućeg obilaska staroga grada, ova je džamija studentima pružila osjećaj mira i duhovnosti.
Fakultativan je zatim bio posjet Cisterni Bazilike, podzemnoj palači vode i oazi mistike. Cisterna Bazilike izgrađena je tijekom vladavine cara Justinijana I. u 6. stoljeću, kako bi osigurala opskrbu vodom za carske palače i stanovnike grada u slučaju opsade, a ono čime se ova znamenitost posebno ističe jest njezina grčka mitologičnost prema kojoj su postavljene glave Meduze, bilo iz praktičnih razloga ili simbolično, kako bi „zaštitile“ Cisternu od zlih sila. Obilazak Cisterne bio nam je krasan prikaz toga kako su Bizantinci spojili praktičnost, arhitekturu i umjetnost u širem smislu.
Nakon doručka u ranim jutarnjim satima, sljedeći smo dan nastavili razgledavanje ovog nevjerojatnog grada koji ima toliko toga za ponuditi, a prva točka prema kojoj smo se uputili bio je poznati most Galata, mjesto susreta kulture, povijesti i svakodnevnog života, omiljen kako turistima tako i lokalnom stanovništvu. Most Galata spaja dvije povijesne četvrti Sultanahmet i Galata te simbolizira povezanost europskog dijela Istanbula. Njegova prva verzija izgrađena je u 19. stoljeću, no današnji most, izgrađen 1994. godine, nastavlja tradiciju koja traje već stoljećima. S mosta se pruža predivan pogled na Zlatni rog, prirodni zaljev koji već stoljećima služi kao sigurna luka za brodove.
Sljedeća aktivnost dana odnosila se na vožnju brodom po Bosporu, morskom tjesnacu koji razdvaja Europu i Aziju, a ujedno i spaja Mramorno more s Crnim. Tijekom vožnje uživali smo u pogledu na elitni dio grada Istanbula i na raskošne osmanske palače, pa tako i u pogledu na čitav grad u čijoj se daljini najviše isticala Aja Sofija. Bospor je tijekom povijesti predstavljao ključan strateški i trgovački prolaz, a njegovi obronci, prekriveni luksuznim vilama i povijesnim tvrđama, pričaju priče o prošlim civilizacijama. Vožnja brodom trajala je otprilike sat i pol vremena, nakon čega smo se iskrcali na azijskoj strani grada.
Dolazak na drugi kontinent, odnosno na azijski dio Istanbula, donio je u vidu moderne gradnje i potpuno drugačiju sliku grada. Najprije smo se uputili prema trgu Taksim, živahnom središtu modernog Istanbula, koji je povijesno bio mjesto važnih okupljanja i događanja te simbol grada. Šetnja ulicom Istiklal Caddesi, jednom od najpoznatijih istanbulskih avenija, punom trgovina, kafića i restorana, dovela nas je i do Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Republici Turskoj. Konzulat pomaže hrvatskim građanima u slučajevima poput gubitka dokumenata, organizacije putovanja natrag u domovinu, pružanja pravne pomoći te osigurava zaštitu njihovih prava i interesa. Nakon obilaska Trga i iskorištenog slobodnog vremena uputili smo se prema autobusu odnosno hotelu.
De facto posljednjeg dana putovanja, 26. listopada, isplaniran je doručak i odjava iz hotela oko 9 sati ujutro. Znamenitost koja je preostala za obilazak bila je džamija Sulejmanija, koju je izgradio Mimar Sinan – najpoznatiji arhitekt Osmanskog Carstva. Inače, da bi sultan mogao sagraditi džamiju, trebao je iza sebe imati barem jedan vojni pohod te o svom trošku financirati tu gradnju. Sa svojih 13 velikih vojnih pohoda, sultan Sulejman Veličanstveni imao je zadovoljene sve uvjete za početak gradnje džamije, koja se ujedno smatra trećim brežuljkom Istanbula, od ukupnih sedam. Koristio je ajete iz Kurʼana da bi postigao harmoniju, o čemu svjedoči činjenica da Sulejmanija nikada nije stradala u potresima na ovom trusnom području. Sulejmanija ima četiri minareta: na dva minareta ima dva balkona, dok na preostala dva ima tri balkona. Kada se uzme u obzir broj minareta, kao i broj balkona na svakom minaretu, dobije se broj deset, što je značilo da je sultan Sulejman Veličanstveni bio deseti sultan po redu. S 26 godina postao je sultan, dok je s 32 godine pobijedio hrvatsko-ugarsku vojsku na Mohačkom polju. Osim džamija, sultani su se zalagali i za izgradnju drugih građevina kao što su hamami, javne kuhinje, medrese (visoke škole) i tome slično. Nakon obilaska ove veličanstvene džamije uslijedilo je slobodno vrijeme, koje su mnogi iskoristili za kupovinu suvenira na Grand Bazaaru i Egipatskoj tržnici, odnosno Misir Čaršiji. Okupljanje za polazak prema Osijeku bilo je dogovoreno za 19 sati. Uslijedila je noćna vožnja uz nužna zaustavljanja, a u Osijek smo se vratili u poslijepodnevnim satima.
Ivana Duvnjak i Karla Marić
Fotke: Anđelko Vlašić i Damir Sekulić
