U srijedu 5. lipnja 2024. dvadeset i dva studenta studija Hrvatskog jezika i književnosti te Informatologije boravili su u Beogradu na terenskoj nastavi kako bi, posjećujući mjesta relevantna za život i rad Ive Andrića proširili znanja o ovome nobelovcu.
Najprije smo posjetili Zadužbinu Ive Andrića, smještenu u samom središtu Beograda, u Ulici Milutina Bojića. Dočekala nas je upraviteljica Zadužbine izvanredna profesorica Maja Radonić koja nas je upoznala s poviješću Zadužbine, organizacijom te vrlo strogim pravilima koje Zadužbina provodi kad je riječ o davanju prava na korištenje Andrićevih djela u različitim medijima i u najrazličitijim prigodama. Osim što Upravni odbor bdije nad Andrićevim opusom, kritičkim izdanjima, iznovljavanjima, prijevodima, digitalizaciji građe kao i plasiranjem Andrićevih djela posvuda po svijetu te objavljivanjem neobjavljenih tekstova bez obzira na to je li riječ o tekstovima koji su pohranjeni u Zadužbini ili nekoj drugoj instituciji, pomno prati i na koji se način Andrićevo djelo interpretira i prima u javnosti. Osim toga, Zadužbina permanentno organizira javne tribine kojima je cilj ponajprije akademsku javnost, a onda i sve zainteresirane građane, uključiti u razgovor o aktualnoj problematici vezanoj uz Andrićev rad. Uz to, Zadužbina jedanput na godinu dodjeljuje Andrićevu nagradu za najbolju pripovijetku.
Na kraju iznimno zanimljivog predavanja i razgovora dobili smo i posljednji broj Sveski. Riječ je o publikaciji koju izdaje Zadužbina, a kojoj je temeljna zadaća znanstveno-stručno promišljanje Andrićeva djela.
Druga je postaja bio Muzej Ive Andrića, smješten nedaleko od Zadužbine. Muzej je zapravo stan u kojem je Ivo Andrić živio od 1958. godine do svoje smrti. Iako je prostor prilagođen muzejskim potrebama, neke su prostorije (primjerice radna soba), ostale onakve kakve su bile za književnikova života. Muzej posjeduje mnoštvo predmeta od Andrićeva djetinjstva, kao što su primjerice svjedodžbe iz Višegrada, preko predmeta vezanih uz studij u Zagrebu, Beču i Krakowu pa sve do neobične odore koju je nosio na inauguracijskoj svečanosti u Berlinu. Dakako, posebno mjesto zauzimaju predmeti vezani uz dodjelu Nobelove nagrade za književnost 1961. godine: povelja na kojoj je napisano obrazloženje Nobelovog odbora za dodjelu nagrade Ivi Andriću i Andrićevo ime te zlatna medalja s Nobelovim likom i besmrtnim stihovima iz Vergilijeve Eneide.
Na kraju iznimno ispunjenog dana razgalila nas je predstava Narodnog pozorišta, komedija Ribarske svađe Carla Goldonija na dalmatinskoj čakavici.
Marica Liović
