Usmena književnost u izvornom kontekstu
Terenska nastava studenata prve i druge godine Sveučilišnoga preddiplomskoga jednopredmetnog studija hrvatskog jezika i književnosti održala se 4. lipnja 2022. godine u Gorjanima.U sklopu kolegija Hrvatska usmena književnost posjetili smo seosku kuću u Gorjanima i Župnu crkvu sv. Jakova, a pri povratku svratili smo u Đakovačku katedralu sv. Petra i Muzej Đakovštine. Na izazovno i sasvim novo iskustvo vodila nas je prof. dr. sc. Ružica Pšihistal. Cilj terenske nastave bio je proširiti znanje o mjestima na kojima se njeguje tradicija, ali i načinu na koji se prema njoj ophodi. Profesorica Pšihistal nastojala je studentima približiti živu usmenu književnost koja se može i ćuti i vidjeti i s njom razgovarati! U razgovoru s kazivačicama koje su nas najtoplije ugostile, proširili smo svoje poglede na usmenu književnost i tradiciju koja se dugi niz godina brižljivo njeguje. Svaka skupina dobila je jednu kazivačicu s kojom je kroz razgovor pokušala pridobiti informacije iz njihovih života u ranijim razdobljima. Hrvatska usmena književnost predstavila nam se ne samo kao kolegij već i kao živa osoba, a to su upravo te kazivačice koje su svojim usmenim predajama dočarale njezinu postojanost. Tradicija je popraćena običajima, a obuhvaća pjevanje pjesama karakterističnih za pojedine događaje – blagdane. Na blagdan Duhova Ljelje – djevojke iz sela Gorjani – odjevene kao kraljice obilaze selo i izvode pjesme i ples poznat kao ”mačevni ples”. Veliki je odaziv na taj dan, a ostale blagdane jednako društveno provode u duhu tradicije. Nakon razgovora s kazivačicama, voditelj Ivan Lović uputio nas je u muzejski dio kuće u kojemu nas je detaljnije upoznao s Ljeljama, a imali smo mogućnost vidjeti kako su izgledale njihove nošnje. U tom dijelu nalazi se i nekoliko soba u kojima se može boraviti, a svakodnevno se odvijaju neki događaji koji ispunjavaju taj prostor. Osim vokalnog dijela u koji spada konverzacija, instrumentalni dio u kojem je voditelj Ivan Lović zasvirao gajde bio nam je prava novotarija i osvježenje. Muzej Đakovštine bio nam je pravi užitak jer sve ono što smo znali dobilo je jasnu sliku onda kada smo stupili u njega. Muzej je smješten u zgradu bivšeg kotara, izgrađenoj potkraj 19. stoljeća, u današnjoj ulici Ante Starčevića u Đakovu. Stalni postav muzeja bazira se na etnološkoj, kulturno-povijesnoj i arheološkoj zbirci, a otvaran je sukcesivno. Etnološki dio, svojim raznolikim i šarenim nošnjama koje su virile iz staklenih izloga, ostavio je najviše oduševljenja. U Župnoj crkvi sv. Jakova vidjeli smo oltarne slike i oslikane zidove, a u sjećanju će nam ostati slika znamenitoga gorjanskoga župnika Adama Filipovića Heldentalskoga. U Katedrali sv. Petra imali smo poučno predavanje o njezinoj prošlosti i samim početcima njezine izgradnje. Najveća je katolička crkva u Hrvatskoj, a veliki doprinos u njezinu stvaralaštvu imao je Josip Juraj Strossmayer koji je 1849. godine imenovan đakovačkim ili bosanskim i srijemskim biskupom, s geslom ”Sve za vjeru i domovinu“. Biskup Josip Antun Čolnić nadogradio je katedralu 1761. godine i podigao biskupski dvor. Ispod glavnog oltara i poprečne lađe velika je kripta s grobnicom biskupa Josipa Jurja Strossmayera (Osijek, 1815. – Đakovo, 1905.). U kripti katedrale su i grobnice biskupa prije i poslije Strossmayera. Nakon iscrpnog i poučnog razgledavanja zadnje predahnuli smo u restoranu, a u povratak smo se uputili obogaćeni znanjem i novim nesvakidašnjim iskustvima.
Ivona Martić