N A J A V A DOGAĐANJA u organizaciji Estetičkog laboratorija Filozofskog fakulteta:
Tribina EstLab-a: Postoji li (još) »postjugoslavenska književnost«?
VRIJEME: utorak, 14. listopada 2025. u 18:30 sati
MJESTO: soba 39 na I. katu Filozofskog fakulteta
Što je to »književna republika«? Što je, pak, Jugoslavija?
Naoko banalizirajući cijeli kontekst teme, upravo provociranje naizgled notorno poznatim činjenicama, na pravi način uvodi u problematiku jedne prevažne knjige objavljene tekuće nam godine. Književna republika Jugoslavija prilagođena je doktorska disertacija Borisa Postnikova i prevažan dokument ovdašnjeg kulturnog prostora. I to, naravno, ne tek hrvatskog, gdje se institucionalno umjestila, već onog postjugoslavenskog, odnosno onoga koji nasljeđuje »ekonomiju jezičnih razmjena« (Bourdieu). A to je prostor pisanja u zemljama koje su nekada pripadale nekadašnjem zajedničkom geopolitičkom prostoru, koji se nazivao Jugoslavijom.
Temeljna dilema istraživanja knjige Borisa Postnikova jest: je li moguće produktivno zamisliti jedinstven književni prostor na području nekadašnje Jugoslavije nakon što se jugoslavenska država raspala? I… ako jest… kakvim ga književno-historiografskim modelima vrijedi opisati i artikulirati?
Teza o nastanku nacionalnih književnosti jednostavno je opisiva: naime, one nastaju konstitucijom nacionalnih država u Europi mahom u 18. i 19. stoljeću. Ovoj, kanoniziranoj konstituciji na području bivše Jugoslavije prethodi Rat. Na ovim prostorima zove se Domovinski. Upravo je stoga, posebično u Hrvatskoj, vrlo osjetljivo prihvatiti diskurs o kontinuitetu zajedničkog »jugoslavenskog književnog prostora«. Ali to je… nužno! Barem, PORAD ISTINE, ali još više, SMISLA RADI.
»Zamagljivanje linija kontinuiteta« (Vidulić) u zajedničkom jugoslavenskom kulturnom prostoru, zapravo, negira zbiljnost i pojavnost onog što je intelektualno, idejno, duhovno i… LJUDSKI PRODUKTIVNO. Narativ o ekskluzivističkom karakteru nacije, pak, na ovim prostorima može dovesti do onog što je još uvijek na djelu u zemlji u kojoj živimo, naime do Kulture laži (Dubravka Ugrešić).
Tematiziranjem književnih i kulturnih fenomena na području bivše Jugoslavije Postnikov se bavi i u kontekstu implantacije termina »Svjetska književna republika« Pascale Casanove na svoju znanstveno književno-historijsku analizu.
Ali… nas u EstLab-u knjiga ponajprije zanima na polju svojevrsnih kulturalnih ratova (Eagleton), a koji se tako nesretno prelamaju na ovdašnjoj javnoj sceni (i njezinoj sjeni!). Što znači činjenica ex-YU zajedničkog kulturnog prostora kada se svaki kulturni sadržaj koji se ne slaže s dogmatski postavljenim okvirom nacionalne zajednice – zabranjuje? Kako je moguće da se piscima (Jergović) prijeti smrću u ime slobode? Važi li još uvijek ona Blanchotova da se »filozofiji postavljaju pitanja o uvjetima mogućnosti književnosti«? Je li važniji »vjerom i ljubavlju prema nacionalnom zajedništvu« osjećaj pripadnosti ili »umjetnički univerzalni jezik istine«? I… možemo li, u okvirima sveučilišne autonomije, o tome slobodno razgovarati?
Test posljednjeg (retoričkog?) pitanja o navedenom odvija se u polilogu između autora knjige Borisa Postnikova, njezina recenzenta Igora Gajina te potpisnika ovih redova. Mjesto i vrijeme? Dvorana 39 FFOS-a, utorak, 14. listopada od 18:30.
mk