DELEUZE – putokazi za »ne-fašističku egzistenciju«
Postoji li ijedan mislitelj danas, a da se bez njega ne može promišljati suvremenost? Da, naravno, ima još živućih filozofa koji radikalno misle ovaj naš Jetzt-Zeit. Agamben, Badiou, Rancière… da spomenem tek one čije ime najprodornije odjekuje u svijesti pisca ovih redaka, ili u samosvijesti još opstojećih »intelektualaca«. No, TKO je odista najvažniji filozof 21. stoljeća? Za Michela Foucaulta nije bilo dvojbe. Nesumnjivo, to je bio, a i za nas sadašnje jest – Gilles DELEUZE.
Cui bono? Što je to što čini ovog mislitelja Razlike i ponavljanja, Logike smisla, konačno, Kapitalizma i shizofrenije toliko važnim i presudnim? Ništa manje doli sama »stvar mišljenja«! No, to za Deleuzea nije heideggerijanski dictum. Jer, nije ovdje u igri »smisao bitka« i njegova »zaborava«. Pa, niti platonovski gledana »povijest filozofije« kao jedna velika historija koja iz transcendentne IDEJE razmatra ono što zovemo »svijet«.
Deleuze traži – rastemeljenje.
Paradigma shvaćanje filozofije kao »umijeća oblikovanja, smišljanja i proizvodnje pojmova« (Dakle, pitanje je…) – a u zajedničkom naporu što ga Deleuze poduzima u sinergiji s Felixom GUATTARIjem – vrhuni u »stvaralačkoj konstrukciji postajanja«. Filozofija je stvar IMANENCIJE. Bavi se onime što je opipljivo i životno prisutno, ovdje i sada, u okružju svijeta kao »entropijski umreženih poredaka DRUŠTAVA KONTROLE«.
Pojam treba otrgnuti od »strojeva žudnje« u informacijsko-komunikacijskom univerzumu što nam kontrolira i imananentno, upravo, »stvara/konstruira želju«. To »spašavanje pojma« moguće je jedino u permanentnoj DE-TERITORIJALIZACIJI, te iznalaženju »linija bijega« od Matrixa sve teže pojmljivog i neumitnije nam izmičućeg kapitalizma, koji se posvema pretvorio u »ratni stroj«.
Koji je »zadatak« filozofije danas? On se sastoji u stalnoj, iznova postajućoj »borbi protiv kapitalizma«. No… što je još važnije? Što je još »akutnije« u okruženju nam? Prepoznati ga, a onda i boriti se protiv inherentnog, konceptualno-semantičkog »brata blizanca« kapitalizma. Dakle, fašizma… Nijedan motiv suvremenosti nije aktualniji, simptomatskiji od ove Deleuzove »dijagnostike«.
NE… nije to totalitaran organizam, već kancerozno tijelo. Kad »ratni stroj preuzme državu« dobivamo upravo ono što smo pasivnom ravnodušnošću zaslužili – fašizam. Borbu protiv njega shvatimo kao nastojanje i nužan uvjet našeg opstanka, a smislenost »ne-fašističke egzistencije« kao nužan preduvjet (oporavka?) humanistike, pa onda i filozofije.
Stoga, za »Svjetski Dan Filozofije« (wow!), na FFOS-u, u četvrtak, 20. XI (39), raz-govaramo o Deleuzeu i legaciji njegove misli.
Ako nas još uopće treba biti…
mk
Znanstveni skup povodom 100. godišnjice rođenja Gillesa Deleuzea: program i sažeci