Moje iskustvo s prakse u Hrvatskoj narodnoj banci

Ove akademske godine objavljen je Natječaj HNB-a u kojemu je pisalo da traže studente za obavljanje studentske stručne prakse. Ono što me posebno potaknulo da se prijavim bilo je to što sam prvi put vidjela da u natječaju traže, između ostalih, i informacijske stručnjake. Bilo mi je drago što su prepoznali da traže baš nas te sam to shvatila kao priliku koju ne bih trebala propustiti i prijavila sam se.

Praksa je trajala točno mjesec dana i radila sam svaki dan puno radno vrijeme, od 8h-16h i odrađivala sam je u Informacijsko-dokumentacijskom odjelu koji inače obuhvaća arhiv i knjižnicu Banke. Radila sam kao informacijski stručnjak u arhivu, a voditelj arhiva je gospodin Egon Kraljević kojemu sam jako zahvalna što me upućivao u svaki novi posao koji je morao odraditi i sa strpljenjem mi pokazivao i objašnjavao sve što me zanimalo.

Moje radno mjesto nalazilo se u uredu s još pet studenata koji imaju priliku raditi ondje preko Student servisa. Atmosfera u uredu je bila vrlo opuštena, ali i radna, što i je najbolja kombinacija za veću efektivnost i produktivnost u poslu.

Što se tiče posla, odrađivala sam poslove vezane uz digitalizaciju gradiva. Točnije, pripremala sam gradivo za digitalizaciju, tzv. patchiranjem i skeniranjem, nakon čega sam ga vraćala u prvobitno stanje, tzv. odpatch. Ovaj postupak radi se sa svakim pojedinim registrom. Osim pripreme za digitalizaciju, išla sam i na preuzimanje gradiva u razne direkcije kojega su one pripremile te smo ga smještali u arhiv gdje smo mu dodjeljivali mjesto i brojeve. Također, jedan od poslova s kojim sam se upoznala jeste i izlučivanje gradiva iz arhiva. Poznavajući zakone i pravila, zajedno s gospodinom Egonom, izrađivala sam popise za izlučivanje. Pomoću izrađenih popisa gradivo se pronalazi u arhivu i uništava se pomoću stroja za uništavanje i rezanje papira. Najveći dio mog posla odnosio se na opis starijeg gradiva. Opisala sam stotinjak registara onim atributima koje zahtijeva poslovanje arhiva. Dakle, htjela bih naglasiti, iako je već poznato, kako je praktični rad jako bitan za razumijevanje i shvaćanje nekoga posla pa tako i ovdje. Na fakultetu sam učila o teoriji poslovanja arhiva, što mi tada i nije bilo posve jasno, ali tek kada sam i sama to primijenila, odradila neke od navedenih poslova, shvatila sam kako su svi ti postupci i procesi jednostavni i laki za odraditi. Poslove sam ukratko opisala jer ne želim stavljati naglasak samo na to što sam radila, želim reći da steći radno iskustvo ne znači samo naučiti nešto raditi, već puno više od toga.

Nakon samo prvog dana prakse, više je nisam doživljavala kao obvezu, nije mi bila opterećenje, jer, baš naprotiv, uživala sam u tih mjesec dana, spojila sam ugodno s korisnim. Ovom praksom proširila sam vidike, osjetila kako je to biti zaposlenik ovakve institucije, vidjela kako stvari funkcioniraju negdje dalje pa i konkretno upoznala arhivski posao u praksi i još puno toga. Ono što je najvažnijee jeste da su moja očekivanja ispunjena, ali ja sam doživjela i više od očekivanoga. Mislim da je svaki čovjek zadovoljan kada nakon određenog posla i uloženog truda vidi da vrijeme nije potrošeno uzalud, nego da je iz toga izvukao nešto pozitivno i korisno, ono što ide njemu na izgradnju pa prema tome, i na izgradnju njegove zajednice.

(Tekst napisala Ema Čelebić)

Odgovorite

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *