Mjesec hrvatskog jezika manifestacija je posvećena materinskom jeziku kao jeziku hrvatske pismenosti, kulture i identiteta, a utemeljio ju je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2014. godine.
Hrvatski je jezik 1. srpnja 2013. godine postao 24. službenim jezikom Europske unije, što je bio jedan od glavnih povoda utemeljenju ove manifestacije, dok joj je cilj istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata te upoznati javnost s bogatom hrvatskom jezičnom baštinom i jezičnom poviješću.
Mjesec hrvatskoga jezika započinje Međunarodnim danom materinskoga jezika koji se obilježava 21. veljače. Odluku o obilježavanju Međunarodnoga dana materinskoga jezika donio je UNESCO 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine s ciljem promicanja jezične raznolikosti i višejezičnoga obrazovanja te kako bi podsjetio da su jezici temeljne sastavnice civilizacijskoga kulturnog naslijeđa, prostor i izraz ljudske kreativnosti i različitosti koju treba slaviti.
Od 2019. godine dijelom ove manifestacije postao je i Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, koji je također proglasio Hrvatski sabor, a na inicijativu Hrvatskoga instituta za jezik i jezikoslovlje i niza vodećih znanstvenih i kulturnih ustanova u Republici Hrvatskoj – Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Matice hrvatske, Staroslavenskoga instituta, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Društva prijatelja glagoljice. Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva obilježuje se 22. veljače u spomen izlaska iz tiska prve hrvatske inkunabule (editio princeps) pisane glagoljicom – Misala po zakonu Rimskoga dvora iz 1483. godine. Taj je misal ujedno bio i prva tiskana knjiga na slavenskom jugu te prvi europski misal koji nije tiskan latinicom ni latinskim jezikom.
Završetkom manifestacije koja slavi hrvatski jezik u svim njegovim idiomima drži se 17. ožujka, datum koji ima ključno mjesto u novijoj hrvatskoj jezičnoj povijesti, jer je tada – 1967. godine – objavljena Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.