Doktorske stipendije FFOS-a: Intervju s doktorandicom Anom Marijom Marinac

Nakon svakog predavanja na doktorskom studiju odem bogatija za nova vrijedna iskustva i znanja, ali i otvorenija za neke nove znanstvene pedagoške izazove.

 

 

O poslijediplomskom studiju Pedagogija i kultura suvremene škole, samostalnim pripremama za upis doktorskog studija i suvremenoj pedagogiji

 

Ana Maria Marinac rođena je u Požegi 1998. godine. Završila je Učiteljski studij u Slavonskom Brodu. Prije upisa na studij intenzivno se bavila glazbom, no pohađajući gimnaziju rodila se velika ljubav prema pedagogiji, kako navodi „Neću reći ono – voljela sam rad s djecom. To se podrazumijeva! Rad s djecom upoznala sam ponajviše kroz različite oblike volontiranja. No, pedagogija je još puno više od toga. Pedagogija u doslovnom smislu mijenja živote naših najmlađih. Svjesna da promjene kreću od nas samih odlučila sam se krenuti u tome smjeru. I jako sam zahvalna na toj odluci. Prije upisa na Učiteljski studij susretala sam se s pitanjima „što ću raditi s tim“ budući da je situacija s poslom prilično nepovoljna, to je razdoblje u kojemu sam najviše prepoznavala neispunjenost osoba koje su svoje zanimanje odabrali razmišljajući o mogućem profitu od onih koji su izabrali svoj poziv. Danas sam uistinu sretna i ispunjena, a najljepše na svijetu je baviti se onim što voliš – bar većinu svog dana. Uistinu vjerujem da onaj tko želi i tko je spreman uložiti puno truda ne treba strahovati od neuspjeha.“

Nakon završetka diplomskog studija nije se lako odlučiti za nastavak studija i na poslijediplomskoj razini. Što te ipak ponukalo da se odlučiš na doktorski studij?

Puno prije završetka studija znala sam da će poslijediplomski studij biti moj idući korak. To mi je bila velika želja. Otprilike sam znala što mogu očekivati i što će se od mene tražiti. Za vrijeme studija išla sam na dosta stručnih i znanstvenih, domaćih i međunarodnih konferencija, okusila sam se u pisanju stručnih i znanstvenih radova… Takav rad me ispunjavao i svaki uspjeh, kao i neuspjeh, bila mi je motivacija za dalje. Gotovo svakom napisanom stranicom osjećala sam da sam nešto novo spoznala i usvojila. Zapravo, najviše me zastrašivala situacija u školama i to što je jako teško doći do posla. No, još jednom sam si pokazala da ako nešto uistinu želimo, dat ćemo sve od sebe da to i ostvarimo. Odluka da ću upisati doktorski studij zapravo uopće nije bila teška!

 

Nove prilike za profesionalni rast i razvoj

Koje vještine i znanja očekuješ nadograditi kroz upisani doktorski studij?

Prije upisa na doktorski studij Pedagogija i kultura suvremene škole detaljno sam proučila sve važne dokumente i na taj način bila sam sigurna da je to pravi izbor za mene. Očekujem da ću, uz pomoć izvrsnih profesora koje sam imala priliku upoznati i onih koje još nisam upoznala, rasti i unaprijeđivati svoje istraživačke i znanstvene vještine. Da ću se razviti u savjesnu mladu znanstvenicu koja će uistinu doprinijeti odgojno-obrazovnoj znanosti, a time i praksi. Vjerujem da će mi doktorski studij omogućiti nove prilike za profesionalni rast i razvoj. Osim toga, već sada sam upoznala jako puno predivnih ljudi, stručnjaka iz različitih područja pedagoškog rada. Nakon svakog predavanja na doktorskom studiju odem bogatija za nova vrijedna iskustva i znanja, ali i otvorenija za neke nove znanstvene pedagoške izazove. To je najveća vrijednost. Svjesna sam kolika mi je prilika pružena i zahvalna sam na svakom satu provedenom na doktorskom studiju, zato ću se potruditi opravdati sve pružene prilike.

 

Osjećam se kao dio zajednice

Prvi, zimski semestar je iza tebe, a ljetni je semestar već u tijeku. Kako bi opisala ta prva iskustva? Je li te dosadašnji studij pripremio za izazove koji su ti postavljeni u ovih nekoliko prošlih mjeseci?

Na ovo pitanje mogu odgovoriti samo pozitivno. Uistinu do sada nisam imala niti jedno negativno iskustvo. Osjećam se kao dio zajednice, jedne obitelji koja želi učiti i rasti. Zahvaljujući našoj voditeljici, profesorici Mariji Sablić i svim drugim profesorima vjerujem da se tako osjećaju i svi drugi doktorandi.

Što se tiče mog dosadašnjeg studija i pripreme za doktorski studij, mogu reći da me studij pripremio toliko koliko je to bilo moguće, no smatram da ni jednog studenta neće pripremiti sam studij ako se on sam ne potrudi i ne pripremi. Pripremala sam se i samostalno odlazeći na razne eduakcije, seminare, konferencije, čitajući stručnu literaturu, stručne i znanstvene radove poznatih pedagoških autora unutar i izvan RH… Mislim da se na taj način svatko od nas može pripremiti, bez obzira na studij koji smo završili. Naši profesori na studiju dali su nam temelj za daljnji samostalan rad, a na nama je da se odlučimo na koji način ćemo se razvijati.

Jesi li studij upisala s konkretnim područjem ili temom na umu koju bi voljela produbiti i oblikovati u doktorski rad?

Da. Otprilike mogu govoriti o svojoj temi, no ipak bih to ostavila za neki drugi put. Iako imam temu o kojoj puno promišljam i o kojoj bih voljela pisati doktorski rad, otvorena sam i za neke nove teme koje možda još uvijek nisam otkrila… Ne bih voljela govoriti previše unaprijed.

Stjecanjem doktorata znanosti u Republici Hrvatskoj znanstvenik se afirmira kao takav ne samo na nacionalnoj razini već i na međunarodnoj, a u najmanju ruku europskoj razini. Imaš li planove kroz studij iskoristiti mogućnosti međunarodnog povezivanja (npr. sudjelovanje na mobilnosti, sudjelovanje na skupovima i sl.)?

Za sada nemam konkretne planove o međunarodnom povezivanju, ali, naravno, otvorena sam i za takva iskustva. Teško mi je reći nešto konkretnije jer me trenutno veže moj posao pa bi mi to bilo teško organizirati.

Pretpostavljam da studiraš uz redovan rad. Imaš li kakav recept za usklađivanje radnih obveza s onim studijskima i privatnima?

Ah, to je pitanje na koje svi tražimo odgovore. Moje pravilo glasi otrpilike ovako: „Ako ne može više, dovoljno je i sat vremena, ali SVAKI dan.“ Nastojim svaki dan odvojiti vrijeme za studij. Ponekad slobodno vrijeme zamijenim radom, no taj rad ne smatram onim grčevitim radom, nego radom za nešto što volim i što me ispunjava. Znam da radim to zato što to želim, a ne zato što to moram – vjerujem da će se i puno drugih pronaći u ovome. Posao nastojim raditi bez zaostataka i to mi puno olakšava. Naravno, ponekad bude napornijih i teških dana, ali to brzo prođe. Nekad je rješenje za bolji rad i prepoznati kada nam je potreban odmor. Sve u skladu sam sa sobom…

 

Smatram da će pedagogija uvijek biti ključna u procesu odgoja i obrazovanja

S obzirom na to da se pedagogija smatra ishodištem obrazovnog sustava, kakav je danas položaj pedagogije kao suvremene znanosti u odgoju i obrazovanju? Smatrate li da nastavnici često zanemaruju usavršavanje svojih didaktičkih, pedagoških i metodičkih kompetencija? Kako budući nastavnici mogu učinkovito unaprijediti svoja pedagoška znanja?

Smatram da će pedagogija uvijek biti ključna u procesu odgoja i obrazovanja. Mislim da uopće ne možemo govoriti o odgoju i obrazovanju isključujući pedagogiju. Htjeli ili ne – pedagogija je sveprisutna u svakom našem danu, bilo da se bavimo njome ili ne. Čak i kroz ova pitanja primjećujem određene pedagoške kompetencije. Što se tiče učitelja, osobno bih voljela da u našim školama ima više ambicioznih pojedinaca koji cijeli život vide kao jedan napredak. Smatram da je ljubav prema učenju ono što je najpotrebnije današnjem čovjeku. Naprosto smo „prisiljeni“ učiti svakoga dana. Ne postoji više tolika zona komfora koja će nam omogućiti rad na samo jedan isključivi način. Prema tome, da bismo to osvijestili kod naše djece i učenika, važno je da i sami to osvijestimo i da ih to učimo ponajprije svojim primjerom. Nažalost, smatram da učitelji često zanemaruju svoje profesionalno usavršavanje, a najviše od svega mi je žao što često možemo vidjeti da su im sve dodatne aktivnosti izvan onoga što je obavezno veliko opterećenje. Nadam se da ćemo i mi, zajedno s drugim stručnjacima, poraditi na tome da se to promijeni. Znanja se mogu unaprijediti na razne načine – prije svega potrebno je pokazati interes i pobuditi onu dječju znatiželju, tražiti odgovore na pitanja koja bi djeca postavila. Osim toga, čitajući literaturu, prateći suvremene pedagoške promjene, načela, metode, pohađajući razne edukacije, seminare, međusobnom suradnjom… Načini učenja su nam otvoreni više nego ikada prije.

S obzirom na aktualne i često promjenjive obrazovne reforme, na koja ključna pitanja modernog školstva suvremena pedagogija pruža odgovore?

Mislim da danas, više nego ikada prije, nastojimo što više otkrivati i učiti o teškoćama djece i učenika kako ne bismo njih prilagođavali sustavu nego sustav svakome pojedincu. Zadnja riječ u ovoj rečenici je i još jedno važno polazište suvremene pedagogije – pojedinac. Naglašen je individualni pristup, poticanje interesa, usavršavanje u onome što pojedino dijete zanima i u čemu se ono pronalazi. Postoji još puno toga, a sve te reforme – manje ili više uspješno, nastoje odgovoriti na potrebe suvremenog društva. Naravno, dalo bi se diskutirati o tome što je koja reforma donijela, no to je rasprava za neku drugu priliku. 😊

Na samome kraju željela bih se zahvaliti Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku, Filozofskom fakultetu u Osijeku, prodekanici Jug, našoj voditeljici profesorici Mariji Sablić i svim profesorima na doktorskom studiju Pedagogija i kultura suvremene škole na ovoj velikoj životnoj pricili koja mi je povjerena. Zahvalila bih i svojim profesorima sa Sveučilišta u Slavonskom Brodu, a posebno profesorici Ani Mirosavljević. Najviše od svih bih se htjela zahvaliti svojoj obitelji. Bez njih puno toga ne bi bilo moguće, a zahvaljujući njima od malih nogu sam usvajala da je učenje najvažnije u životu. Nadam se da nisam nikoga zaboravila, vjerujem da će svi oni koji su na bilo koji način sudjelovali u mom obrazovanju prepoznati zahvalu. Također, želim potaknuti sve one koji razmišljaju o upisu na doktorski studij – odvažite se i budite hrabri. Najljepši osjećaj na svijetu je znati da radimo nešto za sebe, ali i za dobrobit cijelog društva i budućih generacija.

Tekst: Beatriz Brkić

Fotografije: Ana Marija Marinac