Jezik je naša svakodnevica, odraz onog što mislimo i kako mislimo
O poslijediplomskom studiju Jezikoslovlje, istraživačkim temama i nastavničkom iskustvu
Perica Vujić studirao je Hrvatski jezik i književnost i povijest na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Nakon diplomskog studija, sedam je godina radio kao nastavnik i učitelj povijesti i hrvatskog jezika u Županji i okolici, a trenutno radi kao lektor hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Izabrao je Jezikoslovlje jer želi nastaviti raditi kao lektor na sveučilištu u Hrvatskoj ili negdje izvan Hrvatske.
Nakon završetka diplomskog studija nije se lako odlučiti za nastavak studija i na poslijediplomskoj razini. Što vas je ipak ponukalo da se odlučite na doktorski studij?
Odlučio sam upisati doktorski studij kako bih mogao izgraditi karijeru kao nastavnik i predavač na sveučilištu. Također, htio sam produbiti i proširiti znanje o suvremenim lingvističkim teorijama.
Koje vještine i znanja očekujete nadograditi kroz upisani doktorski studij?
Samostalni istraživački i znanstveni rad te prezentacijske vještine radi sudjelovanja na skupovima.
Nov i poseban izazov
Prvi, zimski semestar je iza vas, a ljetni je semestar već u tijeku. Kako biste opisali ova prva iskustva? Je li vas dosadašnji studij pripremio za izazove koji su vam postavljeni u ovih nekoliko prošlih mjeseci?
U prvom smo se semestru bavili poviješću lingvistike pa smo se i podsjetili dosta toga što smo radili na prijediplomskom i diplomskom studiju, dok u drugom semestru slušamo lingvističke grane i imamo priliku čuti neke koje nismo imali na prethodnim razinama studija. Mislim da me nitko nije mogao pripremiti za paralelno studiranje i rad na fakultetu tako da je ovo jedan nov i poseban izazov.
Jeste li studij upisali s konkretnim područjem ili temom na umu koju biste voljeli produbiti i oblikovati u doktorski rad?
Trenutna mi je želja baviti se hrvatskim jezik na području Vojvodine i Republike Srbije.
Spomenuli ste kako je Vaša tema doktorske disertacije poprilično izazovna odnosno nedostaje stručnjaka koji se danas aktivno bave hrvatskim jezikom izvan matičnog prostora. Kako se suočavate s izazovima tijekom svog istraživanja?
Postoje stručnjaci koji se bave hrvatskim jezikom u dijaspori, pa i Vojvodini, no da bi se proučili svi aspekti položaja našeg jezika u Vojvodini potrebna su sustavna istraživanja koja bi se mogla provesti u okviru raznih projekata. Trenutno se suočavam tako da najprije skupljam radove koji se dotiču tema koji me zanimaju. Ima ih, no objavljivani su u raznim znanstvenim časopisima ne samo na području Republike Hrvatske, nego i izvan nje, diljem dijaspore.
Stjecanjem doktorata znanosti u Republici Hrvatskoj znanstvenik se afirmira kao takav ne samo na nacionalnoj razini već i na međunarodnoj, a u najmanju ruku europskoj razini. Imate li planove kroz studij iskoristiti mogućnosti međunarodnog povezivanja (npr. sudjelovanje na mobilnosti, sudjelovanje na skupovima i sl.)?
Trenutno je u planu sudjelovanje na skupovima u Mostaru, Subotici i Novom Sadu, a htio bih i sudjelovati u programu mobilnosti, no tek kad nađem odgovarajuće sveučilište.
Osim nastavnih obveza Fakultet kroz Fond za znanstveni rad financijski potiče aktivno sudjelovanje studenata na skupovima, objavu radova i umrežavanje. Planirate li koristiti neku od tih mogućnosti u svrhu ostvarivanja pa i nadogradnje ishoda studija?
Trenutno namjeravam iskoristi Fond za sudjelovanje na skupovima u Mostaru, Subotici i Varaždinu.
Sva izlaganja i istraživanja koristim u nastavi
Možete li nam ukratko predstaviti teme svojih izlaganja na konferencijama, imate li ideju kako znanstvena područja svog interesa prilagoditi obveznom nastavnom sadržaju?
Dosad sam, što se tiče jezičnih tema, izlagao o Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i Predlogu za razmišljanje i namjeravam izlagati o radu Balinta Vujkova, Subotičaninu Hrvatu koji je putovao po hrvatskoj dijaspori (Austrija, Mađarska, Slovačka, Rumunjska) i bilježio pripovijetke i bajke i kasnije ih objavio te o Subotičkom športskom listu, prvim sportskim novinama na hrvatskom jeziku u Subotici od 1935. do 1940. godine. S obzirom da radim s pripadnicima hrvatske nacionalne manjine u Novom Sadu i Subotici, sva izlaganja i istraživanja koristim u nastavi kako bih pokazao polaznicima da mogu iskoristiti svoju građu i jezičnu prošlost u svakodnevnom radu.
Povijest jezika bi trebalo integrirati s književnim sadržajima
Je li povijest hrvatskoga jezika nepravedno zanemarena u suvremenoj nastavi i kako učenički otpor prema „suhoparnom sadržaju“ preoblikovati u motivaciju?
Povijest jezika bi trebalo integrirati s književnim sadržajima i na takav bi se način ostvarila unutarpredmetna korelacija, no lako se može povezati i s drugim nastavnim predmetima da ne bude „suhoparno“.
Što biste istaknuli kao najveće prednosti i snage poslijediplomskog studija Jezikoslovlje? Kako vam dosad stečena znanja i vještine mogu pomoći u implementaciji u budući znanstveni i istraživački rad?
Prednosti i snage su utvrđivanje ranije stečenih znanja koja se nadopunjuju novim suvremenim jezikoslovnim teorijama. Nova znanja mi mogu omogućiti da se uklopim u nova suvremena istraživanja jezika, osobito u okviru novih jezikoslovnih teorija.
Učenici uče i oponašaju modele u svojoj okolini
U razgovoru ste spomenuli kako imate godine iskustva rada u školskom sustavu. Uvijek je aktualno pitanje pad čitateljske kulture i pismenosti učenika, kako biste odredili uzrok i ishodište problema?
Učenici uče i oponašaju modele u svojoj okolini – od roditelja do učitelja, prijatelja itd. Ako nitko u njihovoj okolini ne čita i ne mari za pismenost, neće ni oni, koliko se god mi trudili to na nastavi jer, nažalost, učenici misle kako na gramatiku i pravopis trebaju paziti samo na satima hrvatskog jezika, dok na ostalim predmetima ne, što se vrlo često događa.
Metodike nastave hrvatskoga jezika i književnosti kao neizbježan model nastavnog rada ističu prilagodbu obveznog sadržaja učenicima, odnosno povezivanje s njima bliskim i svakodnevnim temama. Spomenuli ste da ste radili u nekoliko različitih škola, uključujući i strukovne škole koje često podliježu stereotipima unutar odgojno-obrazovnog sustava. Jeste li uspjeli pronaći učinkovit model rada kojim ste motivirali različite profile učenika?
Pri motivaciji učenika uvijek treba ići od toga da učenicima treba prikazati nešto njima blisko i poznati, npr. mimovi i da to isto treba izazvati nekakvu reakciju učenika. Jer ako nastavnik ne pokaže nimalo entuzijazma i volje za radom i želju da učenike nešto nauči, neće onda ni učenici reagirati ni na gradivo i na metode i način kako se išta radi.
Imate li uspješan recept za usklađivanje radnih obveza s onim studijskima i privatnima?
Teško pitanje, o tome bi se dalo raspravljati. Treba razmišljati po nekoliko tjedana unaprijed i zaista si organizirati vrijeme.
Jezik je naša svakodnevica, odraz onog što mislimo i kako mislimo.
Tekst: Beatriz Brkić
Foto: Marija Milošević
