Retoričko pitanje… Naravno, muzika nam je puno više od toga. Muzika je ona energija koja (i ne samo estetički, osjetilno spoznajno) pokreće naš – ŽIVOT. »Moj život je novi val«, reći će urbani punk-borac s ovih nam prostora. Prva je fronta naše »borbe« P(otpuno) U(vredljivo) N(egiranje) K(lasike), kako stoji na naslovnici legendarne knjižice Darka Glavana. No, novi val jest i nouvelle vague… Muzika u strukturi ima podosta bliskosti s umjetnošću pokretnih slika. Ima li, pak, muzika neke veze i sa samom »stvari mišljenja«? Opet, retorički… Za nas koji smo EstLab, to je i presudan doživljaj smisla egzistencije sàme! Mislimo muziku, slušamo filozofiju, gledamo književnost, čitamo filmove… Temeljni je naš doživljaj muzike – »rođenje tragedije naše suvremenosti iz duha glazbe«. Ili, događaj koji nam Pink Floyd (volimo ih!) pretvara u punk-fluid. Drugim riječima, doživljaj koji nas prožima jest onaj koji kazuje: »Pljuni istini u oči« (Buldožer, 1975.). Sve su ovo tek skice naših razgovora o muzici, slušaonica muzičke paideiae, žive svirke. A, Istina? Naravno, ne govorimo o njoj kao o nečemu što je neupitno… jer, »stvar mišljenja« danas je potraga za – SMISLOM. Smisao, pak, same »muzičke filozofije« – iz duha punka i novog vala – jest i OTPOR postojećem. Filozofski je to prijedlog jednog »ne-fašističkog života« (Deleuze&Guattari). Ergo: muzika za nas jest »metafizika zbiljske sreće« (Badiou). Pridružite nam se u (s)misaonoj avanturi svega onoga što nas pokreće, veseli… čini sretnima!
Članovi Glazbene sekcije: Boško Pešić, Marijan Krivak i Boris Bosančić
N e d a v n a događanja
10. studenog 2026.
Kako biti IDIJOTOM (i antifašistom) danas? Razgovor sa SALETOM VERUDOM, glazbenikom i… čovjekom

Gost nam je bio gitarist, autor glazbe i tekstopisac legendarnih KUD Idijota, SALE VERUDA. Od uvodnih rifova programske skladbe »We salute You«, pa do proročki zaključne »Ali nije to još gotovo«, širila se muzika hrabrosti, slobode i bunta. Drug nam Sale evocirao je svoje početke s IDIJOTIMA, ali i svoje stavove o značenju ovoga »kulturno umjetničkog društva«, koje je uvijek bilo »više od« banda. Razgovaralo se, između pjesama, o mnogim stvarima koje nas tište u ovo doba odumiranja humanistike i prikrivene »fašizacije društva«. Jer… PUNK je oduvijek bio to. OTPOR prema autoritarnoj i primitivnoj vlasti, poklič za slobodu i iznošenja vlastitih stavova. U najboljem smislu te riječi i… »psovka«. Fuck the System, uostalom, jedna je od programski najpamtljivijih poruka što su ih širili IDIJOTI. Ali i »Jebem ti rat«, kao sublimno skraćeni iskaz sveljudskog stava.

Danas, pak, KUD Idijoti figuriraju kao punk-rock band s najvjernijim sljedbeništvom. Njihove se pjesme pamte i zborski pjevaju, u mnogim sredinama, reklo bi se, »Od Vardara pa do Triglava«. I kako je netko pametniji od pisca ovih redaka već izrekao, »državni establishment u svakom se pamćenju ispostavlja kao visoki pokrovitelj, pa ga standardizira, dizajnira, upakirava i prodaje«. KUD Idijoti su sve Drugo, samo ne to! I kako kaže refren – možda široj publici najpoznatije – SALETOVE -skladbe: »Ma šta mi uradili, ma šta mi govorili – JA SJEĆAM SE«. Jebeš Sustav koji nam to zabranjuje! https://www.youtube.com/watch?v=MMIfteNIuY8 mk
Snimak događanja:
8. prosinca 2025.
Sejo Sexon kod EstLab-a na FFOS-U

Frontmen, „duša i tijelo“ ZABRANJENOG PUŠENJA, Davor Sučić (aka SEJO SEXON) gostovao je – posredstvom nove „akvizicije“ EstLaba, Gorana Faletara – 8. prosinca 2025., u prepunoj 39-ki FFOS-a. Čovjek je, doista, izvor „dobrog duha“, „raje iz Sarajeva“, a svoju dugovječnost na sceni, ZABRANJENO PUŠENJE obilježava već četvrtim (4.!) u nizu „ištekanih koncerata“ u Osijeku.

Kroz razgovor saznali smo i da je „DAIDŽA“, Elvis J. Kurtović (Mirko Srdić), profurao veliki hit, „Možeš imat moje tijelo“, kao jedinu pjesmu s albuma Fildžan Viška , na „ispravnom“ hrvatskome… Srž rock ‘n’ rolla za Seju Sexona, saznali smo i to, jest u otvorenosti i iskrenosti pjesama i glazbe, što ih ZABRANJENO PUŠENJE podastire pred svoju publiku već više od četiri desetljeća. Doista, ovim događanjem, 45 godina nakon Lennonove smrti, ponovno je oživio duh „rock and rolla“, kao i „Dobrih Jarana“: Seje Sexona i njegove odane publike.
mk
11. studeni 2025.
EstLab razgovor s frontmenom Parafa, Valterom Kocijančićem: “A dan je tako lijepo počeo”


Žute trake se poštivaju
Djeca veselo mašu zastavicama
(…)
A nešto mi govori nešto mi govori
Nešto mi govori nešto mi govori
(Ti si zaražen ti si zaražen
Ti si zaražen ti si zaražen)
Svjedočio nam je Valter, a mi zaljubljenici u punk prenosimo: i današnjim vremenima potreban je punk, potrebni su mladi koji će, ako ne djelovati, barem detektirati postojeće (metastazirane) rakove društva.
Luka Prijić
15. travnja 2025.
Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike – gost Branko Kostelnik

Za one koje još uvijek ne znaju, pokušavali smo dati odgovor na pitanje: Što je to PUNK? Naime, u goste EstLab-u pristigao je Branko Kostelnik, voditelj Odjela za programsko-izložbenu djelatnost zagrebačkog Muzeja Suvremene Umjetnosti, sociolog kulture, predavač na Vernu… No za nas najvažnije, dugogodišnji rock-kritičar, historičar, producent i organizator rock-koncerata. S njime smo pokušali dati odgovor na gore navedeno pitanje, naime, što je to PUNK?

mk
8. listopada 2024.
Muzika OTPORA I SLOBODE – 40 let po Rdečem Albumu: gost Pero Lovšin

IZ NAJAVE: Svoboda? Kaj pomeni svoboda? Ili… Sloboda? Što (nam) znači SLOBODA? Kako bi rekao ovdašnji – ali, avaj, davnašnji! – rock pjesnik i nepobitni Mesija s ovih prostora: »Sloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glava… Sloboda je Žena, uzmi je.« I DA, jednog je dana te mitske 1977. Gregor Tomc otputovao u London da bi uzeo dokaze te SLOBODE… u vidu gramofonskih ploča. Naravno, radilo se o – tada rađajućem se – PUNKu. To je bio »krik slobode«. I sve to u konzervativnom praskozorju anglosaksonskog neoliberalizma. A dolje na jugu, u najzapadnijoj republici Juge, dogodili su se… PANKRTI. U duhu anarhističkog vapaja o tome da »ne znaju što hoće… ali znadu kako to uzeti« (Sex Pistols), ovi Bastardi stupili su na YU rock scenu poput oluje koja ruši sve pred sobom. Ova »oluja«, tj. tutnjava u kasnu je jesen te ’77. poharala Galeriju SC-a u Zagrebu. Gorespomenuti je pjesnik prijateljsku dobrodošlicu ljubljanskim su-drugovima izrekao u stihovima svog prvog singla: »Brijem bradu, brkove da ličim na Pankrte« (Azra, Balkan, 1979.). Iako ih je u izlasku prvog albuma preteklo Hourino (a zapravo Cvetkovićevo!?) Kazalište – dok je malo kasnije izašao i antologijski prvijenac riječkih Parafa – PANKRTI su svoju dugosvirajuću plo(š)ču uobličili i smislili najuvjerljivije. https://www.youtube.com/watch?v=_xekKeGc0bE&t=1494s.


mk
9. siječnja 2024.
EstLab tribina “Umjetnost i aktivizam” – gost Kornel Šeper i članovi udruge Slama – Šimun Padovan, Hrvoje Dešić i Marko Pernarčić

Pokazalo se da su početci priče oko Močvare ili Slamanja vezani uz potrebu da se pobjegne od učmalosti svakodnevice i okruženja koje vrlo često sputava zadanim obrascima ponašanja i ponude zabave za koju su mladi, a i oni malo manje mladi, u stalnoj potrazi. Kornel je upravo iz potrebe da čuje i stvara nešto drugačije od kulturne ponude kasnih 1980ih i ranih 1990ih počeo tako što je u mjesnoj zajednici počeo puštati glazbu koju se nije moglo naći na tadašnjem radiju ili u zagrebačkim klubovima. Uključio se zatim u rad avangardnih umjetnika okupljenih oko Kugle glumišta i, okupljajući i sam prijatelje i poznanike sličnih uvjerenja u Udruženje za razvoj kulture, prolazi put od skvotiranja u Kuglani i avantura na livadi Ponikve do borbe za prostor u nekadašnjem pogonu Jedinstvo gdje je Močvara i sada u očekivanju proslave 25 godina postojanja. Vrlo često su aktivnosti Močvare i još jednog Kornelovog projekta, Zlih bubnjara, bile vezane uz prosvjedne akcije kojima su pomagali različitim udrugama civilnog društva da promoviraju ideje aktivnog sudjelovanja građana i mladih u odlukama koji utječu na njihove živote. Usprkos tome, Kornel se ne deklarira niti kao umjetnik, iako već godinama svira u bendu Šumski, a niti kao aktivist, iako se ono što radi u udruženju i klubu u retrospektivi može nazvati prototipnim aktivizmom. Stvar je u tome da sve ideje i događaji vezani uz njega i njegove suradnike upravo organski proizlaze iz potrebe da se djeluje, bez nekog posebnog masterplana ili ambicije, pa je tako i priča oko financiranja udruženja i kluba putem projekata neumitno povezana s onim što društvo u Močvari naziva „administrativnim nasiljem“ jer tjera ljude da se ukalupljuju u određene okvire i energiju koja se može uložiti u organizaciju koncerata i izložbi ili izdavanja albuma i knjiga troši na papirologiju.

Pokazalo se da su Kornel, Šimun, Hrvoje i Marko, vođeni estetikom drugačijeg, začudnog, vrlo često i apsurdnog, možda upravo zato što je ružno i drugačije, prema Umbertu Eccu, zapravo i zanimljivije, napravili od svojih udruga izvore aktivizma kao opozicije društvenom i umjetničkom mainstreamu. Močvara i URK bili su, i još uvijek jesu, svojevrsni inkubator na čijoj su se pozornici predstavljali ili pekli zanat brojni domaći i svjetski umjetnici različitih profila, a Slama i Slamanje u gotovo intimnoj, skvoterskoj atmosferi osječke Tvrđe isijavaju svoju specifičnu kreativnu energiju. Baš kao što Močvara već godinama ucrtava Zagreb na međunarodnu mapu alternativne i subverzivne kulture, informirajući i obrazujući desetke tisuća posjetitelja, tako je Slama mjesto gdje se energija mladih usmjerava u čistu pozitivu, pozivajući nas da pogledamo onu ljepšu stranu svijeta u kojem živimo.
7. studenog 2023.
EstLab tribina “Kao da je bilo nekad“ – gost Dušan Vesić


Odgovori na ta pitanja u istoj su mjeri nemogući u kojoj su i nevažni. Ono što je bitno, međutim, jest prepoznati iz kojih je razloga to stvaralačko razdoblje bujalo kreativnošću do mjere do koje je, koji su bili uvjeti njegovog nastanka i zašto je upravo ono postalo izvorom najiskrenije nostalgije među onima koji su mu bili suvremenici. Naime, činjenica je da — barem na ovim prostorima — poslije ,,Novog vala” naprosto nije osnovan stvaralački pokret koji bi parirao svestranom vizionarstvu osamdesetih godina, no ono od čega barem još uvijek nismo odustali jest postavljanje pitanja: ,,može li ga ipak biti?”
ab