Dija-Logos

»Prostor u kojemu živimo, kojim smo zavedeni da u njega izađemo iz sebe, u kojemu se odvija erozija naših života, našeg vremena i naše povijesti, taj prostor koji nas slama i troši i sam je heterogen. Drugim riječima, ne živimo u nekoj vrsti praznine, u nutrini u kojoj se mogu situirati pojedinci i stvari. Ne živimo u nutrini neke praznine oslikane različitim blještavilima, živimo unutar skupa odnosa koji određuje smještanja nesvodiva jedna na druga i koja se apsolutno ne mogu superponirati.« (M. Foucault)

DOGAĐANJA

EstLab tribina: Što nam govori Krležina »EVROPA DANAS« (1935/2022)?

U utorak, 24. svibnja 2022., na Filozofskom fakultetu u Osijeku održana je tribina u organizaciji EstLaba. Naslov tribine bio je Što nam govori Krležina »EVROPA DANAS (1933/2022)«. Povod temi bio je istoimeni Krležin esej, prvi puta objavljen 1935., no njegova neposredna aktualnost lako se može povezati s Europom u kojoj smo danas situirani. Posebično kada se vidi »glavinjanje« Europe u suvremenim svjetsko-političkim zbivanjima. Primjerice, jedno od pitanja koje nije moguće izbjeći jest: može li se uopće  »europski projekt« danas mislit neovisno o NATO-milijardama za naoružanje? Ili, ima li u Krležinu ciničko-kritičkom pristupu opstojećoj realnosti Evrope nekad što ne bilo aktualno za Europu koju »živimo« DANAS?

O ovim temama, između ostalog, razgovarali su filozof i sociolog Tonči Valentić sa zagrebačkog Tekstilno-tehnološkog fakulteta s profesorima s Filozofskog fakulteta u Osijeku: pjesnikom i teoretikom, Goranom Remom, teatrologom Ivanom Trojanom, kao i filozofom Marijanom Krivakom.

Je li Krleža proročki nagovijestio našu suvremenost? Da li je on doista, posebice svojim esejističkim, novelističkim, teatarskim i romanesknim opusom »suvremenik Evrope«? Je li Krleža i u svjetskim razmjerima značajan? Konačno, ne i najmanje bitno kakav je njegov odnos s Osijekom, posebično u kontekstu njegova čuvena »Osječkog predavanja«?

Kao i kod samog Krleže, prevladavali su mnogi polemički tonovi. Također, neupitna »predanost« medijske kulture spektakla realno opstojećoj slici Europe, pokazuje se manipulativnom iluzijom, kao u Krležino doba, tim više i danas. Realno, nitko danas ne bi bio spreman poginuti na barikadama Europskog Ustava! (A za koji se, recimo, zalaže još živući filozof Jürgen Habermas).

U zanimljivoj diskusiji, pred dobrano popunjenim fakultetskim auditorijem, postavljena su mnoga pitanja, ali i ponuđeni neki odgovori. Jedan je od njih i taj da Europa mora slijediti svoju filozofsku ideju i utemeljenje. Dakle, kao i u Krležino doba, još više i danas, Europa ostaje naš trajni usud i… zadatak.

mk

Od Traktata do jezičnih igara: »Slučaj Wittgenstein« – gost prof. dr. sc. Kristijan Krkač

U utorak 15. ožujka 2022., u organizaciji EstLaba (Estetičkog laboratorija FFOS-a) održana je tribina pod naslovom »Od Traktata do Jezičnih Igara. “Slučaj Wittgenstein«. Pozvani gost na tribini bio je Kristijan Krkač, prof. dr. sc. na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM). Uz njega, u razgovoru su sudjelovali Boris Bosančić i Marijan Krivak, profesori na osječkom Filozofskom fakultetu.

Povod za razgovor bila je stogodišnjica dvojezičnog izdanja (njemački/engleski) knjige Tractatus logico-philosophicus (1922.). Ova je knjiga svojedobno posve promijenila »mentalnu mapu« na kojoj se iscrtavala tzv. »povijest filozofije«. Krkač – koji je zasigurno jedan od najrevnijih i najustrajnijih proučavatelja lika i djela Ludwiga Wittgensteina na ovim prostorima – provokativno je uveo u razgovor. Naime, ustvrdio je kako je Wittgenstein, zapravo, bio »slučajni filozof«(!?). Unekoliko, da je njegovo bavljenje ovom »disciplinom« humanistike bilo posljedicom raznoraznih njegovih životnih perturbacija, kroz koje je ovaj »moderni Leonardo« plovio kroz uzburkano more mnogobrojnih svojih intelektualnih, ali i prirodoznanstvenih nagnuća. Jer, Wittgenstein je bio inženjer, aeronautički konstruktor, inovator na području mehaničkog strojarstva… bio je slikar, arhitekt, pasionirani ljubitelj glazbe, solidan pijanist… i, last but not least, filozof!

O Wittgensteinovoj filozofiji, posebice njegove druge faze, onoj iz djela Filozofijska istraživanja, razvila se burna diskusija. Što je za Wittgensteina JEZIK? Koliko se, u njegovu shvaćanju, jezik razlikuje od onog kakvog su definirali/detektirali W. Benjamin i M. Heidegger, najvažniji »filozofi jezika« 20. stoljeća? Može li se kod njega govoriti o proroštvu nadolaska »umjetnih« i »strojnih« načina i jezikâ komunikacije? Koliko je Wittgenstein »kriv« za gubitak »humane dimenzije« jezika? Je li on nekovrsni začetnik tzv. »filozofije znanosti«?

Kroz ova i slična pitanja odvijala se vrlo provokativna i inspirativna diskusija. U raspravi – koja se približila trajanju od gotovo dva sata! – na površinu su ispliva(va)la mnoga problematska područja o pojmu jezika, ali filozofije uopće. Tribina o Wittgensteinu izazvala je sijaset pitanja i komentara, te je pokazala da je predavač i gost, prof. Krkač uspio pobuditi veliki interes kod studenata i profesora FFOS-a. U konačnici, ovo je bilo jedno od najposjećenijih događanja u organizaciji EstLab u godini dana odvijanja njegovih djelatnosti.

mk

Razgovor s povodom – Lino Veljak: Izazovi našeg vremena (20. I. 2022.)

U četvrtak, 20. siječnja 2022. ugostili smo prof. dr. sc. Linu Veljaka povodom izlaska iz tiska njegove knjige Izazovi našeg vremena. Događanje je organizirano o okviru Dija-Logos sekcije Estetičkog laboratorija. Razgovor moderirao izv. prof. dr. sc. Boško Pešić.

Lino Veljak rođen je 1950. u Rijeci, diplomirao (1973), magistrirao (1976: Filozofijske osnove teorije odraza) i doktorirao (1982: Filozofija prakse Antonija Gramscija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1974. do 1976. nastavnik filozofije i logike na Drugoj gimnaziji u Zagrebu, 1976. asistent u Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu (od 1978. Odjel za povijest filozofije Centra za povijesne znanosti, gdje je 1978. stekao suradničko zvanje znanstvenog asistenta). U istom zvanju radi od 1979. na Katedri za teorijsku filozofiju Odsjeka za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1983. izabran u zvanje docenta, 1990. u zvanje izvanrednog profesora, a 2002. u zvanje redovitog profesora. Od 1992. vršio dužnost predstojnika Katedre za ontologiju. Dužnost pročelnika Odsjeka privremeno obavljao 1982/83. Od 1992. do 1994. te od 2006. do 2010. bio pročelnik Odsjeka, a nakon toga je zamjenik pročelnika. Od 2005. do 2020. godine bio je i voditelj poslijediplomskog doktorskog studija filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Akademske godine 1990/91. boravio kao Humboldtov stipendist na Sveučilištu u Frankfurtu. Gostovao na većem broju domaćih i inozemnih sveučilišta. Bio je voditelj nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata, član je raznih uredništava i savjeta filozofskih časopisa i u više navrata član Upravnog odbora Hrvatskog filozofskog društva a od 2009. do 2011. predsjednik HFD-a. U više mandata bio je član Matičnog odbora za filozofiju i teologiju, a predsjednik tog odbora bio je od 2017. do 2020. godine.

Okrugli stol Društvenost umjetnosti – umjetnost društvenosti (16. XI. 2021.)

Drugo događanje sekcije EstLab-a Dija-logos u formi Okruglog stola održalo se u utorak, 16. studenog 2021. u sklopu Tjedna filozofije u suorganizaciji s Filozofskim fakultetom u Osijeku. Tema okruglog stola bila je Društvenost umjetnosti – umjetnost društvenosti. Sudionici Okruglog stola bili su: kipar, izv. prof. art. Tihomir Matijević, književni kritičar dr. sc. Igor Gajin, pjesnik prof. dr. sc. Goran Rem i filozof, prof. dr. sc. Marijan Krivak.

 

 

100 godina kapitalizma kao religije (12. X. 2021.)

Prvo događanje Dija-logos sekcije EstLab-a naziva “100 godina kapitalizma kao religije” održano je u utorak, 12. listopada 2021.  Moderator događanja bio je Marijan Krivak.

Što je to »kapitalizam naš svagdašnji«? Koje su premise doktrine – a ona to, ustvari, nije! – koja nas poučava »očenašu« vječnog stjecanja i prestižu mjerljivom jedino suludom igrom brojki profita koji znači… Što znači?

Ma upravo i baš – ništa!

U kapitalizmu je sve racionalno, osim… Kapitala sàma. Ovaj uvid Fredrica Jamesona – a kojeg rado navodi Slavoj Žižek – pokazuje ontološku strukturu »stvari sâme« (τὸ ὄν), koja jest… ništavilo!

Fragment Waltera BENJAMINA iz 1921. izrijekom se bavi »Kapitalizmom kao religijom«. Što je religija danas? Koji je njezin credo? Učiniti i da drugi vjeruju. U što? U beskrajni ciklus stalno se ponavljajuće sheme: Roba – Novac – Kapital. Ona se, pak, danas pretvorila u circulus vitiosus: Informacija – Komunikacija – Mreža. Jer… svi smo upleteni u korporativne mreže neo-liberalnog kapitalizma kao »strategije upravljanja svijetom kao tržištem« (Ž. Paić).

U što vjerujemo? Pardon, čemu nas uče da trebamo vjerovati? Koje su to »psihotehnike kontrole naše želje«? Vjerujemo u VJEČNI BOŽIČ KAPITALA! Najveća gospodarstvena postignuća »Lijepe Naše« – sve do 2019., i nadolaska agensa COVID-19, a onda opet do »veličanstvenog turističkog ljeta 2021.« – bila su vezana uz… Advent. »DOŠAŠĆE« je to »loše beskonačnosti« (Hegel) i korupcije besmisla Kapitala, kao jedina subjekta-supstancije suvremena svijeta. Grafit u Torontu 2020 kaže: Corona is the Virus, Capitalism is the Pandemic.

Prije točno 100 godina W. Benjamin piše svoj fragment »Kapitalizam kao religija«. Na filozofskoj sesiji Est-Laba razgovaramo o vječnoj aktualnosti ove visprene postavke. Kako je moguće da »kult bez (ikakve) dogme« (Benjamin) tako zaposjedne naše duše i umove? Tekst navješćuje moment potpune abolicije naše pohlepe i nezasitnosti.

Kroz razgovor provociramo sve naše predrasude i mnijenja o kapitalizmu. A čime bi se danas mišljenje, urgentnije i neophodnije, trebalo baviti, ako ne time?