Književnost i filozofija stavljaju u pitanje bit svega što jest, začarobnjuju svijet i rasvjetljavaju bitak kao odnos. No u dobu prevladavajuće masovne gluposti, kada gasne sjaj logosa (riječi i smisla), pozvani smo preispitivati svoje mjesto i orijentaciju, dešifrirati hijeroglife izgubljene ljudskosti. Mislenost u nama traži život u svijetu koji je ispraznio sav sadržaj života. Treba izbjeći lagodnost jastučića apokaliptičkog mišljenja, jer istinska poiesis zaziva specifičnu nomadičku praksu u kojoj je urgentan zaokret i drugačije življenje/mišljenje. Književnost je pak modus mišljenja u kojem se neprestano postavljaju elementarna pitanja o egzistenciji: Što zapravo činimo? Što nam je navlastito? Što je naš kozmos? U tom smislu, čitajući velikane klasične i moderne književnosti, u formama razgovora, tribina, predstavljanja knjiga i drugim susretima, u Književnom klubu razgovarat ćemo o odgovorima i pitanjima koja se ne izriču jednom zasvagda, nego su izraz naše samospoznaje, kroz veliku književnost.
DOGAĐANJA
14. ožujka 2023.
Pisac Josip Mlakić u Estetičkom laboratoriju FFOS-a
YouTube snimak događanja: https://youtu.be/-CXDvy5eg6c
Na Filozofskom fakultetu u Osijeku, 14.3. 2023. godine, u organizaciji Estetičkog laboratorija gostovao je ugledan autor na ovim prostorima, Josip Mlakić. Na početku razgovora, tematiziralo se stanje na hrvatskoj i regionalnoj književnoj sceni. Nakon toga, Mlakić je predstavljen kao vrlo ambiciozan pisac (Gajin), sa širokim repertoarom tema. U nekoliko navrata, autor je isticao i vlastite filmske uspjehe, što je bilo posebno zanimljivo dijelu slušateljstva. Također, premda se autor ograđivao od pretežitosti stanovitih apokaliptičnih i „mračnih“ atmosfera, Senković ih je apostrofirao. One, takove rezonance i ugođaji, za Mlakića su ključne u oslikavanju suvremenog stanja, uz zanatski dobro razrađen diskurs. Mlakić je istaknuo kako voli pisati po uzoru na velike moderne pisce, a shodno tome značajan dio razgovora usmjerio se na Ivu Andrića.
Roman “Na Vrbasu tekija”, pisan je hrabro, kao pokušaj preludiranja uz Ivu Andrića. Bilo je zanimljivo i instruktivno iznova slušati o ovom velikom piscu, o andrićevskoj osebujnosti stila, koja se nekima čini naivnom jer se oslanja na narodske idiome ali to nikako nije (Gajin). Uz uže književnu dimenziju, bilo je neizbježno prokomentirati i “politički status” Ive Andrića, na što se Mlakić također kritički osvrnuo. O distopiji je rečeno da u prvom redu kazuje o našoj sadašnjosti i suvremenim orijentacijama. Primjerice, roman “Planet Friedman prikazuje opustošenost zemlje i bespuće oceana: „Tisuće brodolomaca bacale su u more poruke s bocama koje nemaju kome doploviti.“ U tom fonu propitivale su se stanovite povijesne perspektive i „događaji“, kao medijski opijum za mase. Još je spomenuto nekoliko Mlakićevih romana: „Evanđelje po Barabi“ (pisano iz perspektive židovskog pobunjenika Barabe, uz imaginaciju Isusova života), „O zlatu, ljudima i psima“ (apokaliptička perspektiva, budućnost i BiH), „Druga Noina arka“ (o kraju svijeta kakvog poznajemo, o pohlepi i beskrupuloznosti, o planini na kojoj su radnik Noa i ovčar Ibrahim). Nekoliko puta se spominjao specifičan bosanski fatalizam i aktualna besperspektivnost, s čim se nisu svi složili (Senković). Razgovor je bio zanimljiv, posebice zbog tematiziranja velikog pisca, Andrića. Sudjelovali su: Josip Mlakić, Igor Gajin i Željko Senković. Također, bilo je nekoliko upita i komentara zainteresirane publike, što je uvelike pridonijelo kvaliteti i ugođaju ovoga kulturnog događaja.
Željko Senković
2. lipnja 2022.
EstLab razgovor: Krleža o miru i ratu
U četvrtak, 2. lipnja 2022. godine, održan je razgovor o miru i ratu. Sveučilišni profesori Goran Rem, Igor Gajin i Željko Senković diskutirali su različite krležijanske perspektive na tu temu. Mir se iz prvotnog okvira velikog književnika pokazao krhkim i neostvarivim, sličnim “ljubavnoj iluziji”. Međutim, naglašeno isticanje ratnih stradanja i tragike (napose ciklus novela o zbilji Prvog svjetskog rata: Hrvatski bog Mars) može se uzeti i inverzno, kao poticaj za uvid u temeljne humanističke ideale. Sugovornici su istaknuli polimorfnost modernog diskursa, pri čemu je i pojmovni par “mir-rat” misliv samo kao prividno razdijeljena zbilja. Krleža je polemologičan u pristupu zbilji kao takvoj, a mir s druge strane nije ništa statično i neupitno, nego je uvijek relaciona kategorija, ostvariv u dinamizmu života i svijeta. Uz poznate autorove motive da je rat protivan “normalnoj ljudskoj pameti”, pokazatelj “gluposti koja se bezgranično širi” i “gorilizam”, promišljen je povijesni kontekst Krležina mišljenja rata, te je osvijetljen horizont: od njegova tzv. socijalizma do našega tzv. modernog postmodernizma.
Živimo u dobu mase koja kliče raspomamljenim diktaturama. Između beznađa i ravnodušnosti možda susrećemo još samo “bivše ljude”. Upravo se Krleža razračunavao sa mračnim snagama u nama i želio promjenu stvari iz korijena, pri čemu su mnogobrojni uvidi njegovih umjetničkih istina vođeni kritikom rata kao sramotom za “dostojanstvo pameti i morala”. U čovjeku živi rat kao “gladna hijena”, vođen svevremenom glupošću, a jedini pobjednik svih ratova je smrt. Ovaj veliki književnik je u mnogobrojnim tekstovima, od eseja i novela do poezije, prokazivao besmisao i grozotu rata. No presudno je pitanje kako misliti i ostvariti mir, tu krhku pojavu, sličnu “ljubavnoj iluziji”?
U prepunoj predavaonici Filozofskog fakultet u Osijeku, došlo je do zanimljivog dijaloga studenata, kolega i pozvanih profesora, pri čemu se od krležijanskih motiva na kraju razgovora prešlo na smisao književnosti i umjetničke istine uopće. Nadamo se da će ovakvi inspirativni razgovori pridonijeti daljnjem istraživanju hrvatske književnosti i kulture.
Željko Senković
21. prosinca. 2021.
EstLab razgovor: Pisanje i metamorfoze duše. Fjodor Mihajlovič Dostojevski
U utorak, 21. prosinca 2021. u 19 sati u Maloj vijećnici Filozofskog fakulteta Osijek u okviru događanja Književnog kluba Estetičkog laboratorija razgovaralo se o Dostojevskom, svevremenom ruskom piscu čiji su romani su ostavili neizbrisiv trag u svjetskoj književnosti, ali i u svakome od nas…
U razgovoru su sudjelovali: Željko Senković, Igor Gajin i Boris Bosančić. Snimka događanja nalazi se na adresi https://youtu.be/QbNjfLro_uU
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821-1881) svjetski je pisac, s iznimnim utjecajem na našu epohu. Suvremen i svevremen, napisao je vrhunska djela: “Zločin i kazna“, “Braća Karamazovi“, “Zapisi iz podzemlja“, “Idiot“. Kao čovjek je patio (preživio izvršenje smrtne kazne pred streljačkim vodom i sibirski logor), a kao pisac fantastično pripovijedao i razvijao poetiku preobražaja ljudskosti. Ovaj veliki poznavatelj duše istraživao je čovjekove unutrašnje prostore, sa njihovim mnogobrojnim “podrumima i katovima”, tražeći slobodovanje i čistoću koja bi nadvladala strahote vanjskog svijeta: “Napraviti novi korak, izgovoriti novu riječ, to je ono čega se ljudi najviše boje”. Suočen sa zlom i nesrećom, Dostojevski se u cijelom opusu trudio afirmirati osobnost i ljubav, pri čemu često tematizira patnju i vjeru: “Svi su ljudi povezani tajanstvenim nitima, a istinski odnos prema životu mjeri se bezuvjetnom ljubavlju koja nadilazi granice uma”. O temeljnim karakteristikama velikoga pisca razgovarat će Igor Gajin, Boris Bosančić i Željko Senković.
„U spomenima svakog čovjeka ima takvih stvari koje on ne otkriva svima, već samo prijateljima. Ima i takvih stvari koje neće reći ni prijateljima, već jedino sebi, i to u povjerenju. Ali ima, najzad, i takvih koje čovjek ne smije ni samom sebi da otkrije, i baš takvih, svaki pristojan čovjek ima podosta.“ (F. M. Dostojevski: Zapisi iz podzemlja)
6. svibnja 2021.
Pisanje i sloboda. Kafkine pripovijetke
Drugo događanje EstLaba donosi govor i razgovor o Kafkinim pripovijetkama, manje poznatim kratkim tekstovima znamenitog pisca, kojim(a) je rukovodio profesor Željko Senković. Izrazom kafkijansko opisuje se besmislenost i paradoksalnost mnogih aspekata modernog društva. Ako je i bio ravnodušan spram života, Kafka se opirao ustrojenom svijetu koji inzistira na našoj nadomjestivosti, te stvara suvišne ljude. Ne znamo kako istinski biti u pohodu neljudskog, pa životarimo kao sjene onoga što smo mogli i trebali biti. Kafkina rečenica je ogoljena, što predstavlja osebujnu ljepotu njegove proze. Za njega je pisanje oblik molitve, ali i služenje đavlu. Predstavljajući apsurdne i čudovišne slike svijeta kao laži, iznosi jednostavne i neumoljive istine, pokazuje bezdan i pustinju modernog simulakruma moći. Ne može ga se svesti ni na kakvu etabliranu estetiku ili politiku naše epohe, bio je udaljen od bilo kakve ideologije, ali ipak je vjetar slobode i otpora. Što nam govori Kafka, on koji nije htio podučavati ni biti orijentirom?
U razgovoru sudjelovali: Željko Senković, Marijan Krivak, Boško Pešić, Milijana Mičunović i Boris Bosančić.
