Što je nama, koji ovo govorimo/pišemo/mislimo, »glazba«? Kada i kako nam se događa »muzika«? Je li to nešto drugi osim čisti osjećaj užitka u ZVUKU, ritmu, melodiji, harmonijama, akordima i svemu onome što pokreće naše tijelo da se giba, savija i ljulja u njenome okružju (ili pak pjevušimo neku melodiju u trenutcima dana)?
Retoričko pitanje… Naravno, muzika nam je puno više od toga. Muzika je ona energija koja (i ne samo estetički, osjetilno spoznajno) pokreće naš – ŽIVOT. »Moj život je novi val«, reći će urbani punk-borac s ovih nam prostora. Prva je fronta naše »borbe« P(otpuno) U(vredljivo) N(egiranje) K(lasike), kako stoji na naslovnici legendarne knjižice Darka Glavana. No, novi val jest i nouvelle vague… Muzika u strukturi ima podosta bliskosti s umjetnošću pokretnih slika. Ima li, pak, muzika neke veze i sa samom »stvari mišljenja«? Opet, retorički… Za nas koji smo EstLab, to je i presudan doživljaj smisla egzistencije sàme! Mislimo muziku, slušamo filozofiju, gledamo književnost, čitamo filmove… Temeljni je naš doživljaj muzike – »rođenje tragedije naše suvremenosti iz duha glazbe«. Ili, događaj koji nam Pink Floyd (volimo ih!) pretvara u punk-fluid. Drugim riječima, doživljaj koji nas prožima jest onaj koji kazuje: »Pljuni istini u oči« (Buldožer, 1975.). Sve su ovo tek skice naših razgovora o muzici, slušaonica muzičke paideiae, žive svirke. A, Istina? Naravno, ne govorimo o njoj kao o nečemu što je neupitno… jer, »stvar mišljenja« danas je potraga za – SMISLOM. Smisao, pak, same »muzičke filozofije« – iz duha punka i novog vala – jest i OTPOR postojećem. Filozofski je to prijedlog jednog »ne-fašističkog života« (Deleuze&Guattari). Ergo: muzika za nas jest »metafizika zbiljske sreće« (Badiou). Pridružite nam se u (s)misaonoj avanturi svega onoga što nas pokreće, veseli… čini sretnima!

Članovi Glazbene sekcije: Boško Pešić, Marijan Krivak i Boris Bosančić