Što je (to) tehnosfera? O kakvoj se to korjenitoj izmjeni paradigme u mišljenju radi, koja se u ovom visokotehnologiziranom svijetu više ne pokorava starom metafizičkom pogledu na svijet? Što se misli kada se kaže da je u tehnosferi na stvari „imanentna transcendencija“ samog života? Prema riječima našega gosta, u tehnosferi „sve je u stalnim preobrazbama i ništa više nema postojanu bit.“. Ona, tehnosfera, „…nema fiksne ciljeve i svrsishodnu povijest. Njezina je pokretačka snaga u informaciji.“ Što onda možemo očekivati od umjetnog uma odnosno umjetne inteligencije i umjetnog života koji zahvaljujući upravo tom, u isto vrijeme i čudesnom i čudovišnom, binarnom fenomenu – informaciji, u tehnosferi neizbježno nastaju i razvijaju se? Je li informacija uistinu ključni pojam vremena u kojem živimo…? I, na koncu, čemu smjera umjetna intuicija, jedan od najintrigantnijih izraza samog autora, kao možda najveći izazov svemu ljudskom…?
DOGAĐANJA
EstLab tribina: Mediji i tehnologija: kraj društva ili kraj medija? – gost izv. prof. dr. sc. Mario Hibert (24. svibnja, 2023.)
YouTube snimak događanja: https://youtu.be/coejYmZV98w
U srijedu, 24. svibnja 2023., u organizaciji sekcije Tehnosfera Estetičkog laboratorija Filozofskog fakulteta i FUZ&JA programa popularizacije znanosti u Maloj svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta Osijek održana je EstLab tribina pod naslovom »Mediji i tehnologija«. Pozvani gost bio je Mario Hibert, izvanredni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. U razgovoru su sudjelovali i profesori Filozofskog fakulteta i članovi Estetičkog laboratorija Milijana Mičunović, Boris Badurina, te u svojstvu moderatora, Boris Bosančić.
U uvodnom dijelu tribine dan je osvrt na ubrzan, a u nekim segmentima, i invazivan razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije u posljednjih sedamdeset godina koji je na koncu doveo do neprimjernog upliva digitalnih medija (internetskih portala, društvenih medija i sl.) u sve pore ljudskog života, koji su na taj način postali najmoćniji i najutjecajniji čimbenik u današnjem društvu.
Kako nas je još davno upozorio M. McLuhan, mediji nisu samo komunikacijski posrednici već svi oblici tehnologija, drugačije govoreći, između ova dva pojma potrebno je staviti znak jednakosti. Ovakva vrsta ekvivalencije sugerira kako informacijska i medijska (digitalna) pismenost predstavlja mnogo više od pristupa, analize, evaluacije, stvaranja i distribucije informacija u različitim medijskim oblicima, već da je razumijevanje informacijsko-komunikacijskih tehnologija kao sila novog ekosistema ujedno i proširenje semiotičkog poimanja pismenosti na kognitivnu razinu sposobnosti razumijevanja tehnološkog okruženja. Navodeći ovakav, medijsko-ekološki uvod u razgovor o ,,operativnim sistema naših života”, cilj je naglasiti značaj pomjeranja s instrumentalne paradigme (vještina korištenja medija/tehnologija) na orijentiranje k pitanjima kako živjeti u odnosu sa okruženjem koje namjesto kritičkog mišljenja uspostavlja automatizaciju smisla i značenja. Stoga činjenica kako smo namjesto radikalnog otvorenog društvnog imaginarija dobili imploziju neoliberalne globalizacije, kiber-idealizam zamijenili kiber-cinizmom, svaki razgovor o medijima/tehnologiji danas zapravo ne bi smio biti ništa drugo nego podsjetnik o kolapsu društvenosti nastalom izranjanjem platformskog discipliniranja i algoritamske ekstrakcije podataka, bihevioralnog viška on-life postojanja.
Na tribini je bilo riječi i o pojmovima algoritmizacije i disrupcije odnosno na koji to način svoj posao obavlja ‘nevidljiva algoritamska ruka’ u medijskom prostoru, a isto tako i na koji se način kapitalizam involvirao u cijelu priču. Drugim riječima, diskutiralo se i o tome kako današnji platformski i nadzorni kapitalizam, fokusiran na ekstrakciju podataka i manipuliranje korisničkom pažnjom, utječe na temeljne demokratske norme i institucije. Govorilo se i o fenomenima usko povezanima s društvenim medijima poput pristranosti prema potvrdnim informacijama i njihovoj ulozi u politici, kao i nezaobilaznoj post-istini kao najgorem produktu opće medijalizacije.
U posljednjem dijelu tribine, raspravljalo se i o tome može li tehnološki razvoj, koji je medijima podario nesagledivu moć, sada je i oduzeti u svjetlu nedavnoga šokantnog razvoja umjetne inteligencije, najaktualnije perjanice tehnološkog razvoja. Naime, trenutna situacija s medijima je takva da oni sve teže izlaze na kraj s negativnim posljedicama vlastitog razvoja podržanog tehnologijom koji se manifestira u rojenju netočnih, pogrešnih i zlonamjernih informacija, post-istina i poluistina i sl. u medijskom prostoru, koje umjetna inteligencija može beskonačno umnožavati, a da ih u isto vrijeme ne može razlučiti kao netočne, pogrešne i zlonamjerne. Može li takva situacija u bližoj ili daljnjoj budućnosti rezultirati jednim od najgorih scenarija – urušavanjem našeg društva – ili pak samih medija – ostaje otvorenim pitanjem.
Boris Bosančić i Mario Hibert
————————————————————————————————————————————————————–
DOGAĐANJA
Književnost u tehnosferi: u razgovoru sa Zoranom Roškom (19. travnja 2022.)
U utorak 19. travnja 2022., u organizaciji sekcije Tehnosfera EstLaba (Estetičkog laboratorija FFOS-a) i FUZ&JA programa popularizacije znanosti u Maloj vijećnici Filozofskog fakulteta Osijek održano je događanje pod naslovom »Književnost u tehnosferi«. Pozvani gost bio je nagrađivani književnik Zoran Roško, profesor filozofije i komparativne književnosti, i knjižničar-informator u Knjižnicama Grada Zagreba. Uz njega, u razgovoru su sudjelovali Milijana Mičunović, Davorin Ćuti i Boris Bosančić, članovi Estetičkog laboratorija Filozofskog fakulteta. Tema razgovora ticala se, općenito, razvoja tehnologije, a posebice razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije i njezine perjanice umjetne inteligencije. Što se krije iza naoko „bezazlene“ misli „da bi stroj jednoga dana mogao raditi (i misliti) sâm“? Koje su krajnje mogućnosti umjetne inteligencije koja je od prepoznavanja lica u svom razvoju stigla dotle da sama stvara lica (https://generated.photos/faces)? Koja je uloga algoritama kao sve zastupljenijeg alata u znanstvenom istraživanju?
Kako je spomenuto u raspravi koja je uslijedila, biotehnološki razvoj, općenito, inaugurirao je doba posthumanizma, koje karakteriziraju oprečni pogledi na razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije i (s njim povezanu) promjenu u čovjekovu odnosu prema okolišu, životinjama i vlastitom biću. Od optimističnih pogleda, poput transhumanističkih (D. Haraway) koji predviđaju i transformiranje ljudskog tijela u informacije (ideja učitavanja uma u računalo), do biokonzervativističkih (F. Fukuyama) i otvoreno antihumanističkih (N. Land), posthumanizam sa sobom (do)nosi i određenu dozu nepovjerenja u budućnost.
Mogućnost da živimo u simulaciji potaknula je vrlo burnu diskusiju u kojoj je Zoran Roško iznio nekoliko vrlo intrigantnih i originalnih teza. Život u simuliranom svemiru ne predmnijeva da se unaprijed radi o digitalnoj vrsti simulacije kao u filmu Matrix, prema mišljenju našeg gosta – vrlo ograničenom i manjkavom prikazu spoja računala i čovjeka, nego uključuje i svoju analognu i možda nama još nepoznatu vrstu simulacije.
Prema Zoranu Rošku, sve je tehnologija, pa kad govorimo o tehnologiji u uobičajenom smislu te riječi mislimo na „tehnologiju tehnologije“. Čak je i sâm bitak neka vrst tehnologije! Intrigantno pitanje postavljeno Zoranu Rošku u daljnjem tijeku rasprave bilo je vezano uz jednu drugu vrstu inteligencije – anorgansku inteligenciju, koju je tematizirao u svom posljednjem romanu Bogart i Seranoga, s obzirom na mogućnost njenog stvarnog postojanja.
Kroz ova i slična pitanja nastavila se vrlo poticajna i zanimljiva diskusija, koja je u nekim trenucima, zahvaljujući iznimnoj erudiciji, elokvenciji i književnoj mašti Zorana Roška, sezala i iza granica uobičajenog razmišljanja o tehnologiji i njenim mogućnostima. Iako pisac u osnovi, Zoran Roško opravdao je poziv za razgovor u Tehnosferi potičući sve prisutne, među kojima se isticao veliki broj studenata, na daljnja razmišljanja o ulozi tehnologije u našim životima i pravcima njenog mogućeg razvoja u budućnosti.
bb
————————————————————————————————————————————————————–
Tehnosfera i “transcendiranje” života – u razgovoru sa Žarkom Paićem (1. lipnja 2021.)
Prvo događanje sekcije TEHNOSFERA ESTETIČKOG LABORATORIJA (EstLaba) Filozofskog fakulteta održalo se putem FFOS-ove Zoom platforme u utorak, 1. lipnja 2021.. Naš gost bio je ŽARKO PAIĆ, sveučilišni profesor, sociolog i filozof, autor brojnih radova i knjiga iz filozofije, sociologije, teorije kulture i suvremene umjetnosti, teorije znanosti, medija itd., glavni urednik utjecajnog časopisa TVRĐA (https://tvrdja.hr/), te zamjenik glavnog urednika renomiranog godišnjaka EUROPSKI GLASNIK… Žarko je i autor petoknjižja naslovljenog Tehnosfera – svojevrsne ontologije digitalnog doba – po kojem je ova sekcija EstLab-a i dobila svoj naziv!
Moderatori razgovora: Boris Bosančić, Milijana Mičunović, Davorin Ćuti.
