Studentice Barbara Frančić, Mateja Horvatinović i Marija Roksandić provele su radionicu Učenje stranih jezika u trećoj životnoj dobi u utorak, 21. ožujka u prostorijama udruge Aktivni umirovljenici Osijek. Započele su radionicu teorijskim osvrtom na nužnost strukturiranja slobodnog vremena osoba treće životne dobi. Govorile su i o predrasudama prema osobama treće životne dobi kao osobama koje više ne mogu učiti, a u skladu s tim i o važnosti njegovanja jezičnih kompetencija s ciljem poboljšanja kognitivnih vještina i općeg blagostanja starijih osoba. Potom su prešle na provedbu planiranih radioničkih aktivnosti: ledolomac Upoznaj me, središnje aktivnosti Aktivni jezici i Jezičnu križaljku – Put putujem te završnu, evaluacijsku aktivnost. U aktivnosti Upoznaj me sudionici su u timovima razgovarali o pitanjima: Koje jezike poznajete? Koje ste države posjetili i koja Vam je bila najdraža? Mislite li da je važno znati strani jezik? Zašto? Potom su kroz igru usvajali praktične izraze na engleskom (Excuse me, do you know where the restroom is?, I’d like a cup of coffee/tea., Do you know how to get to…?) i njemačkom jeziku (Wo befindet sich die Bushaltestelle?, Entschuldigung, wissen Sie wo die Toilette ist?, Können Sie mir helfen?). Kako bi provjerile usvojenost tih izraza, studentice su pozvale sudionike da ih više puta zajednički izgovore, ponavljajući izraze za njima. U predzadnjoj su aktivnosti sudionici putem kviza provjeravali svoje poznavanje izraza na stranim jezicima. Iako nije planirano da sudionici i u toj aktivnosti izgovaraju odabrane fraze, studentice su uvidjele važnost njihova ponovnog uvježbavanja iz više razloga: prilagodba govornog aparata, razvoj samopouzdanja, olakšavanje zapamćivanja novih riječi itd. Studentice su tako, izmijenivši plan radioničkih aktivnosti u hodu, pokazale prilagodljivu stručnost, što je važna profesionalna kompetencija (budućih) pedagoga i odgojno-obrazovnih stručnjaka uopće. Studentica Barbara Frančić o radionici je rekla sljedeće: “Meni je ovo iskustvo bilo itekako korisno za buduću praksu jer sam već sad nakon jedne radionice puno naučila o samom tijeku radionice i o tome kako neke stvari drugačije koncipirati i odraditi (naknadna upadanja, obraćati više pažnju na ono što sudionici rade, motivirati ih za aktivnosti…).” Studentici Mariji Roksandić bilo je “zanimljivo izaći van okvira školske pedagogije”, a studentica Mateja Horvatinović uživala je “raditi s osobama treće životne dobi te smatram kako mi je ova radionica pružila jedan mali uvid u mogući budući rad s umirovljenicima.”
Analizom radionice nakon njezina održavanja utvrdili smo da su studentice uspješno ostvarile sve postavljene ishode radionice. Aktivno su komunicirale sa sudionicima, poticale su ih na motoričku aktivnost, a pomno planiranim i kvalitetno provedenim aktivnostima osigurale su izgradnju jezičnih kompetencija sudionika radionice. Utvrdili smo i da bi bilo važno tehnički prilagoditi materijale dobi sudionika radionice: povećati veličinu slova na radnim listovima te na prezentaciji. Nadalje, bilo bi dobro aktivno uključiti studente-promatrače u tijek radionice kao kritičke prijatelje. Pritom bi jedna skupina studenata mogla biti zadužena za davanje pozitivnih povratnih informacija, a druga skupina za davanje korektivnih povratnih informacija te prijedloga za unapređenje radionice. Na kraju, važno je poticati sve sudionike na aktivan angažman, što uključuje njihovo ravnomjerno sudjelovanje u svim etapama radionice.
